Treba li se čuditi kad srpski auti lete u zrak?

KAD GOD je negdje, po mogućnosti na židovskom groblju ili nekoj drugoj simboličkoj lokaciji, u proteklih 15 godina osvanulo ustaško "U" ili kukasti križ, hrvatski patrioti munjevito su iz rukava izvlačili opravdanje u vidu legende iz jugoslavenskog mraka. Ona kaže da je Udba na takav način smišljeno provocirala kako bi dobila opravdanje za uhićenja nepoćudnih nacionalističkih elemenata. Kao da je zloglasnoj tajnoj policiji opravdanje uopće trebalo. Svejedno, provokatori su noću šarali po zidovima, a policija ujutro punila zatvore. Praksa se, navodno, nastavlja i danas. Hrvatsku se, objašnjavaju nacionalni dušebrižnici, želi prikazati u lošem svjetlu, pa se pročelja naveliko ukrašavaju svastikama i ustaškima obilježjima, a primjećuje ih se tamo gdje ih nema, poput Thompsonovih koncerata i nogometnih utakmica.

Srbi opet provociraju, ili ne?

No, je li ta notorna praksa usmjerena samo protiv Hrvata? Dan uoči obilježavanja velikog državnog praznika, Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, spomenik na Ovčari išaran je srpskim obilježjima, ocilima i velikosrpskim parolama. Čin je zgrozio svekoliku javnost, uznemirio vukovarske Hrvate, a i probudio uspavane medije koji su si dali truda, čak i u radijskim izvještajima, detaljno opisivati veličinu, oblik i raspon simbola.

Naciji se upalio alarm: Srbi opet provociraju u danima kad slavimo oslobođenje Hrvatske, podsjećaju nas da rat nije završen, a sve to dovoljno je da se još jednom uzburkaju strasti. Ono što je provokator želio, to je i uglavnom postigao: dobio je medijsku pažnju, dospio na televiziju i novine, potpalio novu vatru između Hrvata i Srba u Vukovaru. Falila je samo masovna tučnjava, razbijanje glave u birtiji, poneki zapaljeni auto. Ali najzanimljivije od svega jest što ovo bezumno svetogrđe nije počinio nekakav Srbin - golobrad ili duge četničke brade - već punokrvni Hrvat.

Istinski Hrvat sa desetak krunica

Obrijan, srednjih godina, bez kriminalnog dosjea i dijagnoze o psihičkim bolestima. U svom posjedu imao je, kao svaki istinski Hrvat, desetak krunica, ali i jedan drveni križ kojeg je skinuo sa spomen-doma i ponio kući kao uspomenu. Vukovarcima je, pak, ovaj Hrvat iz sela Štivice u Brodsko-posavskoj županiji, za uspomenu ostavio parole "Ovo je Srbija" i zlosretno ocilo koje u vukovarskim Hrvatima istodobno izaziva jezu i budi mržnju. Mahanje Zvezdinim šalovima je jedno, alli skrnavljenje Ovčare dan uoči obilježavanja akcije Oluja nešto je sasvim drugo.

Spomen-dom nikad do sada nije oskrnavljen na ovakav način. Hrvat je, dakle, uspio u onome što ni jednom Srbinu nije pošlo za rukom (ili palo na pamet). Udbine metode očito su dobro naučene, prihvaćene i primijenjene u praksi. Ono što je nekad bio kukasti križ na židovskom groblju, to je sada ocilo na Ovčari.

Kad se saznalo da je počinitelj Hrvat, nastala tišina

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pa ipak, koliko god je samo šaranje po Ovčari dobilo golemi medijski tretman, policijsko otkriće počinitelja prošlo je prilično nezapaženo. To se vjerojatno ne bi dogodilo da je uhićen nekakav drugi D.R. (44), možda Srbin iz Baranje, brade ko u doktora Dabića, sa šajkačom umjesto krunice i flašom rakije umjesto drvenog križa. Kakva bi to poslastica bila! Od takve spodobe, po mogućnosti krezube i zapuštene, očekuje se skrnavljenje hrvatskih svetinja, podgrijavanje strasti, mržnja prema svemu što je hrvatsko. Ili, da se poslužimo rječnikom televizijske Istrage, "od pijane životinje drugo se nije očekivalo".

Ali na žalost medija i batinaša, počinitelj je uglađeni i trijezni, obrijani i lijepo obučeni - Hrvat. Nije čak ni poremećen. Dakle, pri punoj mentalnoj svijesti crnim flomasterom išarao je Ovčaru, a onda policiji rekao da je samo želio "skrenuti pažnju na sebe". Vjerojatno tako što će pažnju traumatiziranih vukovarskih Hrvata skrenuti na vukovarske Srbe. Kao što se piromani "malo igraju šibicama" pirje nego što zapale čitavo brdo, tako se i D.R., Hrvat iz sela Štivice daleko od Vukovara, "malo igrao grafitima" kako bi benzinom polio vatru međunacionalne mržnje koja postojano tinja u Vukovaru.

Ono što je on pokušavao crnim flomasterom (kojem je policija sofisticiranim metodama ušla u trag), nekom drugom Hrvatu uspjelo je u Tribunju. U noći na srijedu polio je benzinom automobil ispred vikendice srpskog državljanina i - bum! - eto nove turističke atrakcije. Vijest nije ni približno dobila tretman kao napad flomasterom na spomenik, ali je počinitelj bio na istom tragu kao onaj grafiter. Zapravo, pretvorio je riječi u djela. Ali ne toliko riječi s Ovčare, koliko iz nedavno turističke reportaže osmerostrukog pobjednika Kviskoteke Roberta Pauletića.

Treba li se čuditi kad srpski auti lete u zrak?

Čovjek kojeg se slavilo kao uzora hrvatske mladeži, kao osobu koja ne samo što je propagirala znanje i obrazovanje, već i dobrotvorstvo darujući milijun kuna nagrade napuštenoj djeci, zdravstvu, kulturi i malim sportskim klubovima u Dalmaciji, sada je probudio aveti Božićeva Slobodnog tjednika. U ST-u gdje je Pauletić počinjao karijeru popisivali su se "srpski teroristi", a sada se u Slobodnoj Dalmaciji gdje Pauletić nastavlja karijeru popisuju srpski turisti. U tekstu pod naslovom "Lepi naši gosti" rigala se mržnja prema turistima krivog naglaska i nacionalnosti, onima koji formiraju "SAO Stol" i iritiraju ostale poštene goste, onima koji traže da se "pomere kola" i koji "provociraju ovako usred Hrvatske". Treba li se onda čuditi kad srpski auti lete u zrak? Dobro je da ne lete sami turisti, ali uz ovakvu klimu pitanje je kad će početi.

Ili je i ovo opet djelo Udbe? Možda njezini agenti opet provociraju kako bi Hrvatsku prikazali u lošem svjetlu. Kao ksenofobičnu, nacionalističku, huškačku, negostoljubivu zemlju u kojoj nisu dobrodošli turisti, nego samo njihov novac. Jer, nema šanse da bi Hrvati bili takvi. Njima to jednostavno nije u krvi.

Screenshot: HRT/RTL Vijesti

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara