Tri povjesničara analiziraju Hasanbegovićeve članke: "Ministar je apologet ustaškog režima"

Tri povjesničara analiziraju Hasanbegovićeve članke: "Ministar je apologet ustaškog režima"

Foto: Novosti, FAH

POSLUŠALI smo preporuku aktualnog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, koji je danas novinarima poručio da pročitaju sporni članak iz mjesečnika NDH-a u cjelini, kao i da prelistamo "sve brojeve toga časopisa i pokušamo naći bilo kakvu njegovu suradnju".

Za pomoć smo zamolili tri ugledna hrvatska povjesničara s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji su s nama analizirali časopis i Hasanbegovićeve navode.

Zaključili smo da postoje izravni dokazi suradnje Hasanbegovića i časopisa NDH, kao i da su članci potpisani imenom i prezimenom aktualnog ministra kulture apologetski nastrojeni prema fašističkom režimu.

HRVOJE KLASIĆ - Odsjek za povijest - Filozofski fakultet u Zagrebu

Hasanbegović kaže da nikada nije bio apologet bilo kojeg zločinačkoga režima, bio to ustaški ili komunistički režim. No, to nije istina. Jest, bio je apologet fašističkog režima! Članci koji su objavljeni u časopisu NDH, a koji ne samo da su potpisani imenom Zlatka Hasanbegovića, već jedan od njih ima i njegovu fotografiju, djelo su čovjeka koji simpatizira ustaški režim.

Hasanbegović danas kaže da to nisu njegovi autorski članci, no, kako vidim, on je potpisan pod te članke, a postoji fotografija uz autora članka. Ne znam koji drugi dokaz postoji da to nije autorski članak.

Nadalje, Hasanbegović je danas spomenuo ustaške zločine, no i dan danas ne znamo koje stavove ima u odnosu na one iz 1996. godine. Kakvo je njegovo mišljenje o Anti Paveliću, zakonima NDH, smatra li i dalje da bi Hrvatska trebala biti od Mure do Drine? 

Dalje nam je enigma jer danas nije spomenuo ni "ustaše heroje".  Jesu li mu ustaše i dalje heroji? To je enigma! 

TVRTKO JAKOVINA - Odsjek za povijest - Filozofski fakultet u Zagrebu

Sporne članke koji su objavljeni u časopisu Nezavisna država Hrvatska s Hasanbegovićevim potpisom ne samo da su simpatizerski prema ustaškom režimu, nego ja ne znam koji dio nije apologetski prema režimu Ante Pavelića. Kada Hasanbegović tvrdi da nije bio apologet ustaškog režima, ja zaista ostajem bez komentara.

Nije samo sporan Hasanbegovićev studentski rad koji simpatizira ustaštvo, nego i sve ono što je radio od tog trenutka, pa dok je postao ministar kulture. Analizirajući njegovo djelovanje zaista ne nalazim kritiku nacističkog režima, ali ni komunističkog, no vidim čvrstu kritiku Hasanbegovića protiv demokratskog antifašizma.

Hasanbegovićevo ime nalazi se u impresumu, potpisan je pod članke i postoji njegova fotografija pa ne znam što bih sada trebao reći na tvrdnju da ne postoji suradnja Hasanbegovića i tog časopisa. Zaista ne znam.

GORAN HUTINEC - Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Prvi dio članka "Mi ne zaboravljamo" kojeg je potpisao Zlatko Hasanbegović može se shvatiti dvojako, no drugi dio apsolutno je i nedvojbeno apologetski prema ustaškom režimu. Posebice mislim na dijelove koji govore o "ustaškim herojima" i "časnim simbolima".

U odnosu na ono što je Hasanbegović danas govorio, moram reći da izjave čovjeka koji je danas ministar i kulture i koji će sutra odlučivati o financiranju postave Auschwitza bi morale biti puno konkretnije i jasnije.

Istina je da su postojale "časne ustaše", no oni su u velikoj većini već izbačeni i marhinalizirani iz pokreta do kraja 1941. godine. Bili su to ljudi koji su odbijali deportacije Židova Srba i otimanje imovine. No, ti ljudi nisu smatrani herojima od strane vodstva ustaškog režima niti su danas heroji u očima ljudi koji simpatiziraju taj pokret.

Zapravo, heroji ne mogu biti ljudi koji su ginuli i  borili se za zločinačku ideologiju kakva je bila ustaška.

Režim koji zabranjuje Matu Lovraka i Ericha Kästnera i da ne nabrajam dalje ne smije se i ne može se tako olako shvaćati.

Članak kojI je objavio Hasanbegović

Tisuće mrtvih, ranjenih i osakaćenih, srušeni gradovi, mostovi i bogomolje, mržnja i užas, te svekoliki poremećaj stoljećima izgradjivanog i bogomdanog katoličko-muslimanskog prožimanja i snošljivosti, današnja je slika naše sirotice i krasotice Bosne ponosne i kršne Hercegovine, živih svjedoka pokušaja diobe nečega što se podieliti ne može.

Ta i takova apokaliptičan stvarnost konačni je rezultat diabolične politike onoga i onih koji u svome bezkrajnome cinizmu rekoše da su baštinici i Starčevićeve političke, narodne i državno-pravne misli, onih koji u svojoj paklenoj nakani nisu prezali ni od zlorabljenja časnih simbola i imena ustaških heroja čije se mučeničke i šehidske kosti sada prevrću u zemlji od jada i stida što im nanesoše, pedeset godina kasnije, njihovi tobožnji sljedbenici.

Upravo zbog tih istinskih heroja, mučenika i šehida, koji svoje živote položiše na oltar domovine od Bleiburških poljana pa do Foče i Fazlagića kule, dužnost je svih nas, njihovih štovatelja i sljedbenika, autentičnih hrvatski nacionalista i starčevićanaca poniženih, prevarenih i poraženih muslimana i katolika, skinuti krinke sa lica današnjih slavosrbskih opsjenara, licemjera i moralnih nakaza i pokazati put k izlazu, iz ovog mračnog tunela, prema pomirbi, slozi i vjerskoj toleranciji, a istinski slobodnoj i ujedinjenoj Domovini od Mure , Drave i Drine, pa do Jadranskog mora. (…)


   

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara