Svi sveti i Dušni dan - Svetkovina kršćanske nade i spomendan mrtvih

OD NAJSTARIJIH vremena kršćani se spominju svih svetih i svojih pokojnika iz čega su u vjerskoj tradiciji proizišle svetkovine Svi sveti i Dušni dan koje se slave 1. i 2. studenoga.

Crkva je od davnina uoči svetkovine Svih svetih uvela za vjernike post kojega se i danas pridržavaju stariji vjernici. Za post se nekada moralo jesti posno jelo, bez masti i mesa, izjavila je Mirjana Randić, iz zagrebačkoga Etnografskog muzeja, stručnjak za narodna jela.

Spomen na svete mučenike u kršćanskoj se tradiciji slavi od IV. stoljeća, no tek je 835. papa Grgur IV. odredio da se u cijeloj Crkvi svetkovina Svih svetih slavi 1. studenoga.

Spomendan mrtvih, odnosno Dušni dan (2. studenoga), počeo se obilježavati od početka XI. stoljeća i ubrzo se proširio među narodima.

"Na sjeveru Hrvatske, u Hrvatskom zagorju, spravljala se tzv. pogača-postružnjak. Ona se pripravljala od buče, bučinih kockica koje su se kuhale i miješale s kukuruznim brašnom, a nakon toga se sve to peklo u krušnoj peći. Kad se ispekla, postružnjača se premazivala vrhnjem i svatko od ukućana dobio je po komad tog posnog jela", podsjetila je Randić.

Kao jedno od najčešćih posnih jela uoči Svih svetih kuhao se grah, odnosno slanutak i to najčećšće u Dalmaciji i Istri. "Neke starije obitelji držale su strogi post uoči Svih svetih, cijeli se dan nije jelo, osim par suhih smokava ujutro, pila se kava od cikorije, a u podne bi se pojelo komad kruha i ništa do večeri", rekla je. U Dalmaciji je bio običaj, kako je podsjetila, da se za večer peku fritule, kolači koji su se uvečer mogli jesti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Za svetkovinu Svih svetih pripremala se blagdanska hrana - goveđa ili kokošja juha s puno povrća pa se to kuhano meso jelo s hrenom. Za glavno jelo pripremala se pečenka i to najčešće guska, patka ili komad svinjetine koji se u prošlosti nije jeo jer su se svinje klale tek pred Božić", rekla je Randić.

Pečenka od guske, patke ili pure zadržala su se do danas, a uz blagdansko jelo obvezno se pripremala orahnjača, od prvih prosušenih oraha, a u nekim se krajevima radila makovnjača. Primjerice u Dubrovniku se pripremao, kako je rekla, padišpanj, neka vrsta biskvita koja se punila pekmezom.

Na blagdan Svih svetih bio je običaj da se na stolu ostavi i hrana za pokojnike, malo kruha, čaša s malo vina ili cijela boca da bi, kako se vjerovalo, pokojnici to mogli ispiti tijekom noći, rekla je Mirjana Randić.

S obzirom na to da su postojala dva datuma za svetkovinu, papa Grgur IV. odredio je 835. da se u cijeloj Crkvi slavi jedan spomen na sve svete i to 1. studenoga.

Crkva je od početka njegovala spomen na pokojne, a o toj brizi svjedoče natpisi u katakombama i spominjanje pokojnika u misama od samog početka. Pri tome Crkva se uvijek poziva na riječi Druge knjige Makabejaca iz Staroga zavjeta: "Sveta je i spasonosna misao moliti za pokojne da im se oproste grijesi".

Uvjerenje da je dobro moliti za pokojnike, sjećati ih se u molitvama i oplakivati ih 30 dana, od najranijih je vremena postojalo i u Izraelu, pa su tako Izraelci na Moapskim poljima 30 dana oplakivali Mojsija.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara