BIO JE JEDAN od otprilike 750.000 ljudi koji su tog dana prošli kroz Grand Central Terminal. Radio je kao odvjetnik u višekatnici u 42. ulici s izravnim pristupom stanici iz koje su svake minute polazili vlakovi prema 122 grada u američkim saveznim državama New Yorku i Connecticutu. Zajedno sa suprugom vodio je malu tvrtku, specijaliziranu za nekretnine, na 47. katu zgrade. Na kraju radnog dana u petak 21. veljače ovaj čovjek došao je na platformu za liniju New Haven, ušao u vlak i vozio se 30 minuta prema sjeveru u grad New Rochelle u okrugu Westchester. U tom trenutku u Sjedinjenim Američkim Državama bila su samo 34 potvrđena slučaja covida-19 i svi su bili povezani s međunarodnim putovanjima, započinje Wired ovu priču.

Sutradan je ovaj muškarac pošao u svoju sinagogu Young Israel of New Rochelle, kao i svake subote. Sa suprugom je imao četvero djece, ali u to vrijeme samo je dvoje živjelo s roditeljima, sin koji je studirao na Manhattanu i kći koja je još bila u srednjoj školi. Unatoč zahtjevima posla bio je obiteljski čovjek, onaj koji jedva čeka zaigrati Connect 4 sa svojom djecom iako ga čeka važan slučaj na poslu. Njegova je kuća bila blizu sinagoge, unutar granica eruva, simboličnog područja koje karakteriziraju telefonski stupovi, dalekovodi i drugo. Unutar eruva neka pravila šabata su opuštenija.

Mislio je da ima alergiju, a bio je jedan od prvih u SAD-u za koje se zna da su dobili virus širenjem zaraze kroz zajednicu

Muškarac se vratio u sinagogu idućeg jutra u 11:00 zbog pogreba. Stotine pripadnika židovske zajednice pojavile su se kako bi odale počast žrtvi Holokausta koja je dan ranije umrla u 93. godini. Istog popodneva neki od njih vratili su se u Young Israel zbog svečanosti bat mitzvaha. Dok su se djeca igrala, naš muškarac i ostali odrasli su razgovarali i ispijali koktele. Tijekom ova dva događaja, procijenili su kasnije zdravstveni djelatnici, muškarac je došao u kontakt s 800 do 1000 ljudi.

"Mučio me kašalj, što nije bilo neobično, mislio sam da se radi o alergiji", rekao je muškarac za New York Law Journal. Budući da kašalj nije prolazio, počeo je razmišljati o posjetu liječniku. No, tek 26. veljače, kad je dobio vrućicu, počeo je shvaćati što se događa. Trebao je putovati u Washington na godišnju konferenciju American Israel Public Affairs Committeeja, gdje bi bio u istoj prostoriji s članovima Kongresa i visokim dužnosnicima. Nije otputovao. Umjesto toga prijatelj ga je dovezao u bolnicu, gdje je nekoliko dana kasnije bio pozitivan na SARS-CoV-2. Bio je jedan od prvih ljudi u SAD-u za koje se zna da su dobili virus širenjem zaraze kroz zajednicu, piše Wired.

Deseci su već bili zaraženi

U sljedećim danima broj slučajeva u New Rochelleu počeo je rasti. I supruga i dvoje djece bili su pozitivni. I prijatelj koji ga je dovezao u bolnicu i njegova obitelj. Od svih koji su tog vikenda u veljači bili u Young Israelu zatraženo je da se izoliraju, ali već su deseci bili zaraženi. Rabin Young Israela objavio je 5. ožujka da je i on zaražen.

Do tog trenutka guverner New Yorka Mario Cuomo održavao je svakodnevne konferencije za novinare o epidemiji.

"New Rochelle je vjerojatno najveće žarište u SAD-u. Brojevi rastu, brojevi nastavljaju neometano rasti", rekao je Cuomo. Vlasti su povukle kružnicu oko Young Israela, u krugu od jedne milje oko sinagoge zatvorene su sve škole i bogomolje te zabranjena okupljanja. Pravila unutar tog kruga bila su drukčija, ali ne zadugo. Stanovnici New Rochellea živjeli su u budućnosti koja će uskoro doći u ostatak Sjedinjenih Američkih Država.

Stanje našeg muškarca, nastavlja Wired, pogoršavalo se i stavljen je u medicinski induciranu komu. Njegova je supruga imala blaži slučaj, pa se posvetila objavama na Facebooku. "Imamo predivne prijatelje koji se brinu o nama unatoč strahovima", napisala je supruga.

Da nije bilo njega, možda ovo žarište uopće ne bi postojalo

Do 11. ožujka s muškarcem se moglo povezati više od 50 novih slučajeva. Tjedan dana kasnije 50 slučajeva bilo je povezano sa školom u koju je išla njegova kći. Cuomo je epidemiju nazvao "jednom od najsloženijih situacija s kojom se susreće zbog brojnih veza ove obitelji". Do kraja ožujka u okrugu Westchester dijagnosticirano je više od 10.000 slučajeva.

Konačno, nakon više od dva tjedna na odjelu intenzivne njege, muškarac se probudio. Prvo je svojoj supruzi preko FaceTimea rekao da je voli, a potom pitao je li ostatak njihove obitelji OK. Mediji su ga nazvali nultim pacijentom, čovjekom koji je bolest donio iz New Yorka u New Rochelle, ali to je ipak samo pretpostavka. Istina je da ne znamo kako je koronavirus došao u njegovu zajednicu. Međutim, jasno je da su ga vrline, koje ovog čovjeka čine dobrim susjedom, učinile i vrlo učinkovitim u širenju covida-19. Koliko se ljudi uopće ne bi razboljelo da je po povratku iz New Yorka tog vikenda ostao kod kuće? Kad bismo ga izbacili iz lanca prijenosa zaraze, možda ovo žarište uopće ne bi postojalo, piše Wired.

Pandemiju definiraju žarišta i superširitelji

O superširiteljima znamo od početka pandemije. U siječnju je jedan muškarac prenio virus na 23 osobe vozeći se autobusom po kineskoj obali južno od Šangaja. U ožujku je član pjevačkog zbora u Washingtonu zarazio 52 kolega. U kolovozu je nazočnost zaraženog gosta na svadbi u Maineu dovela do više od 175 pozitivnih slučajeva. A u rujnu je američki predsjednik Donald Trump bio domaćin možda najpoznatijeg eventa sa superširiteljima. Radilo se o zabavi kojom se obilježavala nominacija Amy Coney Barrett za sutkinju Vrhovnog suda, na kojoj su se vjerojatno zarazili deseci utjecajnih republikanaca u Washingtonu te osoblje Bijele kuće i novinari.

Ovu pandemiju definiraju žarišta. Neka su uzrokovala smrtonosne epidemije u staračkim domovima, zatvorima i pogonima za preradu mesa. Druga su zahvatila obitelji i skupine prijatelja. Iako se brojevi razlikuju od studije do studije, čini se da SARS-CoV-2 slijedi pravilo 80-20. Oko 80 posto slučajeva potječe od 20 posto zaraženih pojedinaca. Čini se da većina pozitivnih, jedna studija iz Hong Konga otkriva da se radi o 69 posto ljudi, uopće ne prenosi bolest. Oni se zaraze, ostaju asimptomatski ili se razbole, oporave se ili umru, ali ne prenose virus na druge osobe. A tu su i pacijenti kao što je odvjetnik iz New Rochellea.

Superširitelji ovaj virus čine posebno zbunjujućim. To objašnjava zašto su neka mjesta imala epidemije dok su druga bila pošteđena, barem neko vrijeme, te zašto isto rizično ponašanje može dovesti do desetaka novih slučajeva ili ni do jednog. No to je također slabost virusa. Eliminirajmo superširitelje i okončali smo pandemiju.

Dosad su naši alati za zaustavljanje epidemije bili tupi. Nametnuli smo nacionalne lockdowne i univerzalne odredbe o socijalnom distanciranju, stavljajući svakoga u isti koš bez obzira na vjerojatnost prenošenja bolesti. Kad stignu prva cjepiva protiv covida-19, instinktivno ćemo slijediti isti pristup, cijepit ćemo svakoga što prije možemo, forsirajući put prema imunitetu krda, odnosno do točke kad u populaciji više neće biti dovoljno osjetljivih osoba da bi se virus mogao jednostavno prenositi. Ali zalihe cjepiva vjerojatno će biti limitirane sve do sredine 2021. godine, ako ne i kasnije. Bit će potrebna promišljenija i prilagođenija strategija.

Tko spada u tih 20 posto superširitelja?

Prema Alessandru Vespignaniju, računalnom epidemiologu koji je savjetovao američku vladu oko odgovora na covid-19, bila bi pogreška tražiti neke fiziološke osobine koje ih povezuju. "Superširitelj je riječ koju mnogi ljudi povezuju s idejom da se iz nekog neobičnog biološkog razloga bolest više širi. Ali ne radi se o tome. Općenito je stvar u tome da takvi ljudi imaju više kontakata i da odlaze na mjesta koja su pogodna za širenje", objašnjava Vespignani i dodaje da ako je zaražena osoba samotnjak, nije važno koliko virusa širi oko sebe.

Da bi se isključili superširitelji, idealna meta cjepiva bio bi netko tko ima mnogo kontakata u različitim okruženjima. Netko s velikom, višegeneracijskom obitelji, s poslom koji ga dovodi do kontakta sa strancima, netko s bogatim društvenim životom. Ali kako pronaći takve dobro povezane pojedince u 50 američkih saveznih država i 330 milijuna stanovnika, pita se Wired.

Na ovom pitanju zapinju javnozdravstveni dužnosnici. Kako bismo razumjeli gdje su potencijalni superširitelji u općoj populaciji, potrebna nam je karta svačijih prijatelja, obitelji i usputnih kontakata, ljudi s kojima se svakodnevno viđamo i onih s kojima komuniciramo samo nekoliko minuta. Takva mapa, naravno, ne postoji, osim možda na računalu Marka Zuckerberga. U svakom slučaju, nije dostupna Centru za kontrolu i prevenciju bolesti. U ovom trenutku moramo pozvati u pomoć drugu skupinu stručnjaka - fizičare.

Mapiranje

Posljednjih mjeseci Albert-László Barabási pokušava šetati Budimpeštom dok prima pozive. Njemu su 53 godine, još uvijek je mladolik i u formi, iako je tijekom pandemije prilično zauzet. Njegova ga uobičajena ruta vodi do Instituta Alfreda Renyija, mađarskog matematičara koji je zajedno sa suradnikom Paulom Erdosom 50-ih i 60-ih godina postavio temelje mrežne znanosti. Danas se ova disciplina bavi raznim pitanjima, od generiranja algoritma za Facebook, preko mapiranja terorističkih mreža do predviđanja širenja smrtonosnih bolesti. No kad je Rényi počinjao s radom, tražio je odgovor na jednostavno pitanje - kako bi izgledala mreža organizirana potpuno nasumično? Kako bi se ponašala?

Iako su Erdős i Rényi bili teoretičari, smatrali su da bi njihov rad mogao imati praktičnu primjenu, primjerice u razumijevanju evolucije željezničke ili električne mreže. No nekoliko desetljeća kasnije, Barabási i Albert Réka, njegov kolega s odjela fizike na Notre Dameu, utvrdili su da je Erdős-Rényijev model zapravo previše slučajan da bi točno opisao prirodne mreže.

"Naše prvo ključno otkriće bilo je da zapravo ne postoji slučajna mreža", govori Barabási za Wired. Otkrili su da mreže u većini okruženja, od Hollywooda preko akademske zajednice do interneta, imaju tendenciju biti ekstremno heterogene, u smislu da njima dominira nekoliko jako dobro povezanih čvorišta. Većina tih čvorova mogla je kontaktirati samo s nekolicinom drugih, ali mali dio njih bio je izvan okvira u smislu povezanosti. Vaša web stranica možda vodi do četiri druge stranice, a Google vodi na 800 milijuna linkova.

Alessandro Vespignani, koji je tada radio u Međunarodnom centru za teorijsku fiziku u Trstu, povezao je taj rad s proučavanjem epidemija, u početku digitalnim. Zašto su računalne mreže podložne virusima, pitao se Vespignani, iako milijuni pojedinačnih korisnika imaju antivirusni softver. Otkrio je da odgovor leži u tome da zlonamjerni kod i dalje može relativno lako kružiti internetom ako se ne zaštite čvorišta. Nedugo potom jedan je kolega pitao je li sav taj rad na strukturi mreže ikad primijenjen na širenje stvarnih bioloških epidemija.

"Mislio sam da je to već učinjeno, ali nije bilo. Pa smo 2002. napisali rad o ciljanoj imunizacijskoj shemi u kojoj postupno imuniziramo najviše povezana čvorišta, odnosno ona za koja je veća vjerojatnost da će širiti bolest", objasnio je Vespignani za Wired.

Nema praktičnog načina za pronalaženje najbolje povezanih čvorišta u mreži koja obuhvaća cijeli svijet

Proveli su računalnu simulaciju učinka takve strategije na mreži koja je trebala oponašati "mrežu ljudskih seksualnih kontakata". Rezultati su pokazali da se cijeli sustav može zaštititi imuniziranjem samo 16 posto populacije, pod uvjetom da se počne s najbolje povezanim ljudima.

Barabási se sjeća da je čitao Vespignanijev rad i pokušavao ga primijeniti na epidemiju AIDS-a u podsaharskoj Africi, gdje je američka vlada najavila ambiciozan plan za borbu protiv te bolesti. Epidemiolog školovan u mrežnoj teoriji trebao bi lijekove za HIV davati članovima zajednice s najvećim brojem seksualnih kontakata, ali to nije bio vladin pristup.

"Bushova administracija davala je tretman majkama s djecom jer to zvuči dobro. Ali ono što su naša istraživanja pokazala je da lijekove protiv HIV-a treba dijeliti prostitutkama, zato što su one najveća čvorišta kad je u pitanju širenje HIV-a", govori Barabási za Wired.

Za spolno prenosive bolesti, prepreke kod određivanja superširitelja više su političke. No kod respiratornih bolesti poput gripe, SARS-a i covida-19, ograničenja su računalna.

Nema praktičnog načina za pronalaženje najbolje povezanih čvorišta u mreži koja obuhvaća cijeli svijet i u kojoj definicija veze uključuje gotovo svaku vrstu ljudske interakcije. Međutim, fizičari još nisu rekli posljednju riječ. Posvetili su se tom problemu.

Mogu li se odrediti čvorišta bez kompletne mape?

Tijekom prve epidemije SARS-a 2003. godine, Shlomo Havlin, fizičar sa Sveučilišta Bar-Ilan blizu Tel Aviva, predložio je genijalno rješenje tog problema. U radu pod nazivom "Učinkovite imunizacijske strategije za računalne mreže i stanovništvo", Havlin i dvojica njegovih suradnika ustvrdili su da se može postići globalne učinke u složenoj mreži koristeći samo lokalno znanje. Sve što treba učiniti je slijediti jednostavan obrazac, uzeti nasumični uzorak populacije, zamoliti svakog pojedinca da imenuje jednog poznanika i cijepiti poznanika. "Tako se može vrlo lako doći do čvorišta, odnosno superširitelja", objašnjava Havlin.

Strategija imunizacije poznanika nije bila toliko učinkovita kao ona koja je ciljala na najbolje povezana čvorišta temeljem potpunog saznanja o mreži, ali bila je blizu. "Ako to učinimo, smanjili smo broj jedinica koje treba imunizirati za faktor tri ili četiri", kaže Havlin. Bolesti koje bi se inače širile sve dok ne bi zarazile 60 do 80 posto populacije, nastavlja Wired, što je prag imuniteta krda, mogle bi se zaustaviti cijepljenjem samo 10 do 20 posto ljudi. Havlin ovaj učinak povezuje s faznim prijelazom - čvrsta mreža ledenih kristala odjednom se rastapa u vodi.

Imunizacija poznanika djeluje zbog fenomena poznatog kao paradoks prijateljstva, koji kaže da prosječno vaši prijatelji imaju više prijatelja od vas. Sam čin traženja da netko odabere prijatelja, bilo kojeg prijatelja, ponovljen stotinama ili tisućama puta, neizbježno dovodi do najbolje povezanih ljudi. Uzmimo, primjerice, vrlo jednostavnu mrežu od troje ljudi u Casablanci u Maroku: Rick, Isla i Louis. Ilsa i Louis oboje poznaju Ricka, ali se ne poznaju međusobno. Ako od njih zatražite da imenuju jednog prijatelja, dva od tri puta završit ćete na najbolje povezanoj osobi - Ricku.

Tko bi trebao dobiti prve doze cjepiva za SARS-CoV-2?

Kad cjepivo protiv covida-19 jednom bude dostupno, zatražimo li svakog Louisa, Ilsu i Ricka u svim gradovima svijeta da odaberu jednog prijatelja koji će se cijepiti, u nekim slučajevima cijepit ćemo pogrešnu osobu, nekoga s manje veza od slučajno izabrane osobe. No, češće ćemo uspjeti eliminirati čvorište iz mreže zaraze. Učinimo li to dovoljno puta, bolest na kraju više nema kamo.

Havlinova strategija funkcionirala je na modelima na stvarnim računalnim mrežama, a postoje i eksperimentalni dokazi o njenoj učinkovitosti s biološkim epidemijama. Dok je 2009. godine kružila gripa H1N1, mrežni znanstvenici Nicholas Christakis i James Fowler pratili su dvije skupine studenata s Harvarda. Prva skupina izabrana je slučajnim odabirom, a druga se sastojala od prijatelja prve skupine. U prosjeku su pripadnici skupine prijatelja oboljeli od gripe dva tjedna prije nasumične skupine, čija je stopa infekcije odgovarala općoj studentskoj populaciji. Da je skupina prijatelja bila cijepljena na početku, kampus bi možda bio pošteđen epidemije.

Vespignani kaže da mrežni epidemiolozi obično ističu imunizaciju poznanika kao moguće rješenje za svaku epidemiju. Njena je privlačnost u jednostavnosti, što nije zanemarivo kad se razmatra plan koji učinkovito moraju provesti nacionalne vlade. Kad je riječ o velikoj kampanji cijepljenja, kakva se planira za covid-19, jednostavno možda neće biti opcija, piše Wired.

Otkako je pandemija počela, Savjetodavni odbor za imunizacijske prakse pri američkom Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) bavi se pitanjem tko bi trebao dobiti prve doze cjepiva za SARS-CoV-2. U kolovozu je odbor održao javni sastanak na Zoomu. Članovi su održali prezentacije o sastavu skupina s najvećim rizikom od teškog oboljenja i poslušali novosti o kliničkim ispitivanjima Pfizera i Moderne, dva američka proizvođača koji su otišli najdalje u procesu odobravanja cjepiva. Liječnici i stručnjaci za javno zdravstvo iz cijele zemlje postavljali su im pitanja. Nancy Messonnier, ravnateljica CDC-a za imunizaciju i respiratorne bolesti slovila je kao glas institucionalne mudrosti, cijelu se karijeru pripremala za ovakav scenarij. Potom su nakon pet sati sastanka krenula pitanja javnosti.

Djedovi Božićnjaci traže da im se omogući rano cijepljenje

Jedan od prvih koji se obratio odboru bio je Djed Božićnjak. Točnije, bio je to Ric Erwin, predsjednik Bratstva pravih bradatih Djedova Božićnjaka. Članovi odbora nisu ga shvatili ozbiljno, ali Erwin je bio uporan.

"Ove godine Božić će Amerikancima biti važniji nego ikad. Tražimo da se profesionalnim Djedovima Božićnjacima i drugim sezonskim radnicima omogući rani pristup cjepivu za covid-19", rekao je Erwin, shvaćajući da će cjepivo biti dostupno u razinama ili fazama.

Prve doze, možda njih 20 milijuna, ići će skupinama koje odredi CDC-ov odbor, prema shemi prioriteta koja još nije dovršena. Nakon toga, sve veće i veće skupine Amerikanaca bit će cijepljene, sve dok svi ne budu pokriveni. Erwin je želio da Djedovi Božićnjaci budu što je moguće više na popisu iako će biti teško ispoštovati rok do prosinca.

Razmatrajući kome dati prednost u cijepljenju, odbor je istaknuo neke teškoće. Prvo, Pfizer i Moderna ističu kako njihova cjepiva traže dvije doze. Pfizerovo cjepivo treba držati na -62 stupnja Celzijeva, što je bitno hladnije od ostalih cjepiva. Potom postoji rizik da veliki dio populacije odbije cijepljenje. Tijekom ispitivanja cjepiva Salk 1954. godine, kad su stotine tisuća školaraca cijepljene protiv dječje paralize, formulacije roditeljskog pristanka kod nekih su izazvale oklijevanje. Kod covida-19 moglo bi biti još teže nagovoriti javnost da prihvati cijepljenje, a svaka glupa izjava iz Bijele kuće to će dodatno otežati.

Treba li cijepiti studenta koji tulumari i mogući je superširitelj ili njegovu baku?

Svaka od ovih prepreka podsjetnik je da stvarni svijet možda neće odgovarati računalnom modelu mrežnog znanstvenika. Imunizacija poznanika jednostavna je u teoriji, ali što se događa ako je poznanik antivakser? Ili je toliko zauzet svojim društvenim životom da se neće pojaviti na drugoj injekciji?

Čak i ako ciljana strategija djeluje onako kako je osmišljena, to može dovesti do moralno upitnih ishoda. Recimo da imate jednu dozu cjepiva i dvoje ljudi na izbor. Jedan je student koji ne drži socijalnu distancu, nosi masku na bradi i cijeli vikend tulumari. Druga je njegova 87-godišnja baka, koja živi sama i jedva da je izašla iz kuće od ožujka.

Ako je cilj zaštititi ranjiviju osobu, trebali bismo cijepiti baku. Ako je cilj ograničiti prijenos zaraze, trebali bismo cijepiti studenta. Iz društvene perspektive, on je budala; iz mrežne perspektive, on je čvorište.

Zaštititi pojedince ili smanjiti prijenos i time zaštititi populaciju?

Rachel Slayton, CDC-ova epidemiologinja koja vodi radnu skupinu za podatke, analitiku i modeliranje, govorila je o prednostima cijepljenja osoblja u staračkim domovima u usporedbi s cijepljenjem štićenika: "Starije osobe imaju manje kontakata i zato je učinak njihova cijepljenja na širu zajednicu relativno mali". Najbolji pristup za zajednicu bio bi ciljanje čvorišta. To bi trebalo zadržati virus izvan staračkih domova, ali radi se i o kontraintuitivnoj odluci - ne treba cijepiti ljude koji će najvjerojatnije umrijeti od covida-19.

Marc Lipsitch, epidemiolog s Fakulteta javnog zdravlja pri Harvardu, kaže kako se CDC-ov odbor bori s fundamentalnim pitanjem: "U osnovi postoje dva pristupa korištenju cjepiva. Jedan od zaštititi pojedince, a drugi je smanjiti prijenos i time zaštititi populaciju". Iako odbor neće davati nikakve službene preporuke sve dok Pfizer i Moderna ne objave svoje rezultate, čini se da je bliži pristupu da se ograniči transmisija zaraze. Prema planu predstavljanom u rujnu, prve doze bile bi rezervirane za zdravstvene djelatnike, kojih ima oko 20 milijuna.

Neki od razloga za davanje prednosti ovoj skupini su praktični. Najlakše je cijepiti ljude koji već rade u bolnicama, nastavlja Wired, a i otpor prema cijepljenju bit će bitno manji. Ako liječnici i medicinske sestre prvi prime cjepivo, povjerenje prema cijepljenju moglo bi se povećati i u općoj populaciji. I naravno, treba nam zdravo bolničko osoblje da bismo se mogli nastaviti boriti protiv pandemije.

Kontrola transmisije

Međutim, važno je i pitanje kontrole transmisije. U istraživanju u jednoj londonskoj bolnici pokazalo se da je 15 posto pacijenata zaraženo u bolnicama. I Slaytonov je izvještaj jasno pokazao da zdravstveni djelatnici imaju veću vjerojatnost širenja bolesti na svoje obitelji, prijatelje i lokalne zajednice nego starije osobe. Druga faza plana uključivala bi ključne djelatnike, kojih ima oko 80 milijuna, koji su dobro povezani i nužni da bi društvo moglo funkcionirati. Stariji će možda morati pričekati treću fazu.

Lipsitch smatra da je bilo koji pristup koji ne počinje sa starijima - pogrešan. Za ograničavanje pandemije bolja je strategija prvo cijepiti one s najviše interakcija i poveznica, ali lockdowni su promijenili tradicionalne mreže kontakata. U međuvremenu, ako išta znamo o covidu-19, onda je to da je smrtnost izrazito visoka među starijima. To je skupina koja bi trebala biti prva na redu, smatra Lipsitch.

Njegove primjedbe možda su specifične za covid-19, ali odražavaju problem koji je svojstven svim imunizacijskim strategijama baziranima na mreži. Po svojoj prirodi, one zahtijevaju kaskadne učinke intervencije kroz kompletnu populaciju. Ali čim imamo bolest koja pogađa milijune ili milijarde ljudi, ulozi su previsoki da bismo eksperimentirali. Kad su životi u pitanju, tko bi odabrao imunizacijski plan koji nikad nije testiran izvan računalnih modela?

Ako imunizacija poznanika ikad bude prihvaćena kao okvir za djelovanje, onda će to biti u zemlji koja nije dopustila da covid-19 izazove epidemiju. Novi Zeland i Tajvan, primjerice, već štite svoje ranjive i osjetljive tako što održavaju mali broj slučajeva. Cijepljenjem vjerojatnih superširitelja moglo bi se postići da virus uopće ne dobije priliku proširiti dok zemlje čekaju zalihe cjepiva za kompletno stanovništvo. Ako se to dogodi, kraj krize možda će nalikovati početku, učinkovite vlade moći će razmišljati o zaštiti kompletne populacije, a ostale će pojedince prepustiti njihovoj sudbini.

Svako cjepivo ima svoja ograničenja i prednosti

Tijekom rasprava o prioritetima u CDC-u, Nancy Messonnier pozvala je na fleksibilnost i poniznost pred nepoznanicama virusa. Neke su zemlje isprva dobro kontrolirale SARS-CoV-2, da bi kasnije zapale u epidemije. Neki slavni modeli širenja bolesti nisu prošli test. Od početka pandemije davanje prognoza i predviđanja o covidu-19 pokazalo se skliskim terenom za mnoge epidemiologe.

Pojava desetaka novih cjepiva, nastavlja Wired, samo će produljiti razdoblje neizvjesnosti. Svako cjepivo ima svoja ograničenja i prednosti, a strategija koja funkcionira s jednim cjepivom s drugim neće biti uspješna. Zato novozelandsko Ministarstvo zdravstva, kao i CDC, čeka rezultate raznih ispitivanja cjepiva prije nego što se obveže na određenu shemu prioriteta iako glasnogovornica kaže da će oni koji su u riziku od širenja covida-19 biti među prvima za cijepljenje.

CDC i Svjetska zdravstvena organizacija sve skloniji izostaviti ranjive skupine

Iznenađujući ishod rasprave o određivanju prioriteta je da se Barabási, Vespignani i Lipsitch udaljavaju od pristupa mrežne epidemiologije, a da su CDC i Svjetska zdravstvena organizacija sve skloniji izostaviti ranjive skupine. Populacije s najvećim rizikom su jasno definirane, tvrdi Vespignani, te bi bilo glupo da im se ne pruži izravna zaštita.

"Mislim da se o ovoj temi trenutačno ne može razgovarati. Jednom kad cjepivom zaštitimo one visoko rizične, a ne budemo imali resurse za zaštitu ostatka populacije, onda će različite strategije biti korisne", kaže Vespignani za Wired.

Havlin se u ovome ne slaže sa svojim kolegama. Njemu je 78 godina. "Ja sam star i bit ću sretan da se mogu cijepiti, ali ja ne izlazim iz kuće. Dakle, ja ne mogu pomoći globalnom sustavu. Naravno, cijepljenjem ćemo spasiti živote starijih, ali to neće zaustaviti širenje zaraze", objašnjava Havlin.

Otkako je covid-19 stigao u Izrael, Havlin se drži svoga doma u blizini Tel Aviva. Slijedi strogi dnevni raspored. Radi od 8:00 do 22:00, uz dvije pauze, jednu za ručak i siestu te drugu za šetnju sa svojom suprugom Havom. Nedavno je objavio rad u kojem predlaže drukčiju strategiju borbe protiv covida-19, koja uključuje nasumično anketiranje po 10 ljudi odjednom i cijepljenje osobe koja ima najviše veza. Teoretski bi to omogućilo pronalaženje čvorišta u mreži čak i brže nego imunizacija poznanika.

Havlinov je svijet ovih dana malen i proteže se tek koji kilometar oko njegova doma. U kontaktu je sa svojih 23 unučadi, ali samo preko balkona ili Zooma. Ipak, rado čeka cjepivo iako smatra da će ono do njega doći kad pandemija već bude gotova, zaključuje Wired.

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa kako bismo smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost vlastitih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.