DANAS je u režiji HDZ-ovog stranačkog odjela za krizna stanja pokrenuta politička operacija spašavanja jakog čovjeka HDZ-a - ravnatelja Rebra Ante Ćorušića. Akcija je posložena po svim pravilima - press-konferencija je par sati prije utakmice Hrvatske kako bi izrečeno što prije otišlo u zaborav, a neposrednu podršku Ćorušiću davao je HDZ-ov ministar zdravstva Vili Beroš.

Cijeli nastup je režiran od slova do slova na način na koji stručnjaci vole općoj populaciji opravdavati kada nešto pođe loše. Studentima koji pripremaju političku kriznu komunikaciju (laički: pokušavaju opravdati političare kada se dogodi nešto loše) današnja presica može biti dobra vježba.

Na početku morate i nešto priznati

Za početak morate nešto priznati - tako je ministar Vili Beroš priznao da nije znao za smrt troje pacijenata od legionele, za što je cijela javnost mislila da se dogodilo nedavno, a događalo se, kako se kasnije ispostavilo, u protekla dva i pol mjeseca. Ministar Beroš je jučer rekao: "Tri smrti su velika odgovornost, u konačnici i moja." Nakon tvrdnje da je za sve doznao iz medija najavljuje posjet Rebru, i to u društvu državnog tajnika i predstavnika HZJZ-a.

Nastavak krizne komunikacije ide sinoć na N1 - ravnatelj Ante Ćorušić o tome zašto o zarazi legionelom nije obaviješten njegov stranački kolega i ministar Vili Beroš odgovara: "Obaviješteno je nadležno tijelo, ja ne znam trebamo li ministra o tome obavještavati." Kao da je smrt troje ljudi od zaraze koja se nije trebala dogoditi nešto o čemu ne bi trebala biti obaviještena politika.

Ne bi uznemiravali javnost o zarazi

Vrlo je zanimljivo objašnjenje ravnatelja Ćorušića zašto javnost nije bila na vrijeme obaviještena: "Meni je sve jasno i ja razumijem da je to unijelo nemir, ali upravo možda zbog toga nismo htjeli dizati paniku, da se ljudi ne bi prestrašili i upravo zbog toga možda nismo to objavili javno."

Dakle, obavještavanje javnosti o zarazi koja se inače ne prenosi s čovjeka na čovjeka (pa stoga ni nekoj panici nema mjesta) bi unijelo paniku? Ili je možda stvar u vremenskom okviru - nije baš popularno u doba dvostrukih izbora, u zemlji gdje prosječan glasač ima skoro 50 godina i sve češće pohodi bolnice reći da je došlo do zaraze legionelom? 

Tko je u ovom neobavještavanju javnosti (evo, nećemo reći zataškavanju) prevladao? Ante Ćorušić ravnatelj? Ante Ćorušić liječnik? Ili možda Ante Ćorušić, istaknuti, uvaženi i vrlo utjecajni član vladajućeg HDZ-a? Zaključite sami.

Današnja epizoda sanacije političke štete

Zadnja epizoda je, naravno, bila danas. Izvrsno režirano, pohvale stranačkoj PR ekipi, vidi se da ih šalju na tečajeve kriznog komuniciranja.

Ministar, nakon jučerašnjeg samopranja, danas priča nešto drugo. Beroš govori da su uzrok legionele na Rebru određena slijepa crijeva u vodovodnom sustavu nastala zbog obnove te cijeli događaj komentira:

"Činjenica je da nisam bio na vrijeme obaviješten, no želim demantirati tvrdnje da se nešto zataškavalo. KBC Zagreb je rano, prije oko šest tjedana, obavijestio HZJZ." Dobro, ali to i dalje ne objašnjava zašto ni ministar ni javnost nisu znali nešto što su trebali znati.

Beroš dalje navodi: "Očito se nije do kraja uspjelo u sprječavanju širenja zaraze, formirao sam radnu skupinu. Želim svim pacijentima poslati poruku sigurnosti, nije točno da je opasno doći na pregled u KBC Zagreb." Radna skupina - rješenje za sve. Kada donese zaključke, već će svi zaboraviti da se išta i dogodilo.

Što se tiče opasnosti za pacijente, ako ih je troje mrtvo zbog bakterije koja se tu nije trebala naći, onda je nekakva opasnost ipak postojala?  

Posebno je zanimljivo ministrovo opravdanje kako je Ćorušić ginekolog koji nije tehničke struke pa nije mogao znati. Po tome valjda, ako je ekonomija loše, premijer o tome ne mora znati jer je pravnik, ministar prometa, koji je pomorac, ne mora odgovarati ako je nešto loše u cestovnom prometu i tako dalje. Zgodno objašnjenje!

Nismo čuli zašto se opasna bakterija proširila

Predstavnik HZJZ-a je naveo kako "Rebro na tjednoj bazi radi antilegionela program, nedjeljom", no nismo čuli zašto i kako se ipak, uz taj program, bakterija pojavila. Ne možete imati uredan program protiv bakterije koja se ipak pojavi i troje ljudi umre od nje. Podsjetimo, govorimo o legioneli, bakteriji koja ne podnosi vruću vodu.

Na kraju presice se javlja i Ćorušić, s fino podešenim opravdanjima. Prvo kreće podučavanje laika: "Legionele ima svugdje oko nas, vjerujem u svim bolnicama, smještajnim kapacitetima, avionima... Znamo da se prenosi respiratorno i putem vode, obično tople."

Otprilike, bakterija ima svuda oko nas, to znamo. I sami ih imamo negdje kilogram i pol. A da, stvar je opće kulture znati i kako se prenosi legionela. Obično loše održavanim klima-uređajima ili (nedovoljno) toplom vodom.

Ćorušić dalje opravdava sebe: "Nama se to dogodilo u travnju, prva je bila dugogodišnja pacijentica, imunokompromitirana." Moramo primijetiti da u bolnicu često dolaze imunokompromitirane osobe. Ako ste zdravi i dobrog imuniteta, bolnica najčešće nije mjesto na koje uopće morate ići. Dakle, imunokompromitiranost ne može biti razlog opravdavanja zaraze.

Ravnatelj počinje miješati odgovornost s krivnjom

Na kraju Ćorušić govori: "Nisam kontaktirao obitelji. Da se osjećam odgovornim, ne bih danas bio na ovom mjestu. Vidjet ćemo što će reći unutarnji nadzor. (…) Ako se utvrdi da sam kriv, sigurno ću podnijeti ostavku, budite bez brige." 

Pripazite na izričaj - prvo se govori o odgovornosti, a onda na kraju "ako se utvrdi da sam kriv", što je bitno drugačija formulacija. Odgovornost je jedno, ona može biti i politička, nositelja funkcije, moralna. Krivnja je neposredna, izravna.

Ravnatelj Ćorušić pitanje odgovornosti ravnatelja za nešto što se dogodilo, a nije se smjelo dogoditi prebacuje na krivnju ravnatelja, koje u klasičnom smislu vjerojatno nema. Govorimo o odgovornosti, o moralnoj obvezi ostavke na funkciju!

Kod zaraze legionelom postoji odgovornost rukovodstva

U bolnicama se može dogoditi puno toga lošeg - vjerojatno ste čitali o superbakterijama koje se znaju širiti u bolnicama i otporne su na većinu antibiotika. Nažalost, svugdje su moguće, stotine znanstvenika rade na tom problemu i nisu ga uspjeli riješiti. Zaraza superbakterijama je, nažalost, moguća čak i ako uredno provodite sve potrebne mjere.

Međutim, ovdje imamo legionelu - bakteriju koju uništava toplina i koja se obično širi ako nešto nismo dobro napravili s instalacijama klimatizacije ili vode. Tu, dakle, postoji odgovornost. Legionela se nije trebala pojaviti, ako održavate infrastrukturu kao treba, nje u pravilu nema. 

Ili se nešto nije održavalo kako treba ili protokoli protiv legionele nisu bili odgovarajući. U oba slučaja ravnatelj bi trebao imati barem moralnu odgovornost, koja bi značila i ostavku iz upravo tih, moralnih razloga.

Da budemo jasni - legionela u 21 stoljeću u bolnici je ozbiljan propust sustava te bolnice. Zato je onaj tko je na vrhu tog sustava, a to je ravnatelj bolnice, trebao dati ostavku. A HDZ-ov ravnatelj ne da ne razmišlja o ostavci, on razmišlja, čini se, o novom mandatu.

Je li afera namjerno zataškavana da bi Ćorušić ponovno bio izabran?

Naime, šutnja o legioneli može se promatrati kroz aktualni natječaj za novog ravnatelja KBC-a Rebro, koji je raspisan 24. travnja. Prema informacijama Indexa, na natječaj su pristigle najmanje tri prijave, među kojima je i ona dosadašnjeg ravnatelja Ante Ćorušića.  

Zanimljivo, Upravno vijeće ove ustanove, na čijem je čelu HDZ-ovka Iskra Primorac, ravnateljica REGOS-a i supruga ministra financija Marka Primorca, promijenilo je lani 31. kolovoza Statut bolnice. Stari Statut je propisivao da ravnatelj mora biti ujedno i nastavnik u znanstveno-nastavnom zvanju na Medicinskom fakultetu.

Sada to nije potrebno, a, eto, igrom slučaja Ćorušić to više ne može biti, ne može imati profesuru jer je napunio 65 godina. 

Također, odrađene su još neke promjene Statuta, koje su nekim slučajem i bez ikakve poveznice omogućile da Ante Ćorušić uđe u igru za novi mandat jer, nećete vjerovati, baš su izletjele odredbe koje su njemu smetale. Pročitajte cijelu priču:

>> HDZ-ov šef Rebra mjesecima šutio o legioneli. Je li ovo razlog?

Da je ovo izišlo prije dva i pol mjeseca u javnost, mogućnosti novog mandata Ante Ćorušića bi se čak i u Hrvatskoj istopile. Politički HDZ ne bi išao u toliki rizik, posebno u izborno vrijeme. 

Prava slika Hrvatske

Ako vam je ikada bilo nejasno zašto nam liječnici odlaze unatoč tome što danas u bolnicama imaju primjerene plaće, onda bi vam trebalo biti jasno da odlaze upravo zbog ovakvih kadrovskih kombinacija vladajuće stranke.

Ako vam je bilo nejasno zašto HDZ zovemo nasljednikom Saveza komunista Hrvatske, onda bi vam trebalo biti jasno - zbog metoda vladanja, koje uključuju i onu poznatu: "Pojavu osudi, druga spasi."

Ako vam je ikada bilo nejasno zašto u hrvatskom političkom modelu vladanja ne postoji riječ odgovornost, onda vam je sada jasno - odgovorni, na funkciji, proglašavaju sebe neodgovornima, govore o krivnji, koja je sasvim druga kategorija, što određuje sud. Rukovodeća funkcija je za njih leno, povlastica, nešto što im pripada kako bi bili utjecajni i pumpali osobni ego, a ne nešto što donosi ponekad i neugodnu odgovornost.

U konačnici, ako vam još nije jasno zašto nam mladi i školovani odlaze, odlaze upravo zato što sebe ne vide u zemlji u kojoj se mijenjaju statuti kako bi politički umreženi ostali na funkciji i položaju s kojeg mogu iz sjene vladati sustavom.

Drug Tito je svojevremeno rekao da odgovara samo sudu svoje partije. Pa što ne bi i HDZ-ovci? HDZ-ov ministar, HDZ-ova predsjednica Upravnog vijeća i HDZ-ov ravnatelj Rebra. Kome bi oni uopće trebali odgovarati osim Visokom časnom sudu HDZ-a?