Foto: Index

PRVO IM je mahao, a onda ih u punoj brzini prepolovio. Zašto mu se, pobogu, nisu maknuli s puta?

Plovio je četiri puta brže od dozvoljenog u zoni u kojoj se uopće nije smio nalaziti, a onda signalizirao plovilu s prednošću prolaza i sporijem od njega da mu se makne s puta. Zašto ga ubogi Talijani nisu poslušali?

Horvatinčić ima iskustva

Gadno je ubiti nekoga u prometnoj nesreći. Tomislav Horvatinčić, međutim, ima u tome određena iskustva. Problem je jedino što mu ovoga puta na put nisu stali Zagorci, nego Talijani. Teško da će mu sada pomoći izvlačenje na ludilo, strah od krvi i slične stvari koje su ga prije trideset godina spasile zatvora. Ali treba vidjeti.

Ovo će biti pravi test za hrvatsku pravnu državu. A već prvi položila je s odličnim.

Ministar prometa Božidar Kalmeta odmah sutradan osnovao je povjerenstvo koje bi trebalo ispitivati okolnosti pogibije talijanskog bračnog para, premda se policija zdušno primila posla.

Doista je utješna spoznaja da se s najvišeg mjesta pridaje najveća pažnja tako banalnoj nesreći koju nije teško rekonstruirati i otkriti njezine uzroke. To bi onda moglo značiti da se takvoj ekspeditivnosti ministra Kalmete mogu nadati i drugi hrvatski građani. Jasno, osim obitelji poginulih u nesreći kod Rudina prije dvije godine.

HoTo nije bilo tko

Međutim, Tomislav Horvatinčić nije bilo tko. On je čovjek koji poznaje svakoga i svatko poznaje njega. I ono najbitnije, on je čovjek koji je navikao da mu se - metaforički i stvarno - sklanjaju s puta. Ili ne.

Nisu mu se maknule Manda Vučković i Slavica Nosek 11. veljače 1980. godine, pa ih je pogazio i pobjegao s mjesta nesreće. Poslije je tvrdio da je stao, ali da su ga otjerali mještani, da bi zatim psihijatrijskim nalazom dokazivao patološki strah od krvi koji ga je spriječio da pomogne unesrećenima. Izvukao se s uvjetnom kaznom.

Nije mu se prije dvije godine maknula ni Opel Astra sa četvero putnika dok se zabijao u nju svojim prebrzim Range Roverom. Srećom, putnici su bli lakše ozljeđeni, a on se opet izvukao bez kazne.

A sada mu se nisu maknuli talijanski jedriličari dok je njegov gliser pod autopilotom u punoj brzini jurio na njih. On je mahao, ali se nije sjetio ugasiti motor. Niti se sjetio ni spustiti čamac i krenuti u potragu za unesrećenima. Ali se sjetio obaviti nekoliko telefonskih poziva prije dolaska policije.

Biznismen gazi sve pred sobom

Horvatinčić je naprosto čovjek koji je navikao da mu se miču s puta dok on juri punom brzinom. On je takav čovjek. I takav biznismen.

Nema toga što će njemu stati na put ostvarenja poslovnog uspjeha. Ni politika, ni zakoni, ni GUP, ni zdrav razum, ni gnjevni prosvjednici, ni kulturnjaci, ni sindikati, ni pristojnost, ni skromnost.
On je megaloman, i to bahati megaloman. A takvim se pokazao i u ovoj nesreći koju je dobar dio građana dočekao sa zluradim likovanjem.

Teški trenuci

Nije samo bahato plovio, a potom odbio skočiti u pomoć unesrećenima, nego je zvao prijatelje i poznanike umjesto da je zvao policiju i Hitnu pomoć, da bi na kraju tumačio kako je bio nemoćan jer se pokvario upravljački mehanizam. Sada se očekuje da to potvrdi Kalmetino povjerenstvo.

I dok piše priopćenja za javnost u kojima "moli za razumijevanje jer proživljava vrlo teške trenutke", Horvatinčić vrlo dobro zna od koga treba tražiti pomoć i kome se zapravo treba obratiti.

Obalni masakr jurećim gliserom

Sve dosad u Hrvatskoj se bahatost uzimala kao olakotna, a ne otežavajuća okolnost, u što se ovaj slavni poduzetnik već imao prilike uvjeriti. Nakon ovog "obalnog masakra jurećim gliserom" treba vidjeti tko će se usuditi Horvatinčiću stati na put dok punom brzinom juri - u zatvor.

Ostale komentare autora pročitajte ovdje