U NAJNOVIJOJ analizi Europske komisije o dugoročnom potencijalu gospodarskog rasta Hrvatske se navodi kako je toliko nizak da jako ograničava mogućnost Hrvatske da sustigne gospodarsku snagu razvijenih zemalja EU, iako se Plenković redovito hvali najavama spektakularnog gospodarskog rasta u Hrvatskoj sljedećih nekoliko godina.

Komisija i Plenković govore o dvije različite stvari

Komisija i Plenković ustvari govore o dvije različite stvari. 

Plenković govori o tome kako će Hrvatska u sljedećih nekoliko godina imati visok rast BDP-a. I to nije sporno jer je imala relativno velik pad BDP-a u 2020. Sama ekonomska logika nalaže da će najveći oporavak imati države koje su imale najveći pad. Pogotovo to vrijedi za zemlje kao što su Hrvatska tj. male otvorene ekonomije s velikim udjelom turizma u gospodarstvu. 

U 2020. je turizam bio osakaćen u cijeloj EU i zemlje koje najviše ovise o turizmu su slijedom toga imale najveći pad BDP-a. A u te zemlje spada Hrvatska, kojoj je BDP pao 8%, i to je peti najveći pad u EU. Osim Francuske redom se radi o zemljama kojima gospodarstvo puno ovisi o turizmu; Španjolskoj (pad 10.80%), Italiji (- 8.9%) i Grčkoj (- 8%). Pad BDP-a Hrvatske je mogao biti puno gori, ali proizvodni sektor je relativno dobro prebrodio 2020. s padom izvoza od samo 1.4%, dok je pad uvoza iznosio 7.5% pa je to samo po sebi kroz manji minus neto izvoza smanjilo pad BDP-a. Većim padom uvoza od izvoza je smanjen vanjskotrgovinski deficit te je pokrivenost uvoza izvozom narasla na 65%, što je relativno dobar rezultat s obzirom na svjetsku gospodarsku situaciju 2020. To je umanjilo pad BDP-a. 

Oporavkom turizma će se naglo oporaviti i BDP, i samim time će rast BDP-a u prvih par godina nakon 2020. za zemlje koje imaju velik udio turizma u ukupnom gospodarstvu rasti tj. najviše se oporaviti. Nakon velikog pada slijedi veliki oporavak. 

Plenković pokušava zaraditi političke bodove na jednostavnoj ekonomskoj logici

Plenković pokušava zaraditi političke bodove na toj jednostavnoj ekonomskoj logici, jer zna da rast BDP-a u 2021. i 2022. nužno mora biti među najboljima u EU. Naravno, razlog se krije u tome što je i pad 2020. bio među najvećima u EU i to nema nikakve veze s Plenkovićem ili samim ekonomskim politikama Hrvatske. 

S druge strane Europska komisija ne treba skupljati političke bodove da bi dobila izbore u Hrvatskoj pa može nepristrano analizirati dugoročni potencijalni gospodarski rast Hrvatske. A on već nakon četiri godina pada na godišnji rast BDP-a manji od 3%, što nije dovoljno za sustizanje razvijenih država EU. 

Znači u kratkom roku Hrvatska će zbog samog oporavka turizma i ostalih gospodarstava EU imati relativno visok rast BDP-a. Plenković to prikazuje kao uspjeh svoje vlade, što je daleko od istine. Dugoročno će se rast BDP-a Hrvatske stabilizirati i vratiti na razine dugoročnog trenda, koji nije dovoljan za konvergenciju prema razvijenim članicama EU tj. smanjivanje razlike u razvoju. Kontinentalna Hrvatska je 2019. bila na 66% prosjeka EU mjereno BDP-om po stanovniku (PPS/standard kupovne moći), a jadranska Hrvatska na 64%. Razlika je bila gotovo identična i 2008. pa je razdoblje 2009. - 2019. izgubljeno desetljeće za Hrvatsku po pitanju gospodarskog razvoja. Jednostavno nije bilo napretka po tom pitanju, tamo gdje smo počeli tu smo i završili. 

Da bi Hrvatska počela gospodarski sustizati razvijene članice EU, njen godišnji rast BDP-a mora biti minimalno 3.5 %

Europska komisija govori o dugom razdoblju i zanemaruje oporavak nakon završetka epidemije, koji ustvari samo prirodno vraća BDP na predepidemijske razine, ali ništa ne mijenja po pitanju dugoročnog trenda gospodarskog rasta. 

Da bi Hrvatska počela gospodarski sustizati razvijene članice EU, njen godišnji rast BDP-a mora biti minimalno 3.5%. U samom Nacionalnom planu oporavka i otpornosti piše da "prema projekcijama, s učinkom Plana oporavka i otpornosti predviđa se u 2021. godini realni rast BDP a od 5.2%, umjesto 4.9% bez plana oporavka, potom rast od 6.6% u 2022. umjesto 5.2%, te 4.1% u 2023. umjesto 2.7%, zatim 3.4% u 2024. godini, umjesto 2.5%, i 2.7% u 2025. godini, umjesto 2.5%", čime se priznaje da Hrvatska nije sposobna sama održati godišnji rast BDP-a nakon inicijalnog oporavka od epidemije koji završava 2022. i da bi bez novca EU on već 2023. pao na mizerni rast od 2.7 %.

A to nije dovoljno da Hrvatska sustigne gospodarski najbogatije države EU. Čak i s izdašnim sredstvima EU rast BDP-a će prema projekcijama pasti ispod 3.5% već 2024. 

Čini se da ni vlada ne vjeruje u rast

Ispada kako ne samo da Europska komisija ne vjeruje u mogućnosti Hrvatske da dugoročno ostvaruje potreban gospodarski rast, nego u to ne vjeruje ni vlada. 

Gospodarsko stagniranje Hrvatske nije nikakva novost, događa se cijelo desetljeće. Kako bi se to moglo promijeniti ako ništa ključno nije mijenjano u ekonomskim politikama Hrvatske? Strukturni problemi ostaju jer se i ne rješavaju. 

Nastavljaju se stare prakse. Javni sektor se ne smanjuje i ne reformira. Bio je i ostao među najgorima u EU. Praksa direktne državne intervencije u gospodarstvo se nastavlja pa je tako spašen Uljanik, a najavljena je i državno financirana izgradnja nove tvornice Imunološkog zavoda. Političko kadroviranje u državnim kompanijama se također nastavilo pa je sami premijer vršio intervjue za čelno mjesto u Podravci, a izbor mu je bila Martina Dalić. Reforma pravosuđa se više i ne spominje. Zdravstvo ne može vratiti dugove dok premijer javno govori kako to nije problem i tako daje signal da vraćanje dugova nije previše bitno. 

S obzirom na sve teško se može tvrditi da Europska komisija krivo predviđa gospodarsku stagnaciju Hrvatske. To je očito i bez duboke analize.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala