NA DVIJE godine i osam mjeseci zatvora u tzv. aferi Ribar zbog optužbi da je izvlačio novac iz NK Zadar danas je na zagrebačkom Županijskom sudu nepravomoćno osuđen zadarski poduzetnik Reno Sinovčić.

Uz Sinovčića, koji neće odmah u zatvor jer je nepravomoćno osuđen na manje od pet godina, krivima su proglašena i dvojica bivših direktora NK Zadar Dalibor Zebić i Novica Erlić, otac ministra regionalnog razvoja i fondova Europske unije Šime Erlića.

Erlić je osuđen na 11 mjeseci zatvora, a Zebić na 10 mjeseci, no zatvorske su im kazne zamijenjene radom za opće dobro. Uz njih su na optuženičkoj klupi bili i bivši pročelnik zadarske Porezne uprave Vjekoslav Jurlina, njegova nasljednica Stoja Mučaja, poreznici Željan Pejković, Marko Lozančić i Irena Anić koji su oslobođeni optužbe.

Tko je Reno Sinovčić?

Sinovčić je u javnosti poznat kao bivši nogometni sudac, vlasnik nekoliko zadarskih medija (televizije VOX, tjednika VOX i Zadarskog regionala), ali i član Gradskog vijeća, u koje je izabran kao nositelj nezavisne liste, koju je okupio nakon izlaska iz HDZ-a.

Što se tiče optužnice, ona je podignuta krajem 2015., a potvrđena je u studenome 2017. Obrana je tijekom sjednica optužnih vijeća tražila izdvajanje pojedinih dokaza kao nezakonitih, što je sud odbio, a pripremna ročišta su prekidana i zbog pokušaja nagodbe između Sinovčića i Uskoka.

Sinovčić je, po Uskokovim optužbama iz 2015., od početka 2013. do 2014., u postupku predstečajne nagodbe tvrtke Vox radio u korist te tvrtke i Dalibora Zebića, a na štetu vjerovnika.

Kako bi bio prihvaćen plan restrukturiranja, a time i otpis većine potraživanja vjerovnika, Sinovčić je u dokumentaciji o potraživanjima koju je dao nagodbenom vijeću Fine lažno prikazao da potražuje 21.1 milijuna kuna, iako polovica tog duga nije postojala.

Tijekom glasovanja o prihvaćanju tog plana Sinovčić je, tvrdi Uskok, temeljem tih nepostojećih tražbina, koje je formalno prenio na Zebića, osigurao većinu glasova vjerovnika koji su prihvatili plan, a time i otpis dospjelih dugova tog društva.

Sinovčića se optužuje i da je u planu o kojem se glasovalo, lažno prikazao kako će novac za daljnje poslovanje nakon postupka predstečajne nagodbe namaknuti prodajom poslovnog udjela u tvrtki Vox Centar, u kojoj je također direktor. On je, međutim, tvrdi Uskok, znao da to ne može izvesti jer je u lipnju 2013. za jednu kunu prenio udio vrijedan 22.4 milijuna kuna u vlasništvo Zebića.

Nagodbeno vijeće Fine je vjerovalo da su činjenice koje je iznio Sinovčić istinite i da je zakonom tražena većina vjerovnika ostvarena na temelju stvarnih tražbina vjerovnika, pa je donijelo rješenje o prihvaćanju plana restrukturiranja, dok je Trgovački sud u Zadru odobrio predstečajnu nagodbu.

Sinovčićevoj tvrtki je pribavljena korist od 57.5 milijuna, a Zebiću od 22.4 milijuna kuna, dok je Ministarstvo financija oštećeno za 5.6 milijuna, a ostali vjerovnici za 51.9 milijuna kuna. Poreznici su, pak, nenaplatom duga i reprogramom oštetili proračun za više od 2.3 milijuna kuna.

Ribar, nogometni sudac, političar, poduzetnik

Sam Sinovčić nakon što je uhićen izjavio je kako se "dogodila demokracija na način Sjeverne Koreje".

>>Sinovčić: Moje uhićenje je demokracija na način Sjeverne Koreje, čist sam pred Bogom i obitelji

"Nitko nije reagirao kada su istjerani novinari, upala policija i ugasila signal televizije VOX na kojoj su svi rado gostovali i bili viđeni. Zbog uhićenja nije izašla niti novina, a nitko to nije niti spomenuo", poručio je Sinovčić gradskim vijećnicima.

"Nisam tražio da me zaštitite ili branite, to ću sam učiniti, jer ja sam pred Bogom i svojom obitelji čist, a pred drugima ću se sam obraniti", istaknuo je i dodao kako se u dva mjeseca, koliko je proveo u pritvoru, dobro odmorio kao na godišnjem odmoru.

>>Sinovčiću 20 godina nitko nije mogao ništa

Sinovčić je rođen 1960. godine u Zadru, a već krajem 70-ih počeo se baviti trgovinom ribom. Početkom rata 1991. godine pridružio se Zboru narodne garde i postao zapovjednik obrane Novigrada.

Iz ranih devedesetih datiraju i prve optužbe protiv njega: vojna policija istraživala ga je zbog pronevjere, a civilna zbog krađe imovine iz napuštene kuće srpskog vlasnika i zbog nasilničkog ponašanja na ribarnici. Nikad nije pravomoćno osuđen.

Sredinom devedesetih Sinovčić je proširio svoj biznis i osnovao zaštitarsku tvrtku Zadar Security, koja je u međuvremenu prestala poslovati. Bavio se i preprodajom dionica zadarskih firmi koje su privatizirane devedesetih godina.

U jednom takvom poslu, privatizaciji Zadranke, Sinovčić je surađivao i s Brankom Šegonom, kasnijim pomoćnikom ministra financija Slavka Linića, a u to vrijeme direktorom zadarske firme Trgo folijaplast (kasnije preimenovane u Nautilus) Zdenka Zrilića.

Krajem devedesetih Sinovčić se baca u lokalnu politiku. Krenuo je iz Općinskog vijeća Novigrada, a vrlo brzo se probio i do Županijske skupštine. U to vrijeme Sinovčić je još bio član HDZ-a, kojeg je napustio 2012. godine zbog žučne svađe s Božidarom Kalmetom. U međuvremenu je problem riješen pa Sinovčić od lokalnih izbora 2013. kao nezavisni vijećnik daje podršku HDZ-ovoj lokalnoj vlasti.

Dožupan ga optužio za iznudu

Za iznudu ga je 2011. optužio i dožupan Đani Bunja. On je prijavio Renu Sinovčića i predsjednika bibinjskog HSP-a Vicu Karabana da su od njega iznuđivali novac na temelju nepostojećeg duga.

Općinsko državno odvjetništvo u Zadru za iznudu je, međutim, optužilo samo Vicu Karabana, dok su sve optužbe protiv Sinovčića odbačene. Sinovčić je kasnije tužio Bunju.

Bunja je izjavio da je Sinovčić tražio od njega da zaposli Vicu Karabana u županijskom Odjelu za društvene djelatnosti.

"Sinovčić mi je rekao da na temelju koalicijskog sporazuma HDZ-a i HSP-a moram zaposliti Karabana jer da ga on ne želi više imati na plaći. No nisam ga mogao zaposliti u županiji jer nije imao potrebnu stručnu spremu.

Zatim je tražio da ga zaposlim u dvorani Višnjik kao šefa osiguranja, no ni to nije bilo moguće, a onda su tražili da mu sredim posao u tvrtki Obala Lučice na mjestu šefa naplate, što također nije bilo moguće.

Razmijenio 425 poruka s policajcem

Sinovčić je postajao sve nasilniji, počeo je prijetiti i stalno zvati uz riječi da će mi se nešto dogoditi", rekao je Bunja za Večernji list.

Osim toga, rekao je, koristio je i svoje medije da mu šalje poruke pa je tako na skupnoj fotografiji članova skupštine Zadarske županije objavljenoj u Sinovčićevim novinama, njegova glava bila zacrnjena.

"U strahu za život svoje djece i vlastiti, shvativši da sam bespomoćan, Karabanu sam našao posao u stranci. Ali on je bio nezadovoljan plaćom od 4500 kuna pa je tražio da mu svaki mjesec nadoknađujem 3000 kuna jer je on htio plaću od 1000 eura", kazao je Bunja.

Slobodna Dalmacija je pisala kako je posebno bila zanimljiva bliskost Rena i policajaca, o čemu svjedoči i analiza telefonskih kontakata koju je u sklopu kriminalističke istrage iznude Đanija Bunje, tadašnjeg dožupana Zadarske županije, provela PU zadarska.

Utvrdili su da je Reno, neposredno prije nego što je Bunja podnio kaznenu prijavu protiv njega i Vice Karabana, u razdoblju od dva mjeseca (od 24. travnja do 28. lipnja 2011.) komunicirao putem SMS poruka s načelnikom Odjela kriminalističke policije Gašparom Begonjom čak 425 puta preko njegova privatnog telefona.

Kako je pisala Slobodna Dalmacija, tih je godina bilo potpuno uobičajeno da na proslave godišnjice Sinovčićeve televizije dolaze gradonačelnici i župani, saborski zastupnici i državni tajnici, visoki predstavnici Crkve i Sveučilišta, poglavari i pročelnici, ministri i njihovi pomoćnici, srednjoškolski ravnatelji i sveučilišni profesori, suci i policajci, poduzetnici i načelnici općina, sportaši i kulturnjaci, liječnici i novinari.

Za lokalne elite pozivnice na "Sinovčićeve rođendane" bile su pitanje statusa i priznatoga društvenog ekskluziviteta.

Egzekutor Cibalije u Kupu

Treba svakako spomenuti i Sinovčićevu sudačku karijeru.

Zadnja utakmica u karijeri mu je bila 30. svibnja 1999., kad je na Maksimiru sudio finale Kupa Cibalia - Osijek. Sinovčić je sudio penal za Osijek (koji je bio promašen), kasnije je isključio dva igrača Cibalije te produljio utakmicu koliko treba da Osijek izjednači i kasnije u produžecima pobijedi.

Kako smo pisali, egzekucija Cibalije u finalu Kupa bilo je tek finale rabote započete četiri dana ranije u zadnjem kolu prvenstva nakon što je na Kantridi pokradena Rijeka, kojoj je poništen gol protiv Osijeka. Na taj način prvenstvo je osvojila NK Croatia.

Nacional je nedugo poslije objavio sadržaj telefonskog razgovora Rene Sinovčića s jednim od direktora NK Croatije, Brankom Laljkom, u kojem se utakmica pretposljednjeg kola Croatije i Osijeka u Gradskom vrtu, jedna od presudnih za ishod prvenstva, dogovara tako da će Sinovčić kasnije suditi finale Hrvatskog kupa između Osijeka i Cibalije, gdje bi trebao pobijediti Osijek. Tako je i bilo, Croatia je slavila u Osijeku, a Osijek protiv Cibalije, i to na gore opisani način.

Isti izvor pisao je kako je direktor Croatije Mirko Novosel, Osijeku Antuna Novalića platio 200 tisuća njemačkih maraka za pravo prvokupa Jurice Vranješa, koji je samo nekoliko mjeseci kasnije prodan Bayeru. Pretpostavlja se kako je novac bio isplata za pomoć Osijeku u manipulaciji utakmicama HNL-a, kako je rečeno u razgovoru Sinovčića i Laljka.

Zvao Mamića na tučnjavu

Poglede prema nogometu, točnije zaradi u njemu, dijelio je i sa Zdravkom Mamićem, sve dok ga ovaj nije zavaljao prilikom transfera Ivice Olića iz Dinama u CSKA, o čemu razočarani Sinovčić govori:

"Olić je u Dinamo došao noću, kao da je prostitutka ili lopov. Ja sam u Olića uložio svoj novac, osobno sam platio odštetu Herthi. Olićev prelazak u CSKA iznosio je 5 milijuna eura.

Dinamo je za odštetu dobio 750 tisuća te još 15 posto od transfera za uloženi novac prije, a Marsoniji je pripalo 3 milijuna i 613 tisuća eura. Od tog novca Mamić je uzeo dva milijuna eura i među njima je mojih 613 tisuća eura koje mi nikad nije vratio", rekao je.

Ipak, vraćanje s kamatama Sinovčić je obećavao Mamiću kada je Dinamo, prema tvrdnjama "vanjskog suradnika", pustio utakmicu Međimurju kako bi Zadar ispao iz prve lige:

"Uvjeravam vas da će igrači i Uprava Dinama, na čelu s Mamićem, zapamtiti ovaj dan! Čim se Zadar vrati u Prvu ligu, a to će biti ekspresno, naši će ih zgaziti još u hodniku. S dinamovcima ćemo se obračunati rukama, nogama i letvama."

Kada se Mamić razbjesnio zbog prevelike borbenosti igrača Zadra na utakmici protiv Dinama, Sinovčić mu je ovako odgovorio: "On je narkomanski ovisnik! Ja mu nisam kriv. Neka kaže kad, gdje i na koji način se želi obračunati sa mnom. Pošto je to njegova ideja, neka onda i predloži gdje ćemo se naći", rekao je.

Afera sa Subašićem

Pamti se afera i s tada mladim golmanom Danijelom Subašićem, kasnije junakom hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

Sve je počelo u kolovozu 2006., kad je Subašić nakon potpisa novog ugovora sa Zadrom, umjesto da busom u kojem su bili njegovi suigrači ode u Zaprešić na utakmicu s Inkerom, sjeo u auto obiteljskog prijatelja Marinka Klapana i zaputio se u Zagreb. I to kako bi u sjedištu policije zadarskog nogometnog bossa Renu Sinovčića prijavio za prijetnju.

"Četiri godine trpim, ali više neću! Morao sam ići na policiju jer me već danima ucjenjuju, bojao sam se za svoju budućnost", jadao se mladi vratar.

"Kada je Danijel pred cijelom javnosti pokazao svoj potencijal, Sinovčić je namirisao novac i najprije je tražio da Danijel potpiše ugovor s njim, a ne s klubom, na što nismo željeli pristati. Zatim ga je ucjenjivao da potpiše ugovor za klub govoreći mu da ako odbije potpisati, neće braniti i kako na kraju neće niti biti rezervni golman", rekao je tada Klapan.