MARKO Perković Thompson još je prošle godine dao veliki intervju njemačkom listu Frankfurt Allgemeine Zeitung.

Intervju je zbog autorizacije objavljen prije nekoliko dana i izazvao je dosta reakcija.

Naime, uz intervjuu je objavljena i reportaža o Thompsonu, u kojoj se analiziraju i njegovi sporni javni istupi, kao i ideologija koju promovira u svojim pjesmama. Dopisnik FAZ-a za Balkan Michael Martens, koji je intervju radio, dodao je svoje viđenje Thompsona.

Nakon objave razgovora javio se Thompson i rekao da je prevaren.

>> Thompson bijesan zbog članka u njemačkom listu: "To je podlo i prevarantski"

"Kao što smo vidjeli, u nedjeljnom tiskanom izdanju FAZ-a umjesto dogovorenog intervjua zamislite izašao je tekst u kojem se novinar Michael Martens osvrće na razgovor sa mnom te iz toga razgovora iznosi stajališta i zaključke o meni", napisao je Thompson među ostalim stvarima.

Tu je najavio da će objaviti potpuni intervju, a to je jučer i učinio na svojoj stranici. Thompson je intervju objavio na hrvatskom i njemačkom jeziku.

U nastavku prenosimo uvod s Thompsonove stranice uz intervju koji je objavio Marko Perković Thompson

Dragi prijatelji, odlučili smo objaviti zabranjeni intervju u novini Frankfurt Allgemeine Zeitung. Zašto taj intervju pojedini mediji namjerno iskrivljuju, vade moje rijeci iz konteksta i zašto ga je taj vodeći njemački list uporno od mene tražio, a kada sam ga autorizirao te iste novine su ga zabranile, kome i zašto je taj moj intervju zasmetao dajemo Vama na prosudbu.

FAZ: Gospodine Perković, možete li najprije kratko ispričati o Vašem podrijetlu i obitelji?

MPT: Rođen sam 27. listopada 1966. u Čavoglavama gdje su moji roditelji živjeli i također su tu rođeni.

U mojim dokumentima stoji 1. siječnja 1967. kao datum moga rođenja zato što je tada bilo uobičajeno da djecu koja su bila rođena krajem godine upisuju u idućoj kalendarskoj godini. Razlozi za to su da obaveze koje će djeca (škola, vojska...) imati kroz život dođu što kasnije jer jedna godina puno znači u njihovom sazrijevanju, tjelesnoj i mentalnoj snazi za nadolazeće životne obaveze.

Moja majka je bila kućanica, a otac je otišao na privremeni rad u Njemačku.

FAZ: Vaš otac bio je gastarbajter u Mönchengladbachu, je li to točno?

MPT: Da, u Mönchengladbachu i drugim krajevima po Njemačkoj. Radio je razne poslove, a najviše u građevini. Na jednom gradilištu se i polomio. Nije u to vrijeme bio lak život, borba za egzistenciju je bila teška. Većina mladih ljudi je odlazila trbuhom za kruhom u zapadnu Europu. Uveliko bi odlazile cijele obitelji, a u našem slučaju je otišao sam otac, a majka se brinula o meni i braći. Naime, imao sam još jednog brata koji je kao mali umro. U to vrijeme se umiralo i od obične gripe pa sam tako u svojoj ranoj dobi ostao bez jednog brata. U to vrijeme su uže rodbinske i obiteljske zajednice bile čvršće u smislu povezivanja, lakše bi opstali i lakše bi preživljavali pomažući jedni drugima pa tako je mojoj majci bilo lakše jer je s nama živio moj djed koji je bio najveći autoritet cijele obitelji. Njegova mudrost, snaga i radišnost nas je sačuvala, a zajedništvo koje je ugradio u nas, svoje unuke i dan danas živi jer svi smo ostali povezani zahvaljujući najviše njegovom odgoju. Bio je i ostao naša velika emocija. Jednu sam pjesmu posvetio njemu, zove se “Moj Dida i ja”.

FAZ: A Vaš otac, je li on povremeno dolazio doma iz Njemačke?

MPT: Da, otac bi dolazio kući nekoliko puta godišnje i njegov rad u tuđini nas je vadio iz teškog siromaštva pa smo tako stvarali bolje uvjete za život, sagradili kuću i živjeli u boljim uvjetima.

FAZ: Je li se vaša obitelj osjećala kao da živite u okupiranoj zemlji Hrvatskoj?

MPT: Naravno da jeste jer komunizam je bio takav sustav koji je bio nemilosrdan za sve one kojima se nije sviđao. Svi koji su mu prkosili ili se bilo kako suprotstavljali završavali su u zatvoru te bili maltretirani i zlostavljani. Tada krivo izgovorena riječ ljude je dolazila glave. Pa tako je i moj otac prigodom jednog dolaska iz Njemačke sa svojim prijateljima zapjevao jednu domoljubnu pjesmu te zbog toga završio u zatvoru. Oduzeta mu je putovnica i izgubio je posao, naknadno mu je vraćena te je ponovno otišao na rad u Njemačku. U to vrijeme nije bilo moguće napredovati i razvijati se u bilo kojoj grani društva za sve one koji nisu bili podobni. Dok smo bili maloljetni naši roditelji i stariji su vrlo malo pričali o stanju i prošlosti jer su se bojali. Čuvali su nas od sistema i strogo pazili što pričaju ispred nas jer su se bojali izložiti nas represijama sistema koje su bile nemilosrdne prema svakom "potencijalnom rušitelju Jugoslavije". Međutim, u školi je malo tko od nas djece vjerovao u tu Jugoslavensku priču upravo radi osluškivanja priča naših starijih i upijanja onoga što je ostalo između redaka ne izgovoreno. Naši roditelji i stariji su nas na svaki način gledali zaštititi i maknuti od komunističke ideologije.

FAZ: Vi ste kao dijete sigurno bili Titov pionir?

MPT: Da, naravno, svi su morali biti pioniri i položiti pionirsku zakletvu, tu nije bilo izbora kao i služenje u jugoslavenskoj vojsci. U tim godinama djeca nisu znala što je to pionir i što im se to nameće ali naši stariji su dobro znali međutim nisu se smjeli suprotstavljati  jer bih to bilo pogubno za svakoga tko bi pokušao djecu odvraćati od pionirske zakletve.

FAZ: Tada, kad ste ovdje odrastali, je li ovdje bila crkva gdje sada stoji nova velika?

MPT: Ne, tu u Čavoglavama nije bilo crkve. Ovu crkvu smo sagradili prije 15-tak godina. Za vrijeme komunizma u ovom kraju nije sagrađena ni jedna crkva ako nećemo računati na mauzolej Ivana Meštrovića.

Mi smo odlazili u našu župnu crkvu sv.Ilija u susjednom selu Kljacima, koja je sagrađena početkom 19 stoljeća.

Crkva za ovaj kraj i ovaj narod nije bila samo duhovna okrjepa nego i čuvar naših temeljnih vrijednosti kao što su Bog, Obitelj i Hrvatska domovina.

FAZ: Zar vam nije škodilo ići u crkvu?

MPT: Komunisti su crkvu držali za svoga neprijatelja i poprijeko gledali svakoga tko je išao u crkvu. Bez obzira na takav pritisak djeca su krštena u crkvi i većina djece iz ovoga kraja su išla na vjeronauk u crkvu jer vjeronauka u školama naravno nije bilo. Sjećam se učitelja koji su u školi tjerali djecu na skidanje lančića s križem koje su imali oko svoga vrata i maltretiranjem svakoga tko je isticao svoju vjeru.

Moja obitelj je išla u crkvu i svi smo kršteni međutim ima nekih iz drugih obitelji koji su bili kršteni potajno jer su im članovi obitelji bili u komunističkoj partiji.

FAZ: Koji je vaš najdraži lik u Bibliji osim Isusa?

MPT: Moj najdraži lik? U Bibliji? Hm, ima ih mnogo. Mislite na cijelu Bibliju ili samo Novi zavjet?

FAZ: Nije važno. Samo bih htio znati postoji li biblijski lik koji ju je posebno impresionirao kao dijete ili još uvijek jest.

MPT: Ivan Krstitelj, evo on mi je sada pao na pamet, Da, Ivan Krstitelj, glasnik nade, Isusovi apostoli i Marija, Isusova majka koja je također ostavila duboki trag u hrvatskom narodu koji je od milja zove kraljicom Hrvata.

Ja nosim medaljon svetog Benedikta oko svoga vrata kao simbol povezanosti Hrvata s kršćanstvom. Naime, red sv. oca Benedikta je snažna veza kršćanstva s hrvatskim narodom. Sv. otac Benedikt je zaštitnik Europe upravo radi dubokog traga vjere koju je ostavio na našem kontinentu. Sv. otac Benedikt je jedan od najvećih egzorcista i inicijali na medalji koju ja nosim oko vrata je snažna molitva koja je upravo njegov zagovor za svakoga koji ju nosi i vjeruje u tu molitvu. Ja sam još snažnije povjerovao 2000-te godine kada sam doživio promjenu i taj duboki i istinski osjećaj pripadnosti Bogu Isusu Kristu koji i danas osjećam, a na to me uvijek podsjeti medaljon sv. Benedikta kojeg nosim oko vrata još od te 2000. godine. Taj duboki i istinski osjećaj vjere me je učinio boljim čovjekom i moj smisao života je upotpunjeniji i nastojim ga ugraditi upravo i u pjesme kojima težim promicati i ljubav prema Bogu kao najvećoj vrednoti u našem životu. Danas nakon 20 godina burnog i uzburkanog života te velikih pritisaka, nepravdi i kleveta, mogu reci da me je vjera sačuvala. Na tim temeljima vjere nastojim odgajati svoju djecu i ako uspijem ugraditi vjeru u njihove živote moći ću reci da sam uspio jer s jakom vjerom u Isusa Krista moći će sigurnije i hrabrije kročiti kroz život i pronaći onaj pravi istinski smisao života.

FAZ: Danas živite u Splitu, a ne u Zagrebu, je li to točno?

MPT: Da. Do prije nekoliko godina živio sam sa svojom Obitelji u Zagrebu. Tu u Splitu volim živjeti, lijepi je grad i klima je dobra. Najviše rodbine imam tu i blizo su mi Čavoglave u koje rado s Obitelji odem vikendom. Volim Zagreb i bilo nam je lijepo u njemu živjeti. Imamo lijepe uspomene na Zagreb, a i djeca su mi se u njemu rodila, osim mlađega sina koji se rodio u Kanadi.

FAZ: Zašto u Kanadi?

MPT: Moja supruga je Hrvatica rođena u Kanadi i njena ostala Obitelj i danas živi u Kanadi, dosta je ostala vezana sa svojom obitelji, što je lijepo. Htjeli smo malo promijeniti sredinu, a i pomoć njenih roditelja joj je bila bitna s’obzirom da je bila mlada mama. Tada smo imali jedno dijete i radi povezanosti sa svojom obitelji i pomoći koja joj je bila potrebna, njena želja je bila roditi naše drugo dijete u Kanadi.

Tako smo otišli u Kanadu, ali samo na kratko, otprilike mjesec dana.

FAZ: Idemo na vašu glazbu. Gdje ste u jednostavnom selu u dalmatinskom zaleđu naučili čitati note i svirati glazbeni instrument?

MPT: Nisam školovani glazbenik i nisam pohađao glazbenu školu. Sva glazba koju sam napravio je samo iz sluha i osjećaja za glazbu. Završio sam ugostiteljsku školu, a glazba je bila moj hobi. Svaki instrument koji bi mi došao u ruke, ja bih ga relativno brzo naučio svirati pa tako i gitaru koja mi je bila, a i ostala meni najdraži instrument. Učio bih gledajući druge i uporno vježbao. Relativno brzo sam počeo skladati i pisati pjesme i to mi je išlo od ruke te sam potpuno zavolio glazbu i ona mi je bila već u mladosti veliki izazov i ljubav koju sam svakodnevno pratio i istraživao.

U ovoj sredini nisu postojale velike mogućnosti za glazbeno razvijanje jer tradicionalno ispjevavanje i sviranje nekakvih instrumenata bilo je daleko od današnje moderne popularne glazbe. Međutim ta glazba iz prošlosti ima svoju posebnu vrijednost i tu emociju najbolje shvaćaju oni koji su iz kraja odakle su i korijeni te glazbe. U prošlosti su se tim melodijama i različitosti pjesmama ljudi znali prepoznavati. U svim tim izvedbama ima puno bogatstva i ljepote i ti stari napjevi u svojim dijelovima mogu se dobro uklopiti i u ovo vrijeme, a i biti inspiracija i glazbenim djelima ovog vremena. Međutim, ta teorija i znanje nisu najbitniji da bi mladi čovjek sazrio i postao dobar glazbenik koji svojom glazbom može privući publiku.

FAZ: Da niste za Hrvatsku ono što je Ceca Ražnjatović za Srbiju?

MPT: Ne znam što ja značim za Hrvatsku ni što ona nekome znači! To je zbilja smiješna usporedba niti ima ikakvu poveznicu.

FAZ: Ceca Ražnjatović puni stadione u Srbiji, Vi punite stadione u Hrvatskoj.

MPT: Ali naši glazbeni stilovi su drugačiji. Koliko znam ona radi turbo folk glazbu a ja sam kantautor pop rock glazbe. Gledajući na glazbene žanrove to su dva različita stila kao dva različita svijeta. Moram priznati da ne razumljen tu glazbu, a niti je mogu osjetiti. Ne vidim nikakvu poveznicu osim kako kažete punimo stadione. U glazbi se ne traži povezanost takvih pojava tko skuplja više ili manje ljudi.

FAZ: Imate li zapravo strane uzore?

MPT: Kao mladić skupljao sam ploče, pratio glazbu, slušao, slušajući istraživao razne glazbene pokrete, bendove. Duboki trag su na mene ostavili bendovi poput AC / DC, Guns and Roses, Iron Maiden, a tadašnja domaća pop-rok izdanja sam pratio gotovo sva. Danas, primjerice, volim poslušati Foo Fighters kao i Finski bend Nightwish, interesantna je njihova progresivnost s primjesom klasike koja je uz sve to još i kvalitetno isproducirana.

FAZ: Vaš nadimak Thompson nema nikakve veze s glazbom, potječe od američke strojnice - ali zašto ta strojnica?

MPT:  Da, moj nadimak sam dobio prije nego li ću postati javnosti poznat. Naime, na samom početku rata, kada smo napadnuti od srpskog agresora, mi dragovoljci smo se na svakakve načine naoružavali kako bi se obranili. Prije nego sto će novo naoružanje biti podijeljeno ja sam dobio zadatak preuzeti nove prognanike i odvesti ih vozilom u Split na sigurno područje i nisam bio prisutan u tom trenutku kada su se dijelile nove puške. No, kada sam stigao između ostalih bila je i jedna stara američka puška iz ll svjetskog rata, vrlo teška i nezgrapna puška koju nitko nije htio i eto, slučajno je dopala mene. Suborci su me iz šale prozvali imenom te puške, Thompson. Međutim te puške sam se vrlo brzo riješio, a nadimak Thompson je ostao.

FAZ: Dakle, da niste vozili civile toga dana, biste li dobili drugi nadimak?

MPT: Možda uopće ne bih imao nadimak.

Meni taj nadimak ne smeta i on mi je jedna velika uspomena. Povezan je s obranom od agresora i postavljanje linije u Čavoglavama koja je ostala do kraja rata i koja je obranila taj dio Hrvatske time sto je četnike i jugoslavensku armiju zaustavila u pohodu prema Splitu. To su činjenice i taj događaj je ušao u legendu te Čavoglave nekad nepoznato selo danas je postalo najpoznatije selo koje simbolizira otpor i pobjedu u Domovinskom ratu. Tako da je taj moj nadimak povezan sa stvaranjem hrvatske države gdje sam i ja kao dragovoljac sudjelovao u njenom stvaranju na što sam ponosan.

FAZ: Idemo u sadašnjost. Je li točno da su mnogi vaši koncerti u inozemstvu zabranjeni?

MPT: I tu se moramo zadržati malo i u prošlosti jer moram naglasiti to da sam ja ranih 90-tih po cijeloj Europi nastupao na raznim manifestacijama vezano za humanitarne akcije koje je tamošnji hrvatski narod koji živi i radi u tim zemljama organizirao, a u drugoj polovici 90-tih sam radio i velike komercijalne koncerte. Dakle, nije bilo zabrana već samo medijskih pritisaka i širenja neistina o meni, kao nekakvom fašistu, a te objede su dolazile od raznih udruga i pojedinih medija.

Te udruge i mediji tako udruženi sve bi prijavljivali židovskim zajednicama po svijetu gdje bih ja odlazio i radio koncerte. Razumljivo je da je židovska zajednica posebno osjetljiva na pojave fašizma pa bi na žalost u većini slučajeva reagirali na prvu i bez posebne provjere povjerovali u te neistine.

Tako udruženi svojim djelovanjem vršili bi pritisak na organizatore i vlasnike dvorana i upravitelje dvorana pa bi negdje i uspjeli iskomplicirati jer organizatori ili upravitelji tih dvorana ne bi mogli uvijek izdržati takve pritiske.

Dakle ne radi se o nikakvim službenim zabranama države ili neke gradske vlasti već o pritisku tih udruga potpomognuti medijima.

Pritiske bi radili prvo putem medija tako da bi moju glazbu proglasili neprihvatljivom jer po njima širi mržnju i poziva na nasilje. Bez obzira na to što u mojim pjesmama nema nikakvog širenja mržnje i poziva na nasilje, uporno bi uvjeravali javnost i one koji odlučuju o tim i takvim nastupima te bi optuživali uz ostalo i moju publiku te ih nazivali fašistima, a moje nastupe fašističkim skupovima. Naravno da je svatko normalan osjetljiv na fašizam i takve negativne pojave u svijetu, a posebno židovski narod koji je zbog tih pojava proživio genocid i strašno velike žrtve. Negdje gdje su imali potporu od židovske zajednice dobili bi veliki prostor na terenu i medijima u ostvarenju svoga plana, a taj je plan uvijek bio prikazati mene i moju publiku negativnom pojavom, a u konačnici i naš hrvatski narod kao zločinački i genocidni narod koji slavi fašizam kao svoj svjetonazor. To je jedna opasna teza koja je uzela dosta maha.

Nigdje nisam imao službenu zabranu osim u Sloveniji prije nekoliko godina. I na kraju smo to pobili na sudu. Podnijeli smo tužbu protiv zabrane, a Upravni sud u Sloveniji je konačno odlučio da grad Maribor nije smio zabraniti koncert.

FAZ: Ali u Njemačkoj i Austriji također je bila neka zabrana…

MPT: U Njemačkoj i Austriji također nije bilo nikakvih službenih zabrana nego se radilo o istim podmetanjima koja su u nekoliko slučajeva završili odustajanjem organizatora radi raznih pritisaka, a pojedini mediji su to namjerno opisivali kao zabranu samo da bi prikazali drugima da sam ja neprihvatljiv i zabranjen. Stvarao bi se takav dojam i planski i sinkronizirano su izvodili svoje akcije. Naime, mediji iz hrvatske bi objavili negativni članak koji bi poslali tamošnjim medijima države u koju dolazim, domaći mediji te države bi to isto objavili i u suradnji s udrugama koje su zadužene vršiti pritisak na organizatora pod krinkom da se zaustavi fašiste.

FAZ: Na koje udruge mislite?

MPT: Oni se uglavnom nazivaju antifašistima i progresivcima, a bliski su jugokomunističkim i velikosrpskim organizacijama na prostoru bivše Jugoslavije.

Nakon te akcije ti isti mediji objavljuju članke kako su se zbog moga koncerta digle i pobunile udruge koje se bave suzbijanjem fašizma i drugih sličnih pojava te sve ponovno slali nazad u hrvatsku, a ovi bi to naveliko objavljivali. Tako bi se često ponavljali i tim zatvorenim krugom bi uspjeli komplicirati, a negdje i zaustaviti koncert. Eto to je išlo tako i ta njihova manipulacija je uspjela zaustaviti jedan koncert u Austriji.

Nigdje nisam imao službenu zabranu osim u Sloveniji prije nekoliko godina, koja je pravomoćno poništena, gdje Ministarstvo MUP-a Slovenije eksplicitno navodi kako su mariborske vlasti to izmislile i prepisale iz medija i kako ne postoji niti jedan službeni dokaz da su mi zabranili nastup bilo gdje u svijetu.

Ja sam u svojoj glazbenoj karijeri imao preko sto koncerata gotovo u svim državama zapadne Europe i nikada u to vrijeme nisam doživio nikakve probleme ili bilo kakve pritiske. Međutim u zadnje vrijeme me progone i osporavaju pojedine skupine kao da nikada nisam nastupao i kao da sam opasnost za ljude i okolinu. Volio bih da to nije tako i volio bih moći nastupati i raditi normalno kao i svi drugi glazbenici.

FAZ: Kaže se da je vaš pozdrav "Za Dom spremni" mnogo stariji od fašističke države Hrvatske u Drugom svjetskom ratu, te potječe još iz 1848. godine i bana Jelačića. Ali čak i ako je povijesno točna: kad mlada osoba danas čuje „Za Dom spremni“, ne misli na 1848. godinu i na bana Jelačića.

MPT: Mlada osoba kada danas čuje taj pozdrav pomisli na hrvatski Domovinski rat. Kada mlada osoba danas čuje pozdrav "Za dom spremni" pomisli na pjesmu Bojna Čavoglave koja je pjesma iz Domovinskog rata, to je istina. Ovaj pozdrav korišten je početkom 1991.  godine onda kada je na Hrvatsku izvršena agresija te su ga svi doživljavali kao autohtoni i stari hrvatski pozdrav koji u svojoj naravi i poruci nosi plemenito geslo koje poziva na obranu i čuvanje svoga doma. Njega su kao takvoga koristile gotovo sve postrojbe u hrvatskom Domovinskom ratu, a jedna ga je postrojba uzela kao svoj službeni pozdrav, a neke postrojbe su ga stavile i u svoj grb. Prema tome taj pozdrav je čvrsto vezan za Domovinski rat, a ne za fašizam, nacizam i bilo kakav šovinizam. Prema tome taj pozdrav mladom čovjeku je asocijacija na Domovinski rat, a ne drugi povijesni kontekst. Još jednom ponavljam da mlada osoba kada čuje pozdrav "Za dom spremni" pritom misli na hrvatski Domovinski rat, a ne na Drugi svjetski rat.

FAZ: Ali kada se ovaj pozdrav koristio 1991. ljudi sigurno nisu mislili na bana Jelačića, već na 1941.-1945. A Srbi koji su živjeli ovdje u Hrvatskoj sigurno nisu mislili na 1848. godinu, već na Drugi svjetski rat.

MPT: Početkom devedesetih kada se stvarala Hrvatska država i u vrijeme Domovinskog rata nitko nije postavljao pitanja oko toga pozdrava i on nikome nije bio upitan, niti ga je itko doživljavao kao fašistički pozdrav. Nisu ga negativno doživljavali ni mediji niti bilo koja Udruga. Nije poznat niti jedan slučaj iz toga vremena da se netko javno oglasio i negativno okarakterizirao taj pozdrav. Vi tvrdite da ljudi tada sigurno nisu mislili na Bana Jelačića ali radi vaših čitatelja samo ćemo kratko o povijesti toga pozdrava onako kako ga mi doživljavamo i poznajemo. Hrvati su kroz prošla stoljeća uvijek imali bojni poklič koji je izražavao spremnost za obranu svoga doma i Domovine. Pa tako i za vrijeme bana Jelačića kojeg vi spominjete uzvikivao bi: "Za dom!", a vojska bi odgovarala: "Spremni umrijeti!", ili skraćeno "Spremni! i u drugim povijesnim razdobljima se koristio u različitim oblicima. Dakle, taj pozdrav za Hrvate je prirodan i povijestan bez obzira tko ga je i kada koristio. Šira europska i svjetska javnost ga poznaje iz razdoblja od 1941.do 1945. godine ali mi Hrvati ga poznajemo od prije i nakon toga perioda, pogotovo mlađe generacije ga vežu isključivo za Domovinski rat.

Što se tiče Srba koji su živjeli tada u Hrvatskoj, moram reći da oni koji su Hrvatsku prihvaćali kao svoju državu nisu imali ništa protiv toga pozdrava nego su kao i Hrvati, njih oko 10 000 krenuli u obranu svoga doma. A što su o tom pozdravu ili bilo kojem hrvatskom simbolu mislili Srbi (nažalost većina) koji su se pobunili protiv Hrvatske države početkom devedesetih, ne treba niti pričati, s obzirom na to da su uz pomoć JNA i četnika iz Srbije okupirali jednu trećinu Hrvatske, a pritom učinili strašne zločine, razorili Hrvatske gradove i sela.

FAZ: Ali njemački ili austrijski dužnosnici, koji moraju odlučiti hoće li se održati koncert ili ne, nisu nikad čuli za bana Jelačića i neće se detaljno baviti hrvatskom poviješću. Veza s hrvatskim fašizmom im je očigledna. Zašto jednostavno ne ispustite ovaj pozdrav??

MPT: Vjerujem da Njemački i Austrijski dužnosnici nisu čuli za bana Jelačića ali ne vjerujem da bi čuli za taj pozdrav da nije ovoga pritiska koji je namjerno isprovociran ne bi li se koliko toliko iskompromitirao Domovinski rat i izjednačila krivnja žrtve i agresora. Zato se po svaku cijenu ovom narodu želi nametnuti fašizam kao njegova genocidna narav. Da nije toga pozdrava bilo bi nešto dugo i time pravdanju nikada ne bi bilo kraja.

Pozdrav “Za Dom spremni” je jednim djelom naša emocija i naša simbolika Domovinskog rata koju smo koristili i nama je važna. Pod tim sloganom su ginuli naši prijatelji i suborci. Odreći se simbolike hrvatskog Domovinskog rata znači negirati sebe. Mi, koji smo bili spremni dati svoj život za dom odrekli bi se sebe kao i onih koji su svoj život za taj dom i dali.

FAZ: Ali slažete li se da su i Srbi i Židovi umrli u Hrvatskoj pod ovim simboličkim pozdravom?

MPT: Umirali su na žalost pod različitim simbolima ali ne samo Srbi i Židovi, umirali su i Hrvati na svim zaraćenim stranama. Ne vjerujem da su umirali radi simbola već radi bolesnih umova koji su provodili sotonske planove. Naravno da ja koji pripadam generaciji pobjedničke vojske iz Domovinskog rata osuđujem te i svake druge zločine koji su počinili razni režimi i neka se nikada više ne ponove. Budite sigurni da u ime tog pozdrava u Domovinskom ratu nisu rađeni zločini već smo pod tim pozdravom branili Domovinu.

FAZ: Ali tada se stvarno ne biste smjeli žaliti, ako Vas pogrešno shvaćaju u inozemstvu.

MPT: Kažete pogrešno shvaćaju! Drago mi je što i vi vidite da me pogrešno shvaćaju.

Moja prva pjesma Bojna Čavoglave nastala je 1991. Napisao sam je ovdje u selu i započinje s pokličem "Za dom spremni". Ta se pjesma četiri godine puštala po tisuću puta dnevno na svim TV i radio postajama u Hrvatskoj i BiH i nitko nikada nije postavio pitanje je li početak sa "Za Dom spremni" dobar ili loš.

Međutim, nakon promjene vlasti 2000 godine ta pjesma postaje proganjana i počeli su je doslovno zabranjivati, a lijeve političke grupice osuđivati pod etiketom širenja mržnje. Bez obzira na to što je ta pjesma iz Domovinskog rata i postala je jedan od simbola i danas njena izvedba njeguje uspomenu na Domovinski rat. Kada sam je izvodio na jednoj proslavi Dana pobjede dobio sam prekršajnu prijavu od policije te smo završili na sudu. Naravno sud je presudio u moju korist, a to je potvrdio i Visoki prekršajni sud u Zagrebu kako taj stih u mojoj pjesmi nije prekršaj i po presudi toga suda dužni su se pridržavati svi ostali sudovi u Hrvatskoj. Hoću reći da puno apsurdnih situacija dolazi od politike i u ovom slučaju se radi doslovno o političkom progonu. Taj pozdrav koji je sastavni dio moje pjesme na silu žele proglasiti fašističkim pozdravom bez obzira na njegovu povijest o čemu smo pričali samo kako bi Hrvatsku iskompromitirati.

FAZ: Naravno da hrvatska i njemačka povijest nisu iste, ali, na primjer, u Njemačkoj se određeni izrazi iz vremena Drugog svjetskog rata više ne koriste. Nisu ilegalni, ali su ih fašisti kompromitirali.

MPT: Mislim da se nikako ne može uspoređivati Njemačku iz Drugog svjetskog rata s Hrvatskom iz Domovinskog rata, mi nikog nismo napadali, mi smo se branili u Hrvatskoj od agresora. Taj je pozdrav korišten u Domovinskom ratu kao i mnoge druge stvari iz hrvatske povijesti, mnogi su poginuli uz taj pozdrav braneći svoj dom. Tom pozdravu se protive ponajviše oni koji su napali Hrvatsku i njihovi simpatizeri. Vidite, kod nas u Hrvatskoj imali smo komunizam koji je cijela Europa osudila. Taj sustav je pobio na milijune ljude. Bio je zločinački i genocidan, a imao je isti simbol, crvenu zvijezdu petokraku kao i antifašistički pokret i radnički pokret. Za mene je simbol crvene zvijezde simbol stradanja hrvatskog naroda. Pod tim simbolom su razarani Hrvatski gradovi i sela u Domovinskom ratu, ubijani ljudi na križnim putevima, mučeni i zatvarani po komunističkim tamnicama. Danas tu istu crvenu zvijezdu petokraku možete vidjeti na glavama poznatih javnih osoba, na odjeći, na boci Heineken piva i slično. Isti simbol simbolizira borbu za radnička prava, borbu protiv fašizma, monstruozne komunističke zločine, pivo, odjeću i tko zna što još. Prema tome treba uzeti u obzir kontekst vremena i događaja kada se neki simboli koriste, te utjecaj onih koji imaju moć interpretirati bilo koju simboliku kako njima odgovara. Jedan od najvećih simbola jedne države je njena himna pa se ne mijenja bez obzira na režim koji je na vlasti ili možda njena valuta i drugi razni nazivi ili izreke i pozdravi. Mišljenja sam da bi svi hrvatski političari trebali stati u obranu simbolike iz Domovinskog rata jer taj Domovinski rat im je i omogućio da se time bave. Nažalost, veliki broj hrvatskih političara bori se samo za kune, a vidi paradoksa, kuna je jedini originalni naziv iz NDH. Toga naziva za hrvatsku valutu  nije bilo prije dok pozdrav Za dom spremni je i prije postojao.

FAZ: U „Frankfurter Allgemeine Zeitung“ 2007. godine je rečeno o Vama: „Pogrešno je ako se Thompson postavi na istoj razini s neonacističkim bendovima. Thompson ne propovijeda mržnju prema manjinama ili strancima, nego ga karakterizira apsolutni nedostatak empatije prema žrtvama nasilja, osim ako nisu iz svete hrvatske nacije.“ Smatrate li ovo nepravednom osudom?

MPT: Ne da je samo nepravedno već je klevetnička  teza koja graniči sa zdravim razumom!

Takve interpretacije, po kojima nemam empatije prema žrtvama nasilja su pogrešne. Ja sam kršćanin i obiteljski čovjek i naravno, žao mi je svih, bez obzira tko su i odakle dolaze ako su u nevolji.

FAZ: Godine 2004. Hrvatska biskupska konferencija očitovala se protiv vaših pjesama na osnovu toga što su napisane jezikom mržnje koji nema nikakve veze s dostignućima kršćanske civilizacije.

MPT: To nije bilo baš tako.

Jedan svećenik koji je radio u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji je uveliko iziritiran vidjevši na TV odvratni i neprimjereni uradak koji je Denis Latin pustio u svojoj emisiji i rekao da sam to napravio ja, povjerovao je u tu laž i izišao u javnost osudivši mene, međutim vrlo brzo je uvidio da je to bila montaža. Hrvatska biskupska konferencija nikada nije osudila moj rad kao ni moje pjesme jer u mojim pjesmama kao i u mome radu nema ništa što je pozivalo na mržnju i ponavljam nikada nisu izišli u javnost s jednom takvom izjavom. Upravo se suprotno od takve teze Hrvatska biskupska konferencija odnosila prema meni i mojoj publici. Međutim, na jednom mome koncertu nakon jedne provokacije od strane neke osobe koja je stavila ustašku kapu na svoju glavu i tada se oko toga digla velika medijska prašina HBK je javno osudila taj čin i toga provokatora kao što sam ga i ja osudio. Prema tome tu se nije radilo o osudi mene i mojih pjesama kako ste rekli već tim pojavama koje su se tu i tamo znale pojaviti.

FAZ: Je li istina da je vaš album "Ora et labora" izašao 10. travnja 2013., na obljetnicu fašističkog preuzimanja vlasti u Hrvatskoj 1941.?

MPT: Mislim da je bio 12. travnja. Znam tu priču, bile su to glasine koje su dolazile iz jedne lijeve medijske kuće. To je bila samo još jedna obična u nizu provokacija.

FAZ: Dakle, album nije objavljen 10. travnja?

MPT: Ne, bio je 12. travnja u trgovinama Croatije Records, moje diskografske kuće u kojoj sam objavio sve svoje pjesme.

FAZ: Dolaze li ljudi s bilo kakvim ustaškim simbolima na vaše koncerte?

MPT: Sjećam se vrlo dobro 2007., mog velikog koncerta na zagrebačkom Trgu bana Jelačića na kojem je bilo 130.000 ljudi, a mladić u dobi od 20 godina imao je ustašku kapu na glavi. Nisam ga ja ni vidio na koncertu, ali mediji su ga vidjeli i netko ga je slikao, i to je odmah izišlo u svim medijima i postalo velika afera. Naravno da smo to osudili, ali za njegove motive saznali smo tek pet ili šest dana kasnije.

FAZ: Naime?

MPT: Priznao je da je primio 500 kuna od nepoznate osobe da stavi kapu na glavu. Jedni tvrde da je taj novac dobio od jednog novinara.

FAZ: Dakle, novinari su stvorili skandal?

MPT: Znam za neke slučajeve u kojima su novinari bili upleteni, a za ovaj konkretan slučaj ne znam jesu li to bili novinari. U svakom slučaju, priznao je policiji da je dobio novce. Danas takvih provokacija više nema niti se te pojave događaju. Bez obzira na bilo čije negodovanje zbog tih pojava, ja ne mogu znati niti je moj posao određivati ljudima kako će se tko ponašati ili odijevati. Vojno znakovlje nosi se na komemoracijama, obljetnicama i slično, a ne na koncertima. Ako ga netko ima potrebu nositi, neka nosi znakovlje hrvatske pobjedničke vojske iz Domovinskog rata i nikakvo drugo..

Moji koncerti nisu bili u nikakvom negativnom ozračju niti su nosili takvu poruku. Na moje koncerte dolaze cijele obitelji i uvijek se osjeti duh zajedništva što mi je posebna inspiracija u skladanju pjesama koje nas povezuju.

FAZ: Kaže se da se naslov vaše pjesme Ljuta trava na ljutu ranu temelji na citatu Ante Pavelića…

MPT: Ne, to je stara hrvatska izreka.

FAZ: I što to znači?

MPT: Da na silu odgovorite silom.

Ta pjesma je snimljena 93 godine, onda kada je trećina hrvatske bila okupirana te Hrvatska trpjela velike žrtve i strašna razaranja. Ta pjesma ima sasvim drugačiju poruku od one na kakvu aludirate.

FAZ: Ali onda i ova pjesma kaže: "Pripremite staru košulju za mene, izvadite je iz ormara, ona će odgovarati mom sinu, kao što je već odgovarala mom ocu i djedu." To je, naravno, aluzija na fašističke crne košulje.

MPT: Ma neee, košulja je samo simbol nasljedstva, prijenos s koljena na koljeno, zapravo metaforički izraz za očuvanje temeljnih vrijednosti kao što je sloboda, obitelj, Domovina, a za koje su se kroz našu povijest borile sve generacije pa tako i moja generacija koja je izborila tu slobodu. Ta pjesma upravo govori da kroz simbol košulje sinu u nasljedstvo ostavljam na čuvanje tu teško stečenu slobodu i čuvanje naših temeljnih vrednota.

FAZ: Koja je za Vas razlika između jednog patriota i jednog fašista?

MPT: Fašista ni jednog nikada nisam upoznao i ne znam da li oni danas postoje, fašizam je stvar prošlosti. Znamo da je fašizam negativna pojava, a patriotizam pozitivna. Na žalost, često patriotizam nazovu fašizmom samo zato da obrane njihov šovinizam ili komunizam, kako otprilike kaže jedna moja pjesma.

FAZ: I još jedno pitanje u ovom kontekstu: Kako ocjenjujete Ante Pavelića i njegovu ulogu u hrvatskoj povijesti?

MPT: To želim zadržati za sebe ali ne zato da izbjegavam tu temu nego ja nisam povjesničar, a i manje sam kompetentan od drugih koji bi o toj temi mogli razgovarati i iznositi mišljenje u javnost. Naravno da nas sve zanima povijest pa tako i mene ali bilo bi od mene neskromno da dajem ocijene nečije povijesne uloge, radije to prepuštam povjesničarima i sudu vremena. Naravno, ako vi aludirate na zločine koji se vežu uz povijesnu ulogu Ante Pavelića moram Vam reći da ja osuđujem sve režime ako su činili zločine bio on fašistički, komunistički, ili bilo koji drugi.

FAZ: U redu, ovdje ne morate ništa odgovarati ako ne želite. Drugim riječima: na internetu postoje audio snimci pjesme nazvane "Jasenovac i Gradiška stara", a vi kažete da je to pjesma koju su vaši djedovi već pjevali i na koju su ponosni. Jednom ste rekli da nikada niste otpjevali pjesmu, onda ste je opet otpjevali, ali bili ste pripiti, a zatim opet niste. Sada bih želio znati: jeste li to pjevali ili niste?

MPT: Niti sam rekao da sam bio pripit niti da su je naši djedovi pjevali i ne znam otkud vam to. Ja nisam autor te pjesme niti sam ikada snimio tu pjesmu, niti je ikada bila službeni dio moga repertoara. Ta pjesma je podvala i po svome sadržaju potpuno suprotna mome svjetonazoru i ideologiji kojoj pripadam. Povezivanje s tom pjesmom za mene je uvredljivo i odlučno odbijam takve podvale koje imaju za cilj samo da mi naštete.

FAZ: Tekst ove pjesme je ionako odvratan.

MPT: Naravno da je odvratan. To je podvala hrvatskom narodu i čista je izmišljotina onih koji po svaku cijenu hoće ovaj narod prikazati zločinačkim, nehumanim i primitivnim. A po nekim saznanjima tu podvalu je osmislila Jugoslavenska tajna služba UDB-a.

FAZ: Znači, to je namontirano?

MPT: Točno. Poznati novinari HTV-a montirali su taj uradak te ga pustili u svojim emisijama i najavili kao moj uradak. Tu prljavu podvalu su prvi plasirali Denis Latin i Aleksandar Stanković a kasnije su dilali dalje po drugim medijima. Bilo je to prije 20-tak godina i u samim počecima tog skandala nisam vjerovao da će itko nasjesti na takvu izmišljotinu pa sam ih ignorirao ali evo vidite to se razvlači sve do danas.

Potegnuo sam i za tužbom prema dotičnim novinarima međutim izvukli su se radi proceduralnih razloga i zastare. Danas kada gledam na to vidim da je to bila akcija većih razmjera i da se je htjelo po nalogu antihrvatskih skupina pošto poto iskompromitirati mene, moje pjesme i moju publiku i ne bi li time što više naštetili Hrvatskoj.

FAZ: Dakle, vi jasno osuđujete ovaj tekst?

MPT: Naravno da ga osuđujem! Ne samo da je neprimjeren nego je i brutalan. Pozdravio bih svakoga tko bi došao k meni razgovarati o mom radu i svemu onome što mi se podmeće kao što je i ta banalna pjesma s interneta, koju ste citirali.

FAZ: Banalno vjerojatno nije prava riječ za ovu pjesmu.

MPT: Banalno, jer je nevjerojatno da bilo tko može povjerovati u takvo što. Tko ozbiljan može povjerovati da deseci tisuća ljudi dolaze na koncerte vidjeti i čuti pjevača koji pjeva pjesme koje veličanju zločin?! Tko plasira takve laži i zašto? Kome i zašto smetaju moji koncerti? Ne radi se ovdje samo o meni već o velikom broju ljudi koji se žele okupljati oko mojih pjesama.

To nećete pronaći nigdje u svijetu, pogotovo ne u Europi. I kao rezultat takvih manipulacija i progona odsječen sam od Njemačkog i Austrijskog tržišta, a time i od svog posla, jer živim od svojih koncerata. Imao sam više od 100 koncerata u Njemačkoj, čak i u velikim dvoranama s više od 10 000 ljudi. Sve su to bili predivni koncerti u kojima se moglo čuti i vidjeti samo domoljublje a ne fašizam kako nam to neki žele podvaliti. Veliku nepravdu čine ne samo meni kojemu osporavaju pravo na rad koje je jedno od temeljnih ljudskih prava već i mojim suradnicima i naravno mojoj publici koja za svaki moj najavljeni koncert u demokratskim zemljama poput Njemačke ili Austrije mora strepiti hoće li ih tko nazvati fašistima ili hoće li se koncert na koji žele doći moći uopće održati.