AMERIČKA vojna nadmoć u ratu protiv Irana nije upitna. Ipak, niz problema, od iranskih protunapada i krize u Hormuškom tjesnacu do nezadovoljstva saveznika, sugerira da razvoj događaja ne ide onako kako je to zamislio američki predsjednik (pod uvjetom da je zamislio nešto iole konkretno). To pokazuje da Donald Trump, barem politički, ovaj rat gubi.

Kovačević: Trump ni sebi ni saveznicima ne može objasniti koja je svrha rata

Vanjskopolitički analitičar Božo Kovačević se slaže s tom tezom.

"Premda je Amerika uspješna u uništavanju objekata, a Izrael u likvidacijama ciljanih osoba, ono što nedostaje jest jasan cilj. Predsjednik Trump je u tom smislu izgubio jer ni sebi ni saveznicima ne može objasniti koja je svrha rata. Sa stajališta američkih interesa pokrenuo je besmislen rat. Saveznike je počeo gubiti još ranije, a sada su mu se i članice EU-a otvoreno suprotstavile", rekao je Kovačević za Index.

"On se već sada može smatrati političkim gubitnikom ovog rata"

"Trump je izgubio kontakt s realnošću i ne treba čuditi da proglasi pobjedu neovisno o tome što to drugi neće smatrati pobjedom. Trump je u ovom smislu gubitnik na sličan način kao i Vladimir Putin u Ukrajini koji je očekivao svojevrsni blitzkrieg.

Čak i u scenariju promjene režima u Iranu, ostaje otvoreno pitanje konkretne koristi za američke interese, što bi dodatno potvrdilo da je rat bio nepotreban i strateški promašen. U tom smislu, Trump se već sada može smatrati političkim gubitnikom ovog sukoba", kaže.

U nastavku donosimo ključne razloge zbog kojih se Trump sve ostavlja kao gubitnik rata usprkos činjenici da je već najmanje pet puta proglasio pobjedu nad Iranom.

I dalje se ne zna cilj rata

Problem predstavlja činjenica da krajnji cilj američke strategije u ovom sukobu i dalje nije jasno definiran. Kad je Trump 28. veljače najavio napad, pozvao je iranski narod da sruši vlast u svojoj zemlji. Već nekoliko dana kasnije retorika se promijenila. Umjesto promjene režima, počeo je govoriti o uništenju programa razvoja iranskog nuklearnog oružja (istog onog kojeg je prema vlastitim riječima do temelja uništio u lanjskim udarima na nuklearna postrojenja) te mornarice i balističkih projektila.

U takvim okolnostima, u kojima nije jasno što bi se uopće smatralo uspjehom, sve je teže govoriti o pobjedi. To dodatno sugerira da Trump ne samo da nema jasan cilj, nego ni izlaz iz sukoba koji sve više izmiče kontroli.

Netanyahu je prvo izmanipulirao Trumpa...

Kako vrijeme odmiče, postaje sve jasnije da je Izrael na čelu s premijerom Benjaminom Netanyahuom snažno gurnuo SAD prema sukobu s Iranom. New York Times navodi da je izraelski premijer Benjamin Netanyahu odigrao središnju ulogu u usmjeravanju američkog predsjednika Donalda Trumpa prema ratu s Iranom, osobno lobirajući za rat i to mjesecima.

Tu je stvar dosta dobro sumirao demokratski senator Chris Van Hollen. "Netanyahu već 40 godina želi napasti Iran. Samo dosad nije našao predsjednika dovoljno glupog da uvuče Sjedinjene Države u taj rat. A sada je Donald Trump to učinio", rekao je.

... a sada mu otežava

Sada, kad rat traje gotovo tri tjedna, Izrael sve više djeluje nekoordinirano s Washingtonom. Tako je jučer napao Južni Pars, iranski dio najvećeg svjetskog nalazišta prirodnog plina koje Iran dijeli s Katarom, jednim od ključnih američkih partnera u regiji.

Iran je za odmazdu pogodio ključna katarska LNG postrojenja, čime je sukob dodatno eskalirao u smjeru koji Washington očito ne želi.

Razinu nekoordiniranosti najbolje ilustrira činjenica da Trump tvrdi da za izraelske udare "nije znao" i da se "neće ponoviti", što upućuje na ozbiljan manjak kontrole nad saveznikom i tijek rata. Pritom Izrael tvrdi suprotno, što dodatno pojačava dojam nesuglasica.

Nastao ogroman problem za Europu

Uz vojnu eskalaciju koju Trump nastoji izbjeći, rat je već proizveo i ozbiljne ekonomske posljedice, ponajprije u Europi, gdje je nakon iranske odmazde došlo do snažnog rasta cijena plina zbog oštećenja ključnog plinskog kompleksa u Kataru.

Europa tako sve više izravno osjeća ekonomske posljedice sukoba i to, barem u ovom slučaju, dijelom zbog poteza za koje Trump tvrdi da "nije znao", što dodatno otvara pitanje odnosa prema saveznicima.

Hormuški tjesnac je i dalje zatvoren

Iran je Hormuški tjesnac, jedan od najvažnijih naftnih puteva svijeta, pretvorio u učinkovito geopolitičko oružje tako što ga je praktički blokirao. Kroz taj uski prolaz inače prolazi oko petine globalne opskrbe naftom, pa svako njegovo zatvaranje ima neposredne posljedice za svjetsko tržište energije.

Trumpov politički poraz dijelom sadržan u činjenici da nije ozbiljno računao na takav razvoj događaja, iako je bio upozoren da bi Teheran mogao posegnuti za blokadom Hormuza. Sada, kada se to dogodilo, nema jasan plan kako izaći iz situacije. Nakon što je zatražio pomoć saveznika, ali i Kine, a pritom dobio odbijenice, taj golemi problem za svjetsko gospodarstvo ostaje neriješen.

Raskol s ključnim saveznicima

Napetosti između Sjedinjenih Država i njihovih saveznika sve su vidljivije. Ministri vanjskih poslova država članica Europske unije oko Hormuškog tjesnaca zaključili su da je riječ o problemu koji SAD moraju same riješiti. Iz Berlina je dodatno naglašeno da se ne radi o ratu NATO-a.

Najvidljiviji raskol očituje se u odnosu s Ujedinjenim Kraljevstvom, koje je u 20. stoljeću predstavljalo ključni stup globalne sigurnosne arhitekture. Trump je odmah nakon početka rata rekao da dva britanska nosača aviona SAD-u nisu potrebna, poručivši da mu ne trebaju ljudi koji se pridružuju ratovima nakon što su već pobijedili.

Kao što smo napisali, pomoć je ipak tražio, no ona je u konkretnom smislu izostala. Nakon svega, američki republikanski senator Tim Sheehy izvrijeđao je britansku ratnu mornaricu, nazvavši je hrđavom kantom, što jasno pokazuje koliko su odnosi između dviju zemalja narušeni.

Danas je ipak Ujedinjeno Kraljevstvo i još pet zemalja zajednički poručilo je da je načelno spremno pomoći u osiguravanju prolaska brodova kroz Hormuz, iako je i dalje nejasno na koji način i kad će se pristupiti realizaciji tog plana.

Arapi su bijesni na Trumpa

Među zaljevskim državama raste ogorčenje zbog uvlačenja u rat koji nisu ni započele ni podržale, a čije posljedice sada plaćaju i ekonomski i sigurnosno, dok su istovremeno izložene iranskim napadima na vlastitu energetsku infrastrukturu. Diplomatski izvori tvrde da neke zaljevske države smatraju kako ih SAD nije dovoljno upozorio na moguće posljedice napada na Iran.

U  tekstu za The Economist, omanski ministar vanjskih poslova Badr Albusaidi upozorio je da su SAD izgubile kontrolu nad vlastitom vanjskom politikom. Ujedinjeni Arapski Emirati i Katar privatno lobiraju kod saveznika da im pomognu uvjeriti Trumpa da pronađe izlaznu strategiju iz sukoba.

Podsjetimo, prije manje od godinu dana Katar je Trumpu poklonio luksuzni zrakoplov vrijedan oko 400 milijuna dolara, što je izazvalo val kritika. No očito ni takav poklon, koji nosi obilježja mita i sukoba interesa, ne jamči pouzdano i predvidivo ponašanje Donalda Trumpa u odnosima sa saveznicima.

Iranski vojni kapaciteti očito nisu baš uništeni

Sve više pokazatelja sugerira da iranski vojni kapaciteti nisu ni približno toliko uništeni kao što tvrdi Trump i njegov ministar obrane Pete Hegseth. "Doslovno su zbrisani, zračne snage su nestale, mornarica je nestala, potopljeni su mnogi brodovi", rekao je nedavno Trump.

Da su iranski kapaciteti doista tako uništeni, teško bi mogli nastaviti s napadima na druge zemlje, poput sinoćnjeg napada na Rijad u Saudijskoj Arabiji, koji je bio meta iranskih balističkih projektila. Osim Saudijske Arabije, Iran napada i Izrael i Kuvajt i Ujedinjene Arapske Emirate i Katar i Bahrein...

Iranci su danas pogodili i moćni američki borbeni avion F-35, koji je morao prisilno sletjeti u američku bazu.

Uglavnom, iako se vojno ne može nositi s Amerikom, Iran uspješno uzvraća, ponajprije napadima na američke saveznike. Riječ je o klasičnom primjeru asimetričnog ratovanja, što Iranu dosta dobro ide, čemu u prilog ide i blokada Hormuškog tjesnaca.

Ubijen ajatolah, ali sustav nije slomljen

Na početku rata ubojstvo ajatolaha Alija Hameneija predstavljano je kao velika pobjeda i prijelomni trenutak sukoba. No razvoj događaja pokazuje da je sustav brzo konsolidiran, imenovan je novi vrhovni vođa, njegov sin Mojtaba Hamenei, kojeg se smatra i radikalnijim, a režim se dodatno homogenizirao.

Takav ishod dijelom je posljedica decentraliziranog modela zapovijedanja, takozvane “mozaične obrane”, koja omogućuje vojsci da nastavi djelovati i nakon gubitaka u vrhu, uključujući i eliminaciju najviših političkih i vjerskih lidera.

Astronomski troškovi SAD-a

Pentagon je od Bijele kuće zatražio da odobri zahtjev Kongresu za više od 200 milijardi dolara za financiranje rata u Iranu, otkrio je visoki dužnosnik administracije. Taj bi iznos daleko premašio dosadašnje troškove masovnih zračnih udara. Troškovi rata u Iranu samo su u prvom tjednu premašili 11 milijardi dolara, tvrdi više dužnosnika.

Sve to jasno pokazuje da se rat koji je trebao biti brz i ograničen pretvara u dugotrajan i iznimno skup sukob. Troškovi već sada rastu do razina koje će biti teško politički opravdati vlastitim biračima.

Paradoks "America first" politike

Trump je godinama optuživao demokrate za intervencionizam i kampanju gradio na obećanju da će zaustaviti "beskonačne ratove", kritizirajući prethodne administracije zbog trošenja trilijuna dolara na Bliskom istoku.

"Neću započinjati ratove. Ja ću ih zaustavljati", rekao je Trump u svom pobjedničkom govoru u studenom 2024., obećavši da će nacionalne resurse usmjeriti na domaće prioritete, a ne na strane sukobe.

Ulaskom u izravan sukob s Iranom u veljači 2026. to je obećanje prekršio i odustao od izolacionističke retorike, okrenuvši se intervencionizmu, s ozbiljnim financijskim i sigurnosnim rizicima.

Dolaze međuizbori, a kritike birača su sve veće

U SAD-u se približavaju međuizbori. Riječ je o izborima koji se održavaju na polovici predsjedničkog mandata i na kojima se bira cijeli Zastupnički dom i dio Senata, odnosno novi saziv Kongresa. Riječ je o ključnom političkom testu za aktualnu administraciju jer često služe kao svojevrsni referendum o predsjednikovoj politici.

Rat u Iranu sigurno će postati jedno od ključnih pitanja koje će utjecati na percepciju Trumpove uspješnosti. Anketa CNN-a pokazala je da 59 posto Amerikanaca ne odobrava Trumpovu odluku o pokretanju napada na Iran, dok je 41% odobrava. Istraživanje Reutersa i Ipsosa pokazalo je da 43% Amerikanaca ne odobrava, a 29% odobrava napad na Iran.

Analitičari kažu da bi rat mogao imati izravan utjecaj na međuizbore, odnosno da bi rast troškova i ekonomske posljedice sukoba mogli smanjiti potporu Trumpu među neodlučnim biračima. MSNBC je nedavno razgovarao s Trumpovim biračima u mjestu Millersburg u Pennsylvaniji. Jedna od sugovornica, Amanda Robbins, rekla je da je za Trumpa glasala tri puta, ali sada ga više ne može smisliti.

"Ti si bezvrijedna hrpa govana", rekla je Robbins kada ju je novinar pitao što bi poručila predsjedniku.

Sprema se desant na bitan otok?

Američka vojska poslala je dodatne snage na Bliski istok, uključujući marince i ratne brodove, što sugerira mogućnost desanta. Jedan od mogućih ciljeva mogao bi biti iranski otok Harg u sjevernom dijelu Perzijskog zaljeva. Radi se o ključnoj naftnoj luci kroz koju prolazi velik dio iranskog izvoza nafte. SAD je, podsjetimo, već bombardirao vojne instalacije na otoku.

Takav scenarij značio bi slanje američkih vojnika na teren , što nosi ozbiljne vojne rizike i politički je izrazito osjetljivo u SAD-u, ponajprije zbog iskustava iz ratova u Iraku i Afganistanu, koji su s vremenom postali duboko nepopularni među američkom javnošću.

Zbog Irana Trumpa napustio vlastiti šef za protuterorizam

Problem za Trumpa predstavlja i ostavka njegova šefa za protuterorizam Joea Kenta, koji se javno usprotivio ratu ustvrdivši da Iran nije predstavljao neposrednu prijetnje za SAD. Kent tvrdi da iza odluke o pokretanju rata stoje interesi Izraela, a ne SAD-a.

Važno je pritom naglasiti da Kent nije bio kritičar predsjednika, nego dugogodišnji Trumpov saveznik i predstavnik tvrde MAGA struje, poznat po sklonosti teorijama zavjere.

Iako je Trump u više navrata proglasio pobjedu, razvoj događaja upućuje na drugačiji zaključak. Američka vojna nadmoć nije upitna, no političke i strateške posljedice sukoba sve su izraženije i ne idu Trumpu na ruku.