Tematski broj časopisa za suvremenu povijest - Haški sud za bivšu Jugoslaviju i povjesničari

NAJNOVIJI dvojezični broj "Časopisa za suvremenu povijest" (hrvatskoengleski) koji izdaje Hrvatski institut za povijest, tematski je posvećen Haškom sudu za bivšu Jugoslaviju i povjesničarima (ICTY and historians).

Časopis na početku objavljuje tekst Ksenije Turković s Katedre za kazneno pravo zagrebačkoga Pravnog fakulteta pod naslovom "Povjesničari u potrazi za istinom o sukobima na prostoru bivše Jugoslavije u svojstvu vještaka pred ICTY-em".

"Kada god je to moguće, sud bi se trebao susprezati od davanja autoritativnih tumačenja povijesti te bi se trebao ograničiti na utvrđivanje krivnje optuženika u određenom slučaju", piše Ksenija Turković, napominjući kako suci "nisu osposobljeni za davanje povijesnih tumačenja", jer takva tumačenja često imaju za posljedicu "pojednostavljenje i osiromašenje povijesnog znanja".

Urednik časopisa Stjepan Matković u uvodniku ističe da ih je s "historiografske točke gledišta" zanimao nastup afirmiranih povjesničara iz različitih zemalja u svojstvu sudskih vještaka, koji su svojim iskazima, svaki na svoj način, "pokušali objasniti povijesni kontekst krvavog sukoba u BiH, pa i šire". Ovom prigodom, kako dodaje, usredotočili su se na kazneni postupak protiv Darija Kordića i Marija Čerkeza.

Objavljeni su vještački nalazi povjesničara Roberta J. Donia i Marka Almonda, koje su kao vještaci tužiteljstva, odnosno obrane, izradili u okviru slučaja Kordić. Članak vojnoga povjesničara Davora Marijana njegov je vještački nalaz u slučaju Vinka Martinovića Štele. Članci Mladena Ančića i Dalibora Čepula izrađeni su kao pomoć obrani za pripremu svjedočenja vještaka povjesničara.

Robert J. Donia s istočnoeuropskog centra Sveučilišta Michigan bavi se tumačnjem povijesnog razvoja odnosa u BiH od srednjovjekovnih migracija do raspada Jugoslavije, s naglaskom na razdoblje 1990. i 1991. Osobito se osvrće na ratna zbivanja i aktivnosti međunarodne zajednice. Kritički pristupa problemu uspostave Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i HVO-a, koje smatra izvorima muslimansko-hrvatskog sukoba.

Mark Almond s Oriel Collegea, Oxfordskoga sveučilišta, opisuje stereotipe o Hrvatima u zapadnoj javnosti, objašnjava hrvatsko-muslimanske odnose, ukazuje na razne oblike protuhrvatske promidžbe i raspravlja o raspadu Jugoslavije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Prejednostavno je prikazivati muslimane samo kao žrtve", tvrdi Almond, koji napominje da su njihovi politički i vojni vođe "bili sposobni pokrenuti vojne akcije kojima je kršeno ratno pravo".

"Da bi se shvatili tragični događaji sredinom travnja 1993., tvrdnje niti jedne strane koja je u njima sudjelovala ne smiju se uzeti zdravo za gotovo. Svi oni, uključujući očito i britanske vojnike u sastavu UNPROFOR-a, imali su, a možda imaju i danas, vlastite političke ciljeve", napominje Almond.

Urednik časopisa ističe da su smatrali korisnim objaviti te članke s heterogenim gledištima da bi potaknuli razmišljanje o tome koliko su oni kvalitetni historiografski radovi i jesu li možda tendenciozno sastavljeni da bi isključivo poslužili obrani ili optužbi u pojedinim slučajevima.

Istodobno izražava nadu da će nastaviti s izdavanjem neobjavljenih iskaza povjesničara vještaka te da će potaknuti reagiranja kako bi se stekla još potpunija slika o spornim pitanjima iz starije i novije povijesti BiH i Hrvatske.

Matković smatra da je Haški sud otvorio još jednu temu važnu za povjesničare - selektivno objavljivanje službenih dokumenta, uglavnom transkripata tonskih zapisa razgovora pojedinih političara, budući da iznošenje povjerljivih dokumenta do sada nije bio čest slučaj jer su sve države, uključujući i demokracije zapadnog tipa, strogo nadzirale tajnost svojih službenih dokumenata, a kada su već otvarale svoje tajne arhive, na tome su radile vrlo oprezno.

(Hina) mc

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara