Tko je i zašto ubio Taru, iračku zvijezdu Instagrama?
NADZORNE kamere pokazuju bijeli kabriolet u uskoj ulici. Čovjek odjeven u bijelo žuri prema vozačkom sjedištu, na trenutak zastaje i potom trči prema motociklu kojeg vozi drugi čovjek. Bijeli sportski auto polako ide niz ulicu. U njemu se nalazi Tara Fares, najkontroverznija zvijezda društvenih medija u Iraku. Upravo umire od ozljeda zadobivenih vatrenim oružjem, započinje novinarka BBC-a svoj tekst o turbulentnim događajima u Iraku.
Bio je 27. rujna 2018. Ayoush se vratila u svoj rodni Bagdad nakon kratkog putovanja u Tursku, Oko 15:00 tog popodneva, Ayoush je nazvao netko čiji broj nije prepoznala: “Ja sam, Tara. Kako je bilo na putu? Hoćemo li se naći danas”. Svaki detalj tog poziva i danas je duboko u njenom sjećanju. Ayoush je jedna od prvih poznatih ženskih DJ-a u Iraku. Polako je gradila reputaciju, svirajući mješavinu zapadnih pop i lokalnih hitova, ali se usmjerila na promotivne evente.
2,7 milijuna pratitelja na Instagramu
Tara Fares je stekla slavu na drukčiji način. Njenih 2,7 milijuna pratitelja na Instagramu moglo ju je vidjeti u raznim modnim izričajima, kako demonstrira tehnike šminkanja ili pokazuje svoje tetovaže. U svojim je postovima pisala o putovanjima, knjigama koje je pročitala i zabavnim epizodama koje su joj se događale.
Tara i Ayoush kretale su se u istim krugovima, bile su više od poznanica, ali manje od bliskih prijateljica. Ali upravo tog dana trebale su se sastati u bagdadskoj četvrti al-Mansour, gdje se nalazio Ayoushin ured. Trebale su se dogovoriti oko promocije eventa vezanog za brend kontaktnih leća. Nekoliko sati nakon prvog telefonskog poziva, Ayoush je nazvala Taru da se dogovore oko mjesta sastanka. Nije bilo odgovora.
Ponovno je nazvala oko 17:30. Mladi muški glas je odgovorio: ”Tara Fares je ubijena”. Ayoush je odmah provjerila svoj profil na Facebooku. Već su se pojavili postovi o Tarinoj smrti. Neki su sadržavali njene posljednje fotografije s Instagrama, Tara u haljini od trapera ispred ružičaste pozadine.
Svi su odjednom znali
”Bila sam uplašena. Odmah sam otišla kući”, kaže 37-godišnja Ayoush, pravim imenom Aisha Qusai. Njena obitelj već je čula za Tarino ubojstvo i odmah se uplašila da bi i Ayoush mogla biti u opasnosti. Novinar Sary Hussam (22) intervjuirao je Taru u travnju. I on je bio šokiran. Sjedio je i kartao s prijateljima u kafiću, kao što mnogi mladi Iračani rade četvrtkom (kad u Iraku počinje vikend).
Vijest se proširila društvenim mrežama poput požara. Odjednom je svatko u kafiću znao što se dogodilo. Sary nije mogao vjerovati i odmah je nazvao Tarin mobitel, no odmah mu se javila govorna pošta. Tarina poruka na automatskoj sekretarici bila je dio Eminemove pjesme ”Walk on Water”.
Majd (kojem to nije pravo ime) je jedan od fotografa koji su radili s Tarom. Na trenutak mu je palo na pamet da se radi o akrobaciji, o nevjerojatnom Tarinom pokušaju da privuče još više pažnje. Ali nije bila o tome riječ.
U drugim dijelovima svijeta, Tarin Instagram ne bi bio nimalo kontroverzan
Nakon Tarine smrti, društvene mreže postale su bojno polje Oduvijek je bila kontroverzna. Čak i neposredno nakon njene smrti, bilo je neprijateljskih poruka u kojoj su je neki nazivali ”kurvom”. No, isto toliko bilo je i ljudi koji su je branili. U mnogim dijelovima svijeta, Tarin Instagram ne bi bio nimalo kontroverzan. Fotografije su pokazivale njen modni ukus, njene stavove i njene tetovaže.
Međutim, tetovaže su u Iraku i dalje radikalne poruke. Tara je počela s malim tetovažama na prstima, polumjesec i strelica. Na ruci je imala cvjetni uzorak. Fotografije pokazuju arapske riječi ispod vrata ”Ma yhizak reeh”, odnosno izreku koja daje naslutiti da je netko ”nesalomiv”. Na lijevom ramenu imala je istetovirano arapsko ime Ali. U novijim fotografijama moglo se vidjeti žensko lice, ruža na stražnjoj strani ruke i lavlja glava koja se širi zapešćem i podlakticom.
Na većini fotografija odjevena je ležerno, u široke veste ili majice kratkih rukava, široke hlače, kratke hlače, traperice ili duge košulje. Boja i dužina njen kose stalno su se mijenjale. Na nekim fotografijama, snimljenim nedugo prije smrti, pojavljuje se u crnom donjem rublju, pripijenom bodyju, elegantnom grudnjaku s nakitom preko grudi ili sakou na golom tijelu. Sve je to bilo rizično po iračkim standardima.
Tara nije bila poput drugih
”Bila je drukčija zbog svog stila i odjeće. Ostali irački modeli se strogo drže običaja. Ili se toga drže njihove obitelji. Vrlo je teško uvjeriti iračke modele da nose odjeću koja otkriva ramena ili dekolte”, kaže Majd.
Tara nije marila. Nosila je što je htjela. Sadržaj njenih blogova bio je jednostavan. Bio je to koktel dnevnih aktivnosti, obroci u kući, odlasci u teretanu, druženje s prijateljima, putovanja i moda. Kao i mnogi mladi Iračani, Tara se nije suzdržavala izraziti svoje političke stavove, posebice u početku, dok još nije bila posebno popularna. Nije bila aktivistica, nego bi jednostavno rekla ono što joj je na umu.
U ljeto 2015. godine, kad je Irak bio u turbulentnom razdoblju, ljudi su izašli na ulice zbog pogoršanih životnih uvjeta i tražili reforme. Usred nestašica struje, prosvjednici su se okupili na Trgu Tahrir, blizu spomenika slobodi. Jedan je mladi prosvjednik ubijen. U svome videu Tara je na arapskom rekla: ”Policija i vojska otvorili su vatru na prosvjednike. Zašto? Ovo je prvi put da vidimo sunite, šiite i Kurde kako zajedno pjevaju nacionalnu himnu. Je li lijepo što je tako mlad čovjek postao mučenik?”.
U drugim prigodama, kritizirala je korupciju i korumpirane političare. U posljednje dvije godine svoga života kao da se više usredotočila na osobne slobode: ”O ljudi, proživite ovaj dan u potpunosti. Radite ono što volite. Neka vaši odabiri budu stvarni, sviđalo se to ljudima ili ne”.
Njena slava na Instagramu nije bila jedinstvena u Iraku. Ima i drugih zvijezda društvenih medija, pjevač, pjesnik, kraljica ljepote koja je postala televizijska voditeljica. No, Tara je bila nekako drukčija, razuzdanija. Šokirala je ljude. Psovala je i pušila. Ta drska osoba nije postojala oduvijek. Tara se sama stvorila takvom.
Bila je prisiljena stupiti u brak sa 16
Nekoć davno, ona je bila sasvim druga osoba, tinejdžerica u vjenčanici. Na staroj fotografiji iz 2012. godine, Tara stoji u sobi odjevena u bijelo, s teškom šminkom i podignutom kosom ukrašenom blještavom krunom. Velika zlata ogrlica pokriva joj grudi, vjerojatno se radi mladoženjinu poklonu. Slične fotografije mogu se naći u albumima mnogih mladenke u Bagdadu. Ništa se nije isticalo, Tara je izgledala kao i svaka druga mladenka.
Međutim, bilo joj je 16 godina i bila je prisiljena stupiti u brak. Godinama kasnije, kad je postala poznata, Tara je koristila Snapchat kako bi ispričala priču o tom nesretnom odnosu. U toj priči ona nosi maskirnu jaku, set debelih trepavica i koristi filter od ljubičastog i žutog cvijeća. Potom govori o kratkom i nesretnom vremenu koje je provela s bivšim suprugom.
Opisala ga je kao ”nisku i zlobnu osobu”, te optužila da ju je tukao. Trudnoću je provela u kući svojih roditelja, a kad se rodio sin, njegov otac ga je odveo od Tare. Ostala je bez djeteta. ”Bila sam dijete, imala sam 17 godina, što sam mogla učiniti?”, rekla je kasnije u jednom intervjuu na YouTubeu. Nikad više nije vidjela svoga sina.
Upucana je više puta
Kad je dovedena u bolnicu Sheikh Zayed, udaljenu od mjesta zločina samo četiri kilometra, Tara je bila mrtva, ustvrdila je medicinska sestra na televiziji. Meci su je pogodili u glavu, vrat i prsa. Hitna pomoć ju je bezuspješno pokušavala oživjeti. Irački lokalni mediji citirali su službene izjave ministarstva unutarnjih poslova i zdravlja, koje kažu da je 22-godišnja Tara Fares ubijena vatrenim oružjem u četvrti Camp Sarah.
Sljedećeg je dana tadašnji predsjednik vlade Haider al-Abadi na Twitteru objavio da je naredio sigurnosnim službama da istraže zločin i podnesu izvješće u roku od 48 sati. Obećao je istražiti i druga ubojstva. Mediji su pisali da je Tara treća poznata mlada žena ubijena u Bagdadu u samo dva mjeseca. Vrijeme ubojstva u sva tri slučaja bilo je isto – četvrtak popodne.
Rafif al-Yasiri radila je u bagdadskoj bolnici Barbie i nudila operacije plastične kirurgije ne samo klijentima koji mogu platiti, nego i besplatno svima koji su pretrpjeli ozljede. Rasha Hassan vodila je centar ljepote. Obje su bile u tridesetima. Ministarstvo unutarnjih poslova objavilo je da se Rafif predozirala, dok je Rasha umrla od zatajenja srca. Međutim, u oba slučaja postoje kontradiktorna izvješća o njihovoj smrti, a nedostatak službenih informacija otvorio je vrata teorijama i spekulacijama, posebice na društvenim mrežama.
”Rafif je bila liječnica, kako se mogla predozirati?”, pitala se tada aktivistica Mariam Mandalawi. Mnogi drugi doveli su u pitanje službene verzije. U panici nakon Tarina ubojstva, njen slučaj i kolovoške smrti Rafif i Rashe ubrzo su povezani, iako nije bio dokaza. Ljudi su počeli govoriti da su metom postale ”liberalne žene” i influenserice na društvenim mrežama. Svjetski mediji prenijeli su vijest o Tarinoj smrti i o mogućoj povezanosti s ostalima. No, bilo je i drugih ubojstava, muških i ženskih aktivista, koje su se našle na naslovnicama u Iraku.
U srpnju je u gradu Basri na jugu Iraka ubijen odvjetnik Jabbar Karam al-Bahadli, poznat po angažmanu na obrani prosvjednika. Dva dana prije nego je Tara ubijena, 46-godišnja aktivistica Suad al-Ali ustrijeljena je u Basri. I ona je sudjelovala u prosvjedima u gradu protiv nedostatka osnovnih životnih uvjeta, pitke vode i zaposlenja. Tarino ubojstvo bilo je drukčije, radilo se o dobro pripremljenoj pucnjavi usred dana u sigurnoj bagdadskoj četvrti, na ulici koju pokrivaju nadzorne kamere.
”Uplašila sam se nakon što je Suad ubijena, bojala sam se da će i ostali aktivisti imati istu sudbinu. Vlada je to zataškala. Nakon nekoliko dana ubijena je Tara Fares, bila je iskra koja je preplašila žene. Njena smrt nije mogla biti slučajnost. Nije slučajno ni da je Rafif ubijena u Bagdadu pod čudnim okolnostima, a tjedan dana kasnije na isti načun umrla je još jedna liječnica”, govori 25-godišnji Faten Khalil Hattab, aktivist iz Basre.
Predsjednik vlade povezao je smrtne slučajeve, ali u službenoj izjavi nije podržao ideju da se radi o serijskim ubojstvima. Tadašnji ministar unutarnjih poslova Qasem al-Araji rekao je kako je ”Taru Fares ubila ekstremistička skupina, koja je poznala policiji. Ulažu se napori za njihovo uhićenje, te izlaganje iračkom narodu kako bi dobili pravednu kaznu”. Najavio je da će slučaj brzo biti riješen.
U televizijskom intervjuu 11. listopada ministar je rekao da informacije pokazuju da je Taru ubila ”uvježbana ekstremistička skupina”. Nije naveo o kome se radi, ali je rekao da je ista skupina u ljeto 2017. ubila iračkog glumca i manekena Karrara Noushija. Izjavio je i kako su nadzorne kamere snimile motocikl na kojem se odvezao Tarin ubojica.
Nakon Tarina ubojstva, jedna od onih koja je uhićena bila i sama Ayoush. Odvedena je u ženski zatvor u Bagdadu, ali je nakon istrage puštena kao nevina. U danima nakon Tarine smrti, svi koji su je poznavali strahovali su da je ubijena zbog svoga načina života. I ostali koji su odlučili živjeti drukčije, primili su prijetnje.
Nekadašnja kraljica ljepote Shimaa Qasim izjavila je za televiziju al-Arabiya da su joj prijetili na društvenim mrežama. Nekoliko dana nakon tarina ubojstva, objavila je potresni live-stream iz svog doma u Ammanu u Jordanu: ”Nisam uplašena, ali moja je duša umorna”. Zgadili su joj se brojni komentari koji su izražavali zadovoljstvo zbog Tarine smrti, pa se odlučila odmoriti od društvenih mreža: ”Kako su ljudski životu postali tako jeftini? Mi smo slavne, ali mi nismo kurve kao što neki govore”.
Još jedna istaknuta žena, Dumooa Tahseen, pobjednica iračkog The Voicea 2018., također je izrazila ljutnju i šok. U videu na društvenim mrežama je rekla: ”Izgubila sam nadu u ovu zemlju. Je li ovo Irak o kakvom smo svi sanjali?”. Obje žene su Tarinih godina i obje su odrasle u nasilno vrijeme. Tara je imala sedam godina kad su 2003. u Bagdad ušle američke i britanske snage.
”Još se sjećam zvuka rata”, rekla je Tara u razgovoru na YouTubeu nekoliko mjeseci prije smrti. Sektaško nasilje stajalo je života nekoliko tisuća civila. Uloga žena tada je bila pasinva, smatra Loubna (kojoj to nije pravo ime), mlada nastavnica iz Bagdada: ”Žene su samo nastojale izbjeći nasilje i preživjeti sa svojim obiteljima. Mnoge su izgubile muževe i djecu. Neke su također morale napustiti svoje domove”. Novinar Sary Hussam dodao je kako su ulice Bagdada bile uništene i beživotne.
Sary je Taru upoznao 2014. tijekom izbora za Miss i Mistera elegancije u Bagdatu. Oboje su volontirali za nevladine organizacije. Tari je bilo 18 godina, ali već je prošla kroz dosta toga. Odustala je od škole, razvela se od supruga i ostala bez sina. ”Bila je introvertirana i s manje samopouzdanja”, kaže Sary. No, ipak je pretvorila u drukčiju osobu, u nekoga tko se ne plaši živjeti.
Iste godine, Islamska država proglasila je svoj kalifat. Islamisti su bili zloglasni zbog svoje brutalnosti, sjekli su glave neprijateljima i provodili Šerijatsko pravo. Iako su bile daleko od područja pod kontrolom boraca Islamske države, neke žene bile su zabrinute za svoje pravo na izražavanje, za svoje pravo da žive svoje živote kako žele.
Tara je nastavila po svom unatoč svemu
Loubna je napustila Bagdad zato što se nije osjećala dovoljno slobodnom da radi ono što voli, uključujući i jednostavne stvari kao što je nošenje odjeće po želji. Vratila se četiri godine kasnije, samo mjesec dana prije Tarine smrti. Tara je, pak, odlučila živjeti u Irbilu, u iračkoj autonomnoj kurdskoj regiji, koja se smatrala sigurnijom od Bagdada. Ali i dalje je riskirala, stalno je bila na udaru kritika.
Taru su nazivali prostitutkom. Oni koji su radili s njom slušali su kritike da ”nanose sebi sramotu”. No, Tara je nastavila po svom bez obzira na sve. I prije i poslije tarine smrti, prijeteće poruke dobivale su mnoge žene, uglavnom umjetnice i aktivistice. U nekim porukama pisalo je: ”Ti si sljedeća, sljedećeg četvrtka”. Strah je ispunio mnoga srca. Neke obitelji natjerale su svoje kćeri, ponekad i sinove, da barem privremeno napuste zemlju. Drugi su ostali, ali su prestali s aktivizmom i nestali s društvenim mreža.
Nakon što se vratila u Bagdad, Loubna je primijetila da se život promijenio, žene su ponovno bile vidljive u javnom životu. ”Nevladine organizacije imale su veliku ulogu u vraćanju žena u fokus javnosti. Žene su vratile svoje pozicije kroz njihov rad”, objasnila je Loubna.
Ženska odjeća dobar je odraz stanja. U središnjoj bagdadskoj četvrti al-Mansouru, Loubna nosi majicu kratkih rukava i traperice. U al-Sadru nosi majicu dugih rukava i široke hlače, a u Abayi lepršavu haljinu. U kurdistanskoj al-Sulaimaniji, Loubna se osjeća kao u Istanbulu, u kojem nitko ne primjećuje njenu odjeću. ”Ono što se nedavno dogodilo pokazuje da žene igraju veću ulogu nego što društvo može prihvatiti. Društvo se boji žena”.
Ubojice još nisu otkrivene
Šest mjeseci nakon Tarine smrti, njeni ubojice još nisu privedeni pravdi. Njen slučaj neko se vrijeme nalazio na iračkim naslovnicama, a sada polako pada u zaborav. Čak i onima koji su najviše pogođeni njenom smrću, život se nastavlja. To je uvijek tako, bez obzira na sve nevolje kroz koje je zemlja prošla. Kako Sary kaže: ”Mi Iračani nadvladali smo strašne događaje. Naučili smo razmišljati samo o budućnosti”.
Iraku ne nedostaje neriješenih ubojstava. Bilo je mnogo različitih teorija o tome zašto je Tara ubijena i tko je to mogao učiniti. Hanaa Edwar kaže kako su dva mlada muškarca, koji su bili bliski Tari, optužena za njeno ubojstvo, ali su u veljači pušteni zbog nedostatka dokaza.
”Kao i većina zločina u Iraku, ovaj će slučaj biti zatvoren i počinitelji nikad neće biti identificirani. Duboko sam tužna i ljutita zbog te nesigurnosti”, kaže Hanaa.
Hussein Allawi, predavač nacionalne sigurnosti na bagdadskom sveučilištu al-Nahrain, smatra da se radi o složenom slučaju. Kaže da bi vrijeme ubojstva moglo objasniti zašto slučaj još nije riješen: ”Ubijena je u tranzicijskom razdoblju, kad se pripremala promjena vlasti”. Mjesec dana nakon što je Tara ubijena, irački je parlament potvrdio nove ministre, ali mjesta ministara unutarnjih poslova, obrane i pravde ostala su slobodna.
Čak i danas, premijer Adel Abdul Mahdi ujedno je i ministar unutarnjih poslova. Nedavno je najavio: ”Radit ćemo na oružje bude samo u rukama države. Radit ćemo na okončanju sigurnosnog kaosa”.
Otkako je Tara ubijena, samo je jedna osoba ovlaštena govoriti u ime vlasti, general-major Saad Maan, a on nije želio komentirati slučaj.
”Navikli smo da sigurnosne službe ne otkrivaju rezultate aktivnih istraga”, kaže Allawi, te dodaje kako postoje samo dvije opcije: ”Ili ubojica nije identificiran ili njegovo ime još nije objavljeno”. Hanaa Edwar kaže kako je bilo pritisaka na ministarstvo unutarnjih poslova: ”Strašne tajne se kriju iza tih ubojstava”.
Ulažu se napori kako bi se popravilo sigurnosno stanje, ali i dalje se provode ciljana ubojstva muškaraca i žena. Nakon Tarine smrti, 12. listopada ubijen je tinejdžer za kojeg se sumnjalo da je homoseksualac. Četiri mjeseca kasnije, nepoznati napadač u Bagdadu je ubio 51-godišnjeg iračkog pisca Alaau Mashzouba. No, manjak sigurnosti ne sprečava ljude da nastave sa svojim životima.
”Saloni za ljepotu otvoreni su kao i obično, život je normalan, ljudi idu u trgovine i na zabave. Kulturni krajolik ponovno je oživio u Bagdadu”, kaže Loubna, koja djeluje u nekim društvenim forumima i feminističkim klubovima. Ali nekim ljudima život se ipak promijenio.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati