UBOJSTVO Andrija Portnova, bivšeg visokopozicioniranog ukrajinskog dužnosnika, u predgrađu Madrida izazvalo je šok, ali ne i tugu u njegovoj domovini. Likvidiran je u ponedjeljak ujutro nakon što je djecu ostavio u Američkoj školi u Madridu. Upucan je više puta, a njegovo beživotno tijelo pronađeno je na parkiralištu u sportskoj odjeći.

Za mnoge u Ukrajini kraj Portnova označava i simboličan kraj ere korupcije i ruske političke infiltracije s kojom je njegovo ime bilo tijesno povezano.

Ukrajinski mediji podsjećaju da je ovaj 51-godišnjak godinama prijetio novinarima i koristio pravosudni sustav kako bi progonio političke protivnike i prikrivao afere. Portal Ukrajinska pravda nazvao ga je "đavoljim odvjetnikom", a novinar Oleksandr Holubov komentirao je: "Čovjek koji je pozivao na likvidaciju političkih protivnika sam je doživio ono što je želio drugima."

Jedan od rijetkih koji su se suzdrže od slavodobitnih tonova bio je njegov bivši politički suparnik, saborski zastupnik Serhij Vlasenko: "Ljude se ne smije ubijati. Čak i kad govorimo o smrti nekoga ovakvog, moramo ostati ljudi."

Od suradnika Timošenko do arhitekta korumpiranog sustava

Portnov je karijeru započeo kao odvjetnik, a kasnije je radio s tadašnjom premijerkom Julijom Timošenko, prozapadnom političarkom. No 2010. prešao je u tabor proruskog predsjednika Viktora Janukoviča, što je ukrajinska javnost doživjela kao izdaju.

Ubrzo je postao zamjenik šefa predsjedničkog ureda i autor Kaznenog zakona iz 2012. Kritičari tvrde da je upravo on preoblikovao pravosudni sustav kako bi služio interesima proruskog režima. "Bio je mozak i arhitekt trulog pravnog sustava koji je prikrivao zločin i ruski utjecaj", kaže pravni stručnjak Mihajlo Žernakov.

Tijekom godina Portnov je tužio novinare, manipulirao sudovima i ugrađivao lojalne kadrove u pravosuđe. SAD ga je sankcionirao zbog "kupovine sudskih presuda" i zlouporabe položaja.

Nakon što je Janukovič svrgnut tijekom Euromajdana 2014., Portnov je pobjegao u Moskvu. Tamo je, prema novinaru Maksimu Savčuku, sagradio imovinski imperij i održavao kontakte s proruskim medijima, uključujući preuzimanje kontrole nad televizijom NewsOne. U Ukrajinu se vratio 2019., ali je ponovno pobjegao nakon ruske invazije 2022.

Tko ga je ubio?

Portnov je bio poznat po brutalnom obračunavanju s kritičarima. "Korišten je čitav spektar prijetnji, uključujući seksualne", kaže Oksana Romanjuk iz Instituta za masovne medije. "Čak i kad smo imali dokumente koji su potkrijepili optužbe, bilo je nemoguće dobiti sudske procese. Sustav je bio truo."

Maksim Savčuk, koji je istraživao Portnovljevu imovinu u Rusiji, kaže da je odgovarao uvredama i osobnim napadima: "Bio je krajnje osvetoljubiv."

Iako se nagađa da bi iza ubojstva mogli stajati ruski krugovi s kojima je Portnov godinama bio povezan, španjolski mediji navode da motiv možda nije politički, već osobna osveta ili gospodarski sukob. "Zamislite koliko ljudi treba ispitati kad je riječ o čovjeku s tisuću neprijatelja", kaže Savčuk. Španjolska policija zasad nije iznijela konkretne detalje.

Zanimljivo je da se Portnov, čovjek koji je desetljećima bio simbol ruske dominacije nad Ukrajinom, skrasio u Španjolskoj i svoju djecu poslao u elitnu američku školu. U ukrajinskoj javnosti to nije prošlo neprimijećeno.

Iako je Portnov sada mrtav, njegov naslijeđeni sustav još uvijek djelomično opstaje. "Njegov utjecaj nije nestao s njim. Mnogi koje je postavio još uvijek sjede na ključnim funkcijama", upozorava pravnik Žernakov, koji se nada da bi ovaj slučaj mogao biti poticaj za ozbiljne reforme ukrajinskog pravosuđa.