NA JUČERAŠNJIM parlamentarnim izborima u Sloveniji najviše je glasova osvojila Slovenska demokratska stranka (SDS) Janeza Janše, oko 25 posto. S time da treba naglasiti da je ove izbore u Sloveniji obilježila niska izlaznost, oko 50 posto, što znači da je SDS podržalo oko 13 posto sveukupnog biračkog tijela u susjednoj državi. 59-godišnji Janša će, kako se čini u ovom trenutku, imati mnogo problema oko toga da sastavi parlamentarnu većinu jer su ostale stranke koje su prešle izborni prag signalizirale da s njime ne žele u koaliciju.

To zapravo i nije iznenađujuće ako se pogleda Janšina duga politička karijera koja je započela još osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je bio član Saveza komunista odnosno Socijalističke omladine. Janša se u prvoj polovici osamdesetih profilirao onda kao disident u odnosu na službenu partijsku liniju, ponajviše svojim kritičkim člancima vojne tematike, većinom objavljenih u Mladini, od kojih neke i nije mogao objaviti. Nakon što je među komunistima pao u nemilost, priključio se tada bujajućoj slovenskoj civilnoj sceni, a iz te pozicije se kandidirao za predsjednika Saveza socijalističke omladine te se profilirao kao jedan od sudionika javne rasprave o budućem ustroju tada raspadajuće Jugoslavije. 

Komunistički disident

Janša je pod optužbom otkrivanja vojnih tajni uhićen 30. svibnja 1988., a na u osnovi montiranom procesu na vojnom sudu osuđen je na zatvorsku kaznu od 18 mjeseci. Tako je započela mitologija oko Janše kao velikog antikomunističkog borca, na koju se on i danas rado poziva.

Ipak, u odnosu na glavne aktere slovenske politike u vrijeme osamostaljenja, poput Milana Kučana i Janeza Drnovšeka, Janša je bio marginalna figura, iako sam sebe takvim nije vidio. Godine 1990. postao je ministar obrane i na toj je poziciji bio tijekom dvotjednog i pomalo karikaturalnog “rata za neovisnost”, a na toj funkciji je bio do 1994., kada ga je premijer Drnovšek izbacio iz vlade uslijed još jednog skandala. Naime, agenti slovenske vojne službe su brutalno priveli jednog civila koji je bio angažiran kao doušnik, a kada je skandal eksplodirao u javnosti Janša je vojnike branio, zbog čega je mnogima u lijevim i liberalnim krugovima bio žestoko kritiziran.

Desetljeće u opoziciji

Nakon toga je Janšin SDS proveo desetljeće u opoziciji, a lider ove stranke koja u međuvremenu funkcionira kao sekta čiji je Janša guru sanjao je kako će jednog dana ipak uspjeti postati premijer Slovenije. To mu je konačno uspjelo 2004. godine, kada je bio na vlasti puni mandat do 2008., te još jednom u periodu od 2012. do 2013.

Janšin prvi premijerski mandat bio je obilježen revanšizmom i raznim skandalima te lansiranjem kriminalnih istraga koje su imale i političku pozadinu. U to vrijeme je pak u Hrvatskoj premijer bio Ivo Sanader te je kasnije objavljeno da su se Janša i Sanader dogovarali oko izazivanja incidenata u Piranskom zaljevu, koje bi onda mogli koristiti u unutarnjopolitičke svrhe. 

Prvi premijerski mandat obilježen napadima na medije

Janša je bio uvjeren da slovenski mediji rade protiv njega te se tijekom prvog premijerskog mandata istaknuo svojim ratom s medijima, a onda je uslijedio još jedan skandal - finska televizija ga je optužila kao sudionika u koruptivnom ponašanju u kontekstu finske vojne tvrtke Patria. Janša je optužbe odbacio i predstavio se kao žrtva urote ljevičarskih novinara, a diplomatskim kanalima je pokušao nagovoriti finsku vladu da izvrši pritisak na finske novinare koji su priču objavili kako bi je povukli. Brojne međunarodne organizacije novinara i za slobodu medija su zbog toga reagirale, a sve se pretvorilo i u međunarodno sramoćenje Slovenije, nekad najuspješnije nove članice Europske unije čiji se premijer nalazio usred korupcijskog skandala i htio cenzurirati medije.

Na izborima 2008. Janšina je stranka osvojila drugo mjesto, a novu vladu je sastavila lijevo-liberalna koalicija predvođena pobjednikom izbora Borutom Pahorom. Janša je bio iznimno frustriran zbog gubitka vlasti i uvjeren da se sve dogodilo jer je bio žrtva velike međunarodne zavjere. Njegovo ponašanje i izjave se mogu možda najbolje usporediti s Franjom Tuđmanom iz devedesetih, koji je također divljao zbog “crvenih i zelenih vragova”, navodnih međunarodnih urota itd. Slični su i po tome što su vodili rat s neovisnim medijima, kao i po tome jer se nisu libili koristiti tajne službe u dnevnopolitičke svrhe. Janša se zapravo pokazao kao antidemokrat i autoritarni tip ličnosti, ali je imao čvrstu glasačku bazu koja je sprječavala potpuni krah SDS-a, neovisno o tome u kolikim se skandalima stranka nalazila. 

Janšina ekonomska politika Sloveniju dovela na rub bankrota

U ekonomskom smislu Janšina vlada od 2004. do 2008. vodila je politiku zaduživanja, što je Sloveniju dovelo na rub bankrota kada se zakotrljala svjetska financijska kriza krajem 2008. 

Janša je opet postao premijer 2012., ali tek nakon što pobjednik izbora Zoran Janković nije uspio osigurati parlamentarnu većinu, a svoj drugi kratkotrajni premijerski mandat većinom je proveo u svađi s medijima, sveučilišnim profesorima i kulturnom scenom, koje je optuživao da su “Udbomafija”. Kao i Tomislav Karamarko u Hrvatskoj, Janša je postao uvjeren da Udba potajno vlada Slovenijom i da odluke donose stare komunističke strukture koje nisu lustrirane, a to je dobro zvučalo i njegovim glasačima, ali nije imalo prođu u cijeloj slovenskoj javnosti. Priča o “Udbomafiji” dobro bi mu došla i svaki put kada bi bio razotkriven neki novi skandal povezan sa SDS-om ili Janšom osobno. U drugom mandatu je Janša i uveo rigoroznu politiku štednje, kojoj se pak vatreno protivio dok je bio u opoziciji.

Za sve svoje promašaje okrivio "Udbomafiju"

Nova istraga je otkrila da Janša na računu ima 200 tisuća eura koji se nikako ne mogu objasniti njegovim redovnim prihodima i plaćama, a pojavile su se i sumnje oko toga kako je kupio svoj luksuzni stan. Janša nije htio podnijeti ostavku, pa su ga napustili koalicijski partneri koje je onda javno vrijeđao. Od priče o "Udbomafiji" nije pak odustao ni danas.

Povezanost s raznim koruptivnim aktivnostima Janši je konačno u pravosudnom smislu došla glave kada je 5. srpnja 2013. osuđen na dvije godina zatvora jer je tražio 2 milijuna eura provizije da bi njegova vlada 2006. produžila ugovor s finskom vojnom tvrtkom Patria. Janša je tvrdio da je nevin i da je proces politički montiran, no veći dio slovenske javnosti mu ovaj put nije povjerovao kao kada je 1988. osuđen na zatvorsku kaznu. Janša se žalio Ustavnom sudu koji je njegovu žalbu odbio iz formalnih razloga, te je odsluženje zatvorske kazne započeo u lipnju 2014.

Iz zatvora ga izvukla odluka Ustavnog suda

Janša se onda žalio Vrhovnom sudu, a pravne zavrzlame su okončane novom odlukom Ustavnog suda, koji je u prosincu 2014. presudio da se Janšu privremeno pusti i zatvora te je u travnju 2015. ukinuo presudu kojom je Janša osuđen na dvije godine zatvora.

Nakon svega toga Janša je politički otišao još više u desno te je u ovoj izbornoj kampanji koristio retoriku sličnu onoj Viktora Orbana, a otkrilo se i da se kampanja SDS-a djelomice financira mađarskim novcem. Janša je u kampanji opet širio teorije zavjere, ovaj put prvenstveno usmjerene na migrante, pokazavši da bi se u slučaju dolaska na vlast ponašao još gore nego prije. Ovaj opasni mračnjak, trajno povezan s financijskim muljažama, sada ima treći put priliku postati premijer Slovenije.