NAKON što je pušten iz ruskog zatvora, ukrajinski novinar Dmytro Khyliuk gotovo ne ispušta telefon iz ruku. Pripadnici ruskih snaga zarobili su ga u prvim danima invazije na Ukrajinu, a nakon tri i pol godine oslobođen je u iznenadnoj razmjeni zarobljenika, kao jedan od osam civila. Iako su Rusija i Ukrajina i ranije razmjenjivale ratne zarobljenike, oslobađanje ukrajinskih civila iznimno je rijetko, piše BBC.

Dmytro grozničavo pokušava nadoknaditi sve što je propustio, no istovremeno zove obitelji svakog Ukrajinca kojeg je sreo u zatočeništvu. Zapamtio je njihova imena i svaki detalj, svjestan da bi za neke od njih njegov poziv mogao biti prva potvrda da je njihov član obitelji uopće živ.

Dirljiv povratak kući

Prošlog mjeseca, Dmytrov povratak u grupi od 146 Ukrajinaca izazvao je slavlje. Dočekala ih je gomila s plavo-žutim nacionalnim zastavama, kličući dok su autobusi s oslobođenim muškarcima prolazili trubeći sirenama. Većina njih bili su vojnici upalih obraza, iscrpljeni godinama provedenim iza rešetaka.

Dužnosnici nisu otkrili kako je osmero civila uključeno u razmjenu, rekavši samo da su zauzvrat poslane "osobe za koje je Rusija bila zainteresirana". Jedan izvor naveo je da se radilo o stanovnicima ruske Kurske oblasti, evakuiranima tijekom ukrajinskog upada 2024. godine.

Nakon što je izašao iz autobusa, Dmytro je prvo nazvao majku kako bi joj javio da je slobodan. Njegovi roditelji su stari i bolesni, a najveći strah mu je bio da ih više nikada neće vidjeti. "Najteže je bilo ne znati kada će te pustiti. Mogao si biti oslobođen sutra ili ostati u zatvoru 10 godina. Nitko nije znao koliko će to trajati", rekao je.

Užas zatočeništva

Novinari BBC-a razgovarali su s Dmytrom u kijevskoj bolnici, gdje se oporavljao. Detalji koje je podijelio o svom zatočeništvu su zastrašujući. "Zgrabili su nas i doslovno odvukli u zatvor, a putem su nas tukli gumenim palicama i vikali stvari poput: 'Koliko ste ljudi ubili?'", opisao je svoj premještaj u Rusiju.

Bio je zatočen u nekoliko objekata, a njegova priča podudara se s mnogim drugima. "Ponekad bi pustili psa čuvara s lanca da nas grize. Ta okrutnost je bila zaista šokantna i stalna." Ispričao je kako je nakon ugriza ostao krvariti. "Bio sam pod tolikim stresom da sam bol osjetio tek 20 minuta kasnije." Unatoč svemu, Dmytro nikada nije bio optužen ni za kakav zločin.

Fizički, prva godina bila je najteža. "Gladovali smo. Dugo smo dobivali vrlo malo hrane", sjeća se. U prvih nekoliko mjeseci izgubio je više od 20 kilograma, zbog čega je imao vrtoglavice. No, vojnici s kojima je bio zatočen tretirani su mnogo gore. "Zvali bi ih na ispitivanje, gdje su ih tukli i mučili elektrošokovima", prisjeća se Dmytro, dodajući da je čuo njihove krike i vidio masnice.

Strah roditelja

Dmytrova obiteljska kuća u selu Kozaroviči pokraj Kijeva djeluje kao drugi svijet. Mirno je, s izuzetkom zračnih uzbuna, a vrtovi su puni peradi i voćaka. Ipak, stražnji zid kuće još uvijek ima oštećenja od šrapnela, a travnjak je nedavno popravljen na mjestu gdje su ruske trupe parkirale tenk.

Na samom početku invazije 2022. godine, Rusi su zauzeli selo. Nekoliko dana kasnije, dok su Dmytro i njegov otac Vasyl provjeravali štetu na kući, obojica su uhićena. Ruski vojnici su ih oborili na tlo, vezali im ruke i oči te ih odveli. Kasnije su saznali da su bili zatočeni u podrumu lokalnog skladišta. Vasyl je na kraju pušten, ali je mjesecima strahovao za sina. "Nisam znao kamo su ga odveli i bojao sam se. Noću su se čuli pucnjevi. Jednog čovjeka su izveli, čuo se pucanj i više se nije vratio", ispričao je.

Nakon nekog vremena, on i supruga dobili su komadić papira iz ruskog zatvora. "Živ sam, dobro sam. Sve je u redu", napisao im je Dmytro. Tijekom cijelog zatočeništva, dobili su još samo jednu takvu poruku.

Tisuće nestalih Ukrajinaca

Mnoge obitelji nisu dobile nikakve vijesti. Prema službenim podacima, u Ukrajini se trenutno vodi kao nestalo više od 16.000 civila, a tek manji dio njih lociran je u ruskim zatvorima. Moskva ne objavljuje popise jer je pritvaranje civila bez osnove protuzakonito, što njihov povratak čini iznimno kompliciranim.

Samo iz područja oko Dmytrovog sela još uvijek su zatočena 43 muškarca. Među njima je i Volodymyr Loburets, koji sada ima unuka kojeg nikada nije upoznao. "Teško je. Stvarno je teško. Smijemo se, da, i hvala Bogu, imam novog unuka", kaže njegova supruga Vera. "Ali imala sam muža - a sada ga nemam." Dodaje kako im vlada govori da neće razmjenjivati civile za ruske vojnike, pa im preostaje samo čekanje.

Ukrajinski pučki pravobranitelj Dmytro Lubinec opisuje pregovore s Rusijom kao partiju šaha: "Vi se pridržavate svih pravila, samo da bi vaš protivnik ustao, navukao boksačke rukavice i udario vas." Problem je, kaže, što Ukrajina nema ruskih civilnih zarobljenika za razmjenu jer bi to bilo kršenje Ženevske konvencije. "Već sljedeći dan Rusija bi uzela tisuće civila kao taoce u okupiranim područjima, samo da ih razmijeni za svoje vojnike. Dakle, Rusija zarobljava naše civile i ne postoji pravni mehanizam za njihov povratak", ističe.