SVIJETU koji je napeto iščekivao pojašnjenje američke politike prema Iranu, predsjednik Donald Trump u svom govoru o stanju nacije nije ponudio gotovo ništa novo.

Trebalo mu je gotovo 90 minuta da se uopće dotakne te teme, kojoj je potom posvetio samo tri minute, uglavnom ponavljajući svoje neodređene izjave iz proteklih dana.

Do kraja svog najvažnijeg govora u godini, Trump nije objasnio zašto je na Bliskom istoku nagomilao najveću američku vojnu silu od invazije na Irak 2003. godine, piše The New York Times.

Nejasne poruke i iransko obećanje

Trump je ustvrdio da Iran "ponovno slijedi svoje zlokobne ambicije" te da je nastavio raditi na razvoju nuklearnog oružja nakon američkog bombardiranja njegovih nuklearnih postrojenja prošlog lipnja.

"Pregovaramo s njima. Žele postići dogovor", rekao je predsjednik, ne nudeći nove detalje o tome kakav sporazum traži. "Ali nismo čuli te čarobne riječi: 'Nikada nećemo imati nuklearno oružje'."

U stvarnosti, Iran je to obećanje dao više puta, iako su dokazi prikupljeni tijekom godina upućivali na to da je zemlja povremeno testirala komponente koje bi se mogle koristiti za nuklearno oružje.

Uoči Trumpova govora, iranski ministar vanjskih poslova Abas Aragči na društvenim mrežama objavio je da Iran "ni pod kojim okolnostima nikada neće razviti nuklearno oružje".

Izbjegavanje opravdavanja sukoba

Za razliku od Trumpa, predsjednik George W. Bush je mjesecima prije invazije na Irak 2003. godine u nizu govora opravdavao rat Amerikancima i svijetu.

Ti su se argumenti pokazali utemeljenima na neistinama, a rat koji je uslijedio mnogi povjesničari smatraju teškom strateškom pogreškom. Trumpovo usputno spominjanje Irana pokazuje da se nije pretjerano trudio uvjeriti javnost da ta zemlja predstavlja prijetnju vrijednu riskiranja američkih života.

Čini se da Trumpova odluka da se ne zadržava na Iranu odražava nastojanje Bijele kuće da se uoči predstojećih međuizbora usredotoči na domaće teme poput gospodarstva i imigracije. To bi mogao biti i pokazatelj njegove vlastite nesigurnosti u definiranju američkih ciljeva u sukobu sa zemljom od 90 milijuna ljudi.

Pitanje je za Trumpa posebno osjetljivo jer je kampanju vodio na obećanju izbjegavanja dugotrajnih ratova u inozemstvu. General Dan Caine, načelnik Združenog stožera, privatno je upozorio Trumpa da bi napad na Iran nosio visok rizik od američkih žrtava.

Gomilanje vojske i diplomatski razgovori

Ranije u utorak, državni tajnik Marco Rubio izvijestio je ključne zastupnike o Iranu. "Ovo je ozbiljno, a administracija mora američkom narodu objasniti svoje poteze", rekao je nakon sastanka novinarima senator Chuck Schumer, vođa demokratske manjine.

Trump je posljednjih tjedana na Bliski istok poslao sve veći broj ratnih brodova i borbenih zrakoplova, uključujući dvije skupine nosača aviona te desetke lovaca, bombardera i zrakoplova za nadopunu goriva.

Prvotno je zaprijetio napadom u siječnju, kao odgovor na krvavo gušenje prosvjeda u Iranu, a nedavno i ako Teheran ne pristane na sporazum o ograničavanju svog nuklearnog programa, što je ponovio i u utorak navečer.

"Radije bih riješio ovaj problem diplomacijom", rekao je Trump. "Ali jedno je sigurno: nikada neću dopustiti da najveći svjetski sponzor terora, a to oni jesu, posjeduje nuklearno oružje. To se ne smije dogoditi."

Pregovarači Sjedinjenih Država i Irana trebali bi se sastati u Ženevi u četvrtak, unatoč tome što su američke snage već postavljene na položaje za moguće udare. Trumpovi savjetnici navode da predsjednik razmatra početni udar kako bi prisilio Iran na sporazum kojim bi se odrekao mogućnosti izrade nuklearnog oružja.

Opširniji o Venezueli nego o Iranu

Dok je o Iranu govorio kratko, Trump je bio znatno rječitiji kad se radilo o njegovoj posljednjoj velikoj vojnoj intervenciji u Venezueli. Vrlo je detaljno opisao akciju Erica Slovera, pilota helikoptera ranjenog u siječanjskom napadu čiji je cilj bio uhvatiti venezuelskog predsjednika Nicolása Madura.

Trump je slikovito opisao kako se pilotova krv "slijevala po podu" helikoptera dok je slijetala "pod oštrim kutom".

To je bio još jedan pokazatelj predsjednikove zaluđenosti američkom vojskom, svojim ovlastima vrhovnog zapovjednika i dojmom za koji vjeruje da ga njegove demonstracije sile ostavljaju diljem svijeta.

Zbog opetovanih vojnih intervencija suočio se s vrlo malo kritika među svojim pristašama, iako su neki republikanci zabrinuti da se čini previše usredotočenim na vanjsku politiku. Strani čelnici, pohvalio se Trump u utorak, rekli su mu u telefonskim razgovorima da je napad na Venezuelu bio "vrlo impresivan". "Svi su gledali. Vidjeli su što se dogodilo", rekao je.