Tko su novi vlasnici Petrokemije, firme u kojoj su spaljene milijarde naših kuna

Tko su novi vlasnici Petrokemije, firme u kojoj su spaljene milijarde naših kuna
Foto: Pixsell/Boris Scitar

OPERACIJA dokapitalizacije Petrokemije je uspjela nakon što je taj kutinski poslovni pacijent već ranije umro spalivši 2,5 milijardi kuna kapitala - našeg novca, jer je bila u većinskom vlasništvu države - i još nekoliko stotina milijuna kuna koje su porezni obveznici dali za njegovo održavanje na životu.

Danas je objavljeno da će novi većinski vlasnici - do sada je to bila država - biti naftna kompanija INA i Prvo plinarsko društvo. Te dvije firme uplatile su u dokapitalizaciji 300 milijuna kuna te će postati vlasnici većinskog paketa dionica. S Petrokemijom ih veže dosta toga. Obje kompanije bile su dobavljači plina za tvornicu mineralnih gnojiva. Također, Petrokemija je do prije 20-ak godina bila dio INA-e, koja sada ponovno ulazi u vlasništvo.

Jedna od zadnjih velikih investicija bivše Jugoslavije

Petrokemija je jedna od posljednjih velikih industrijskih investicija bivše Jugoslavije. Njena gradnja započela je u drugoj polovici 60-ih godina, da bi u potpunosti bila dovršena 84. godine.

Poslovala je u sklopu INA-e i 1990. godine zapošljavala više od 4200 radnika. Iz sustava INA-e izlazi 1997. godine i prelazi u direktno vlasništvo države, odnosno Hrvatskog fonda za privatizaciju. Kapital kompanije, nakon tada obavljene revizije, iznosi 2,47 milijardi kuna.

Poslije toga 1998. godine kreće kuponska privatizacija nakon koje Hrvatski fond za privatizaciju, odnosno država, i dalje ostaje najveći pojedinačni suvlasnik.

Tko bi rekao: "Stožerašenje" u kombinaciji s državnim upravljanjem nije bio dobar poslovni model

Kao reakcija na prenošenje dijela dionica na privatizacijske investicijske fondove, više sindikata organizira se u Stožer za obranu Petrokemije kako bi spriječili privatizaciju.

Stožer se izborio za predstavnika u Nadzornom odboru kompanije, dogovorili su model radničkog dioničarstva prema kojem su radnici dobili dionice po povoljnijoj cijeni, a tadašnja vlada pristala je i na sporazum kojim se obvezala kupiti dionice od fondova kako bi tvrtka ostala u većinski državnom vlasništvu.

No "stožerašenje" u kombinaciji s lošim državnim upravljanjem pokazalo se kao ne baš najbolji poslovni model pa je kompanija godinama gomilala gubitke, tražila pomoć i konačno ove godine skoro završila u stečaju zbog gubitka kapitala.

Prvo plinarsko društvo - u par godina od anonimusa do milijardu eura prihoda

Kao što smo već spomenuli, uz INA-u, kao suvlasnik ulazi i Prvo plinarsko društvo (PPD) iz sustava kompanije Energia Naturalis.

Glavni čovjek PPD-a, odnosno cijele grupe Energia Naturalis, je Pavao Vujnovac, čovjek u ranim četrdesetim godinama koji je u središte pozornosti došao prije dvije godine kada je otkriveno da je preko jedne od svojih tvrtki kreditirao HDZ. Vujnovac je HDZ-u, na molbu Milijana Brkića, dao pozajmicu u iznosu od preko 4 milijuna kuna.

Nevjerojatan rast poslovanja - u par godina prihodi PPD-a porasli s 50 milijuna na 7,6 milijardi

Imali su nevjerojatan rast poslovanja pa je PPD 2011. imao prihode od svega 50 milijuna kuna. Godinu dana kasnije, prihodi su narasli na 293 milijuna. Već 2013. PPD raste na 910 milijuna kuna prihoda, da bi 2014. njihov prihod porastao na 2,9 milijardi. Tijekom 2016. imali su prihode od 3,8 milijardi kuna, da bi se prošle godine popeli na 7,6 milijardi kuna. Iz PPD-a kažu da je od te brojke oko 5,2 milijarde ostvareno u inozemstvu, na tržištu EU-a. Naime, krovna tvrtka u sklopu koje posluje PPD, ima podružnice i u Sloveniji, Mađarskoj, Srbiji, BiH i Švicarskoj.

PPD je do 2010. bio u vlasništvu mađarske podružnice njemačke kompanije E.on, no uoči liberalizacije tržišta, koja je u potpunosti provedena 2012. godine, i kada je pravi biznis s veleprodajom plina krenuo, oni se odlučuju povući, a tvrtku preuzima Vujnovac. Zašto se njemačka korporacija odlučila povući iz Hrvatske i unosan biznis prepustiti mladom Vujnovcu - ostaje nepoznato.

Osim INA-e i PPD-a u vlasništvu ostaje i država s nešto manje od 20 posto dionica. Radi se o potraživanjima prema Petrokemiji koje je država pretvorila u vlasništvo, pa poreznim obveznicima ostaje jedino nada da negdje u budućnosti ta kompanija neće ponovno biti spašavana njihovim novcem.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara