UŽAS u Đakovu nije nikakva iznimka, nego posljednji čavao u lijes sustava socijalne skrbi u Hrvatskoj. U isto vrijeme, vladajući ne poduzimaju baš ništa ništa da taj problem riješe, a danas su otkriveni i nevjerojatni propusti đakovačke policije.

Socijalnu radnicu ubio čovjek na koji je policija bila upozorena

Ovoga puta imamo ubijenu socijalnu radnicu i ranjenog socijalnog radnika iz Centra za socijalnu skrb Đakovo. Ustrijelio ih je njihov korisnik, otprije poznat policiji po paleži i ilegalnom posjedovanju oružja.

Ubijena socijalna radnica je još sredinom svibnja upozorila policiju na ponašanje korisnika koji ju je u konačnici i ubio, a kako je otkrila policijska interna provedena nakon ubojstva, đakovačka policija nije poduzela baš ništa.

>> Policija iz Đakova priznala velike propuste, ignorirali su upozorenja o ubojici

"Nadzorom je utvrđeno da je policija 17. svibnja dobila pisanu obavijest u kojoj stoji informacija o učestalim problemima sa štićenikom centra", kazali su iz policije večeras na press konferenciji te dodali da je u tim pisanim obavijestima stajalo i kako ubojica planira nabaviti pištolj.

Manijak na Pagu bacio djecu s balkona, obitelj bila pod nadzorom Centra za socijalnu skrb

Par mjeseci prije užasa u Đakovu dogodila se tragedija na Pagu, kad je pomahnitali manijak bacio svoje četvero djece s balkona.

Djeca su pukom srećom preživjela, a ta je obitelj bila pod skrbi centra za socijalnu skrb, isto kao što je pod nadzorom centra bila i Chiara Pašić iz Pule koja je ubila svog trogodišnjeg sina uz pomoć maloljetnice.

Svi znaju da je sustav u rasulu, a ministrica nam ne želi dati odgovore

Zašto se ovakvi slučajevi događaju? Za početak, treba uočiti da su baš svi nezadovoljni funkcioniranjem sustava socijalne skrbi - kako korisnici koji se žale na postupanje socijalnih radnika, tako i sami socijalni radnici koji su nezaštićeni, često na udaru ozbiljnih prijetnji korisnika.

Cijeli je sustav tempirana bomba koja svako malo eksplodira pa se dogode slučajevi poput onog na Pagu ili u Đakovu. Što za to vrijeme radi ministrica socijalne politike Nada Murganić? Apsolutno ništa. A što planira poduzeti? Ni to ne znamo jer nam nije htjela odgovoriti na pitanja koja smo joj postavili.

Pitali smo ju kako komentira stanje u sustavu socijalne skrbi, s obzirom na to da se dosta ljudi žali na postupanje socijalnih radnica, dok s druge strane socijalne radnice vrlo često rade s najtežim socijalnim slučajevima, od kojih su mnogi potencijalno opasni, a one su nezaštićene? Tražili smo ju da nam odgovori trebaju li se i na koji način zaštititi socijalni radnici te što planira poduzeti po tom pitanju.

Budući da je ranije najavila otvaranje linije za pritužbe protiv socijalnih radnika, pitali smo ju koji je cilj linije te kako će ona pomoći u poboljšanju efikasnosti sustava. Također smo ju tražili da nam odgovori koji su po njoj najveći problemi u sustavu socijalne skrbi i kako se ti problemi mogu riješiti.

Na ova konkretna pitanja koja smo postavili ministrici Murganić, dobili smo generički odgovor, u kojem se naravno, ne daje niti jedan odgovor na postavljeno pitanje.

Majka ubila dijete, otac bacio djecu s balkona - oboje su bili u nadzoru centara za socijalnu skrb

"Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i Ministarstvo pravosuđa su u veljači 2019. godine održali sastanak na navedenu temu. Svjesni visokih rizika u svakodnevnom radu i važnosti zaštite zaposlenika u sustavu socijalne skrbi, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku će ponovo inicirati održavanje sastanka na navedenu temu s ciljem kvalitetne zaštite zaposlenika u sustavu socijalne skrbi, a u suradnji s Hrvatskom komorom socijalnih radnika, Hrvatskom udrugom socijalnih radnika i Sindikatom zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske", stoji u odgovoru Ministarstva.

Ministrica Murganić je dakle, svjesna visokih rizika zaposlenika u sustavu socijalne skrbi, ali ništa ne čini kako bi ih zaštitila, isto kao što ništa ne čini da bi sustav bio efikasniji pa s druge strane imamo niz ogorčenih i nezadovoljnih korisnika sustava socijalne skrbi. Tek je danas, nakon što se dogodio užas u Đakovu, izjavila da će tražiti da socijalne radnice dobiju status službene osobe, ali se ne zna kad će točno to dogoditi.

Jedan socijalni radnik u prosjeku skrbi o 300 obitelji. U Europi je jedan na 50

Jedan socijalni radnik u Hrvatskoj u prosjeku skrbi o 300 obitelji. Europska norma je 50 obitelji na jednog socijalnog radnika. Na taj način apsolutno se ne stignu baviti svim obiteljima pa im tako promaknu brojne potencijalne opasnosti u kojima se pojedini članovi obitelji nalaze.

Tako se i dogodilo da je Chiara Pašić u Puli ubila svog trogodišnjeg sina Denisa te da je otac na Pagu bacio četvero djece s balkona na beton.

Javnost je ogorčena postupcima socijalnih radnika koji, s druge strane, bilo zbog nedostatka vremena, ili straha od korisnika, ponekad ne pružaju zaštitu koju bi morali svim korisnicima.

Socijalne radnice nam otkrile što sve proživljavaju na poslu

Razgovarali smo s dvije socijalne radnice koje su nam ispričale što im se događa na poslu i zašto su vrlo često u strahu za vlastiti život.

"Kao što je svima poznato, prenatrpani smo slučajevima, ja skrbim o 278 obitelji. Toliko ih imam u postupku. U sobi sjedim s tri kolegice. U trenu kad mi dođe korisnik, mi nemamo gdje razgovarati, a da razgovor ne čuju ostale kolegice. Recimo, dolazi mi bračni par koji se razvodi, oni iznose svoju intimu i ne žele da to sluša još netko", započela je priču socijalna radnica iz Zagreba.

Uz sve to, su kaže, pretrpani papirologijom pa ne mogu kvalitetno raditi s klijentima.

"Još smo i zakonski ograničeni s mjerama pa često ne možemo korisniku dati financijsku pomoć kakvu on traži i to često razljuti naše korisnike. Također, nemamo apsolutno nikakvu zaštitu niti pomoć resornog ministarstva. Nama u centru na ulazu sjedi zaštitar koji ne smije biti naoružan, a zgrada ima tri kata. U trenu kad nam korisnik nešto napravi, zaštitar nam ne može pomoći jer dok on dođe već smo pet puta mrtvi", rekla nam je ova socijalna radnica koja radi taj posao 15 godina.

Plaća 6500 kuna, prijetnje smrću su učestale: "Poslao mi je poruku da sam mu na listi za odstrel"

Plaća je kaže, za uvjete rada, nikakva. Oko 6500 kuna, a prijetnje smrću su učestale.

"Imala sam u postupku obitelj u kojoj je bilo fizičkog nasilja, na djetetu sam viđala modrice i dala sam sve da s policijom pomognem djetetu i majci, jer ih je otac stalno tukao. Isti taj otac, nakon što je osuđen na 2 godine zatvora, poslao mi je poruku da sam mu na listi za odstrel. Srela sam ga nakon što je pušten iz zatvora i noge su mi se odsjekle. Na sreću, nije mi ništa napravio", ispričala nam je socijalna radnica.

"Kolegici je korisnik prijetio ubojstvom, dobio je zabranu pristupa njoj, a potom je prebačen meni"

Druga s kojom smo razgovarali je pak doživjela fizički napad.

"Jedan korisnik me tako jako gurnuo jer nije dobio financijsku pomoć koju je tražio i ja sam pala na pod i udarila glavom. Budući da nemamo status službene osobe, morala sam ga sama, privatno prijaviti. Prijetnje ubojstvom također nisu rijetkost. Recimo, kolegici je korisnik prijetio ubojstvom kolegici, uspjela je ishoditi zabranu pristupa, no nastavio je dolaziti u centar i dodijeljen je meni. Umirala sam od straha kad god bi došao i titrala oko njega jer nisam znala što bi mi mogao učiniti. Odahnula sam kad je prestao dolaziti", ispričala nam je druga socijalna radnica.

Moraju svjedočiti protiv poremećenih korisnika na sudu i to u njihovom prisustvu

Kaže nam kako je veliki problem i što kad svjedoče protiv korisnika na sudu, to rade u njegovu prisustvu i tad ih sudac traži da glasno kažu svoje ime, prezime i adresu.

"Moramo pred nasilnikom otkriti svoje podatke koje on može zapamtiti i kasnije nam doći na vrata. Dosta vremena smo u strahu, ja nikad ne znam kad razgovaram s klijentom što će mi on napraviti, a znam mu dijagnozu i da je psihički nestabilan, pa cijelo vrijeme biram rečenice da ga ne bih izazvala ili isprovocirala", rekla nam je.

Problem je i u sporosti pravosuđa. Dok god sa suda, govori nam, ne dobiju mjeru da roditelj, ako je zlostavljač, ne može viđati dijete, oni tom istom zlostavljaču moraju omogućiti viđanje djeteta, iako time dijete dovode u opasnost.

"Ubijenoj kolegici je nametnuto da bude skrbnik svom ubojici"

Socijalne radnice osvrnule su se i na tragediju u Đakovu i kažu kako je njihovoj ubijenoj kolegici ubojica bio nametnut kao korisnik.

"Osoba poput ove koja je ubila našu kolegicu bila je lišena poslovne sposobnosti i dodijeljen joj je skrbnik iz CZSS-a, u ovom slučaju ubijena kolegica. Ona nije mogla odbiti taj posao jer joj je nametnut. Tako uz sav posao koji imamo još moramo biti i skrbnici nekome, odlučivati o njegovim financijama i mnogim korisnicima se to ne sviđa, nisu zadovoljni, a mi smo zakonski ograničeni koliku im smijemo pružati financijsku pomoć", rekla nam je druga socijalna radnica s kojom smo razgovarali, dodajući kako su svi oni taj posao odabrali iz ljubavi prema toj struci.

Priča korisnice centra za socijalnu skrb: Centar zna da mi dijete dovodi u opasnost

S druge strane, jedna gospođa, koja je također htjela ostati anonimna, nalazi se u sustavu Centra za socijalnu skrb jer se razvela od supruga koji ju je zlostavljao i preko centra je morala dogovoriti s njim sve oko viđanja djeteta.

Ona nam je ispričala svoju stranu priče i kako je nezadovoljna postupcima socijalne radnice kod koje ide.

"Bivši je alkoholičar i ne dam mu da viđa dijete jer se nekoliko puta napio i takav vozio naše dijete koje pohađa osnovnu školu. Dijete mi je svaki put prestrašeno kad treba ići kod oca i ne želi ići kod njega. Zato mu u zadnje vrijeme ne dam dijete i on mi radi probleme, a socijalna radnica me non-stop zove da moram dati ocu da viđa dijete, iako je svjesna da ga time dovodim u opasnost. I što da ja sad radim?" pita se majka.

Takvih nezadovoljnih korisnika je jako puno, isto kao što je puno socijalnih radnika koji su također nezadovoljni iz svih navedenih razloga.

Što radi Komora socijalnih radnika?

Više puta smo kontaktirali Komoru socijalnih radnika, slali im upit te ih zvali, međutim još uvijek nismo dobili odgovore na pitanja o tome kako bi oni riješili ovaj raspad sustava socijalne skrbi i što bi se pod hitno trebalo promijeniti kako bi socijalni radnici pružali adekvatnu zaštitu svim korisnicima i kako bi socijalni radnici ujedno bili zaštićeni u obavljanju svog posla.

Tajnica Komore samo nam je poručila da je predsjednik Komore zabranio da nam da njegov službeni broj mobitela, dok nam na pisani upit nije dogovorio. Socijalni radnici s kojima smo razgovarali rekli su nam da im Komora nikad nije pomogla, baš kao ni Ministarstvo socijalne politike koje redovito ignorira njihove upite kad im se obrate za pomoć u vezi nekog konkretnog slučaja.

Sad možemo samo brojati mrtve

Koliko je mrtvih potrebno da se nešto promijeni? Sudeći po primjerima s Paga i iz Đakova, nema tog broja. Svaki put kad se dogodi takvo što, uzrujana ministrica obilazi Hrvatsku, premijer prima ucviljene, najavljuju se izmjene zakona, očajne udruge šalju priopćenja, ali za par dana sve se vraća u "normalu", a na terenu sve ostaje isto i prije. Možda nam je na kraju preostalo samo da brojimo mrtve.