SVIJET je u velikoj krizi, dobar dio Hrvatske strepi zbog podbačaja turističke sezone, vlada poduzima solidne napore da za mrtve i oboljele štićenike splitskog Doma za starije i nemoćne osobe pravomoćno bude osuđen samo virus, a Nino Raspudić, aktualna modna ikona hrvatske desnice, te Gordan Jandroković Njonjo, predsjednik parlamenta, jedan drugom prebrojavaju žene i stranačke lidere. Kao, Raspudić je na televiziji nešto rekao o Jandrokoviću, ovaj uzvratio da nije gledao jer je bio na ručku kod kćeri i dodao kako ima troje djece s istom ženom, što je trebalo značiti da je Raspudić, za čiji je sadašnji politički identitet katoličanstvo jako bitno, u drugom ili kojem već braku, pa je Raspudić zapazio da je to "neprihvatljiva razina javnog diskursa", predbacio Jandrokoviću odanost Ivi Sanaderu, Jadranki Kosor, Tomislavu Karamarku i Andreju Plenkoviću, spomenuo "patrijarhalni šovinizam", sporazumnu rastavu, dobre odnose s bivšom ženom, zajedničko odgajanje djeteta...

Monumentalni politički besmisao

Svijet kakav smo poznavali "polako tone u ne", strahuju poduzetnici, radnici, profesori, ekonomisti, sociolozi, psiholozi... a Raspudić i Jandroković na stol iznose svoj politički besmisao u monumentalnim dimenzijama. Troje djece, žena, bivša žena, sporazumni odgoj... Koga briga?

Ima li gluplje uvertire u izbore?

Politički i svjetonazorski Raspudić se godinama tražio. Početkom prošlog desetljeća u Mostaru je igrao ulogu liberalnog i nadnacionalnog Hercegovca. Koje desetljeće kasnije, eto ga malo na državnoj televiziji, malo u konzervativnom dnevnom listu, u kojem dojmljivo tumači rolu narikače nad sudbinom bosanskohercegovačkih Hrvata.

Dolje etničke podjele, živjela Željka Markić

Jandroković se, pak, nije pretjerano zamarao idejnim radom, nego je odlučno išao za stopama lidera – on je volio Ivu Sanadera još dok je Raspudić u Mostaru otkrivao spomenik Bruce Leeju te se reporteru Feral Tribunea žalio: "Pravo da ti kažem, dozlogrdilo mi da me, pošto kažem da sam iz Mostara, stalno pitaju dolazim li iz istočnog ili iz zapadnog Mostara, kao da je to životno presudna odrednica", riječi su kojima je uzdanica Mosta na budućim izborima pokušavala opisati prezir prema etničkoj podjeli grada. Sada podržava ultrakonzervativnu Željku Markić - jednom ju je nazvao heroinom civilne scene - agitira za njezinu udrugu, na katoličkoj televiziji Laudato priča kako nije dobro ne slušati biskupe, profilira se kao jedan od nekoliko tisuća političkih katolika u Hrvata. K tome, sa suprugom je pozirao za obiteljske časopise, informirao zainteresiranu javnost koliko su puta dnevno odlazili u šetnju parkom, otkrio i ime kćerkice.

Nema tu žrtve i agresora

Kada je već pristao govoriti o privatnosti, djetetu i supruzi i kada se zdušno angažirao na promociji ultrakonzervativnog pokreta, na čijim se stranicama piše i o štetnim posljedicama razvoda, onda se ne bi trebao čuditi Njonjinoj primjedbi, baš kao što se ni Njonjo ne bi trebao ljutiti zato što ga Raspudić podsjeća na tradicionalnu privrženost stranačkim liderima. Nema tu žrtve i agresora, dobrog i lošeg momka, našeg i njihovog, kao što vjerojatno nema tako mračne distopije koja je mogla predvidjeti da će Hrvatska prema izborima 2020. krenuti prepucavanjem nečeg poput Raspudića s nečim poput Njonje o broju brakova i stranačkih lidera.

Je li moguća gluplja uvertira u kampanju dok Bernardić ne progovori?

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala