Tko (još) vjeruje Đapiću?
MOŽEMO se složiti da S Antom Đapićem kad kaže da "nije takva budala" da s Vladom Zecom potpiše ugovor u kojemu će navesti kako će Zec dobiti pomoć s otpisom dugova svog poduzeća u zamjenu za koruptivne isplate šefu HSP-a.
Možemo, ali ne moramo, budući da političar koji potpisuje takav ugovor uopće ne bi odudarao od prosječne hrvatske slike. No, definitivno ni sami nismo takve budale da bismo povjerovali kako je sve na mjestu s imovinom skorog osječkog gradonačelnika.
Odakle sve te nekretnine?
Tu dolazimo na teritorij neprovođenja poreznih zakona u Hrvatskoj. U bilo kakvoj normalnoj zemlji bi porezna služba pogledala imovinu iz Đapićeve imovinske kartice i upalio bi im se velik broj crvenih svjetala. U Hrvatskoj je trebalo proći više godina, Đapića se višestruko moralo trančirati po medijima, e da bi se saznalo kako se "provode izvidi".
Đapić uz plaću od 16 000 kuna, koliko ga u Hrvatskom saboru plaćaju da ne priča, ima stan u Zagrebu od 105 kvadratnih metara, vrijedan milijun kuna. Ima i 107 kvadrata kuće na Viru vrijedne 400 000 kuna, dio kuće od 200 kvadrata, vrijedne 1,5 milijuna kuna, 1200 kvadrata zemljišta u Osijeku, vikendicu i zemljište u Baranji (ukupne vrijednosti od oko 100 000 kuna). Supruga, koja ima plaću od 5 000 kuna, vlasnica je stana od 60 kvadrata u kojemu ona i Anto danas žive u Osijeku, a vozi i automobil vrijedan 150 000 kuna.
Naravno da mi iz Đapićeve imovinske kartice ne možemo znati odakle mu pokriće za multimilijunske nekretnine, budući da je u toj kartici dovoljno napisati da se imovina stekla na "neki drugi način" i to je to. Ali da nikome u poreznim službama puno ranije nije palo na pamet pročešljati imovinu tog poštenjaka, to je već drukčiji sindrom. Đapić je, spomenimo, ustvrdio i kako je dosta toga naslijedio a da je njegov otac godinama radio u Njemačkoj, te je i to bio jedan od načina stjecanja njegovog imetka, što je sasvim uobičajena praksa svih domaćih političara.
Kao da je dovoljno otići izvan granice i odmah se počnu slijevati milijuni. Jedino je pitanje je li Đapićev otac platio silna ljetovanja kao ona na Sejšelima i Dubaiju, ili je Đapić to pokrio sam, budući da ima "veliko nasljedstvo" pa si može pokriti takve tekuće troškove.
Sindrom "poštenog pravnika"
Radi se o istom onom sindromu prema kojemu jedan istaknuti pravnik prepiše magisterij, prizna da ga je prepisao i nakon toga jednostavno nastavi kao da se ništa nije dogodilo, bez da se itko pretjerano uzbudi oko toga. Onda se tog istaknutog pravnika kasnije poveže sa slučajem korupcije, pa istaknuti pravnik izgovori kako "nije od onih političara ili tajkuna koji svoju imovinu prepisuju na rođake ili kumove", kako se, unatoč imovini vrijednoj nekoliko milijuna kuna, ne smatra bogatim čovjekom, te kako "porijeklo cjelokupne imovine može objasniti u 15 minuta".
Istaknuti pravnik, ne bi bilo zgorega spomenuti, ima stranačkog prijatelja koji je nedavno u Osijeku uhićen, budući da je kao direktor gradskog prijevoznog poduzeća kumovao jednoj milijunskoj prijevari, koja je na sreću dovoljno rano otkrivena, a u središtu koje se ponovno nalazi stranka istaknutog pravnika.
Malo je neobično da se Đapićeva stranka i njegovi poznanici vječno nalaze u središtu multimilijunskih afera, a da on očekuje kako će mu ljudi i dalje vjerovati. Jedna je stvar dobiti dubioznu potporu u osječkom gradskom poglavarstvu pa nakon Nove godine ponovno zasjesti na gradonačelničku fotelju ili kao i svi ostali hrvatski političari računati na vječni zaborav ruke zakona, a sasvim druga stvar očekivati da će od kompletne javnosti na vijeke vjekova uspjeti praviti budale.
Foto: Index
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati