IZNIKAO iz Miloševićeve ere i dominantna figura srpske politike već 14 godina, Aleksandar Vučić dugo je imao odgovor na sve, sve dok mu studentski pokret nije oduzeo vlast.

Za svoje je pristaše ovaj 56-godišnji div, visok 199 centimetara, predstavljao patriotizam i stabilnost, poželjne osobine u Srbiji iscrpljenoj međunarodnom izolacijom koja je uslijedila nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji devedesetih godina 20. stoljeća.

Međutim, studentski pokret, koji ga je u nedjelju pobijedio na parlamentarnim izborima, već dvije godine uporno ukazuje na njegovu autoritarnost, kontrolu nad medijima i korupciju u njegovoj Srpskoj naprednoj stranci (SNS).

Neposredno prije podnošenja ostavke na mjesto predsjednika krajem rujna i vođenja kampanje u nadi da će zadržati vlast na funkciji premijera, Vučić se predstavljao kao "vjeran sluga naroda", uvijek spreman na "borbu". Večeras je brzo priznao poraz, iznenadivši svoje protivnike, koji su mislili da će se grčevito držati vlasti.

Mračna uloga iz devedesetih

Rođen u Beogradu 5. ožujka 1970. godine, na političku je scenu stupio 1998. kao ministar informiranja u vladi bivšeg jugoslavenskog čelnika Slobodana Miloševića, u sklopu ultranacionalističke Srpske radikalne stranke (SRS) ratnog zločinca Vojislava Šešelja, bliske bosanskim Srbima Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću.

Prethodno je, kao mladi dužnosnik radikala, huškao hrvatske Srbe na rat poznatim govorom u Glini 1995. godine, kojim je zagovarao takozvanu veliku Srbiju i tvrdio da tada okupirani dio Hrvatske nikada neće biti vraćen.

Nije se distancirao od zločinaca

Godine 2008. "mijenja kaput" i pozicionira se kao proeuropski konzervativac s novoosnovanom strankom SNS. Od 2012. obnaša dužnost potpredsjednika vlade i ministra obrane, da bi 2014. postao premijer, a 2017. i predsjednik Srbije.

Bilo je to političko preslagivanje bez distanciranja od dužnosnika umiješanih u zločine, na što je podsjetio i veliki ispraćaj te komemoracija u čast zločincu Ratku Mladiću, održani prošlog mjeseca u Beogradu.

Aleksandar Vučić podržavao je teritorijalnu cjelovitost Ukrajine, ali se nije pridružio sankcijama protiv Rusije koje je uvela Europska unija (EU), pokušavajući tako sjediti na dvije stolice. Isticao je da brani srpske interese na Kosovu, a tijekom proteklog desetljeća znatno je povećao vojnu potrošnju, što je izazvalo i kritike službenog Zagreba, koji je to doživljavao kao prijetnju.

Hvalio se da živi u "krajoliku dizalica"

Na televizijskim kanalima bliskim vladi te na društvenim mrežama njegovao je sliku čelnika koji neumorno privlači investicije, bilo ruske, kineske, američke ili njemačke, kako bi otvarao radna mjesta.

Brojni infrastrukturni projekti predstavljali su središnji stup njegove političke platforme i narativa o modernizaciji zemlje, a hvalio se da živi u "krajoliku dizalica", s infrastrukturom u razvoju i rastućim životnim standardom.

Međutim, riječ je o projektima koji prikrivaju rastuću nejednakost i osrednje gospodarske rezultate. Prema podacima instituta WIIW, Srbija je u razdoblju od 2012. do 2025. godine, s prosječnim godišnjim rastom od 2.4%, ostvarila lošije rezultate od većine zemalja u regiji.

Pad nadstrešnice izazvao je eksploziju bijesa

Kada se 2024. godine srušila betonska nadstrešnica tek obnovljenog željezničkog kolodvora u Novom Sadu, drugom po veličini gradu u zemlji, i pritom usmrtila 16 osoba, optužbe za korupciju izazvale su eksploziju bijesa među dijelom stanovništva.

Prosvjedi predvođeni studentima, koji su zahtijevali transparentnu istragu, izveli su stotine tisuća ljudi na ulice, što ih je učinilo najvećim prosvjedima od Miloševićeve ere.

Kako su se zahtjevi pretvarali u pozive na prijevremene parlamentarne izbore, studentski je pokret sve češće bio optuživan da je orkestriran iz inozemstva. Vučićevi su pristaše čuvali stražu ispred predsjedničke palače, a prosvjednici su potom bili izloženi zastrašivanju i nasilju.

Suočen sa sve većim pritiskom, Vučić je na kraju raspisao izbore, koje je uvjerljivo izgubio.