Tišina vlada Splitom: Sablasno prazni šoping centri, pustoš na Rivi i pazaru
PREDSEZONSKI Split kakav nikad nije bio: od Marmontove do Rive, preko ribarnice, Pjace i pazara, do trgovačkih centara. Nema dovikivanja, priča o balunu, zvuka kotačića kofera prvih turista kojima se nije dalo čekati Uskrs i početak sezone da bi posjetili mediteranski grad čudnog imena.
Bila bi ovo obećavajuće topla srijeda, iz zatvorenih bi dućana i restorana dopirali veseli zvuci građevinske mehanizacije, slagao bi se, kockicu po kockicu, zvučni mozaik mediteranskog grada u laganom iščekivanju pokretanja turizma, najvažnije preživjele privredne grane, da na nevidljivom daljinskom upravljaču koronavirus nije pritisnuo mute.
Pa u naše živote uselio oprez, s njim i strah od izlazaka, uobičajenih socijalnih kontakta, a na lica nam donio zabrinutost i maske. I opkolio nas tišinom.
Indisponirana Gospa od zdravlja
Krećemo u đir od trga ispred Hrvatskog narodnog kazališta i, čini se, prilično indisponirane Gospe od zdravlja, preko Marmontove do Rive. Prijepodne je, a nema dostavnih vozila, ljudi na marendi i poduzetnih iznajmljivača s pričama o booking.comu, uređivanju apartmana i, dakako, gostima. Stalno se vraćamo na tišinu, čudnu tišinu. Na Rivi, svi stereotipi na broju. Sunce, more, palme, ali štekati, ili terase, ili bašte, kako vam drago, više su prazni nego puni. Virusa još nema, a ostavlja tako očite posljedice.
Samo u ribarnici ima života
Srećom, ribarnica nije sasvim zamrla. Dobro, nema gužve, prolazimo bez guranja, čekanja, ali još se trguje, gleda i kupuje. Pedeset posto manje nego "prije svega ovoga", govori jedna prodavačica. Nastavi li se ovako, mogu nas i zatvoriti, dodaje druga. Ni cijene nisu postojane.
"U odnosu na prije, cijena je pala drastično. Drastično je pala", govori naša sugovornica iza "banka" krcatog ribom. Kako je počela, očekivali smo senzacionalne brojke, ali nismo ih dobili: "Evo sad je ovi veliki škamp 160 kuna, a ko ga uzme na dva dila može ga čak dobit i po 150, a bio je, ajmo reć, dvista, 180. A ostalo, mol je osta isti, ali škamp, kozica, to je palo", otkriva nam prodavačica.
Nikoga u Đardinu
Pozdravljamo se, idemo do pazara preko pustog Đardina. Nema škole, nema djece koja na velikom odmoru upijaju najčešće suvišna znanja iz iscrtanih knjiga. Nema nikog, ne pamtimo ovakav Đardin. Na pazaru više prodavačica i prodavača nego kupaca. Barem ih desetak molimo za razgovor, nisu raspoloženi. Manjak posla i višak straha nisu idealna kombinacija za euforično raspoloženje.
U redovitijim okolnostima ovdje bismo mogli staviti točku na žalopojku o pustoši u centru i početi presti priču o promjeni navika ljudi, selidbi života prema periferiji, u velike trgovačke centre gdje vrije dok se gradske ulice polako gase. Ali ne vrije. Više nigdje ne vrije, osim možda u bolnici.
Pustoš u Jokeru
Ulazimo u šoping centar Joker, penjemo se na predzadnji kat. U predkoronsko vrijeme teško da bismo gledali nizove praznih stolova i dućana bez ljudi. U Jokeru ima ljudi, uvijek ima ljudi, ali ne i sada. Lutamo po tom nesretnom katu, spuštamo se prema garaži, čini se da bismo uljepšali stvarnost kad bismo napisali da im je posao pao za 50 posto.
Ako već pišemo o dojmovima, Mall of Split nas je šokirao. Čovjek ne mora biti ljubitelj ovakvih nakupina dućana da se osjeća nelagodno dok sam klizi pokretnim stubama i uzalud pogledom traži grupu ljudi. Ništa. Sve je prazno, od garaže do zadnjeg kata.
Ničeg nema, osim maski
Eto nas i u City Centru. Opet isto, nikog u garaži, nikog po dućanima. Ispred jednog nekoliko prodavačica, u rukama drže maske.
Smijemo li snimiti? Ne, nikako.
A i šta bismo više snimili. Maske i pustoši smo se nagledali, a strah i virus ne vidimo.
Premda upravljaju našim životima.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati