U DESET godina preko 400.000 ljudi manje. Nema tog rata, nema tog tata, nema tog dušmanina koji može zajebati Hrvata poput drugog Hrvata. Službeno je - živimo u miru, u svojoj državi, sa svojom demokratski izabranom vlašću - Plenkovićem i Milanovićem, unutar Europske unije i u deset godina izgubimo preko 400 tisuća ljudi.

Prema Popisu 2021., Republika Hrvatska ima 3.871.833 stanovnika. U odnosu na Popis 2011., broj stanovnika smanjio se za 413.056 osoba ili 9.64%. Najviše smo imali 1991., u Hrvatskoj je tada živjelo 4.784.265 stanovnika. Imamo manje stanovnika nego davne 1953. godine!

Da stvari budu još gore - starosna struktura stanovništva je katastrofalna. Najveća grupa su građani u kategoriji preko 65 godina, slijedi kategorija 50-64 i ako kažete da su mirovine male - potpuno ste u pravu, ali po ovome, mirovinski sustav nema tko puniti. Ne postoje ti novi mladi radnici koji će uplaćivati fondove.

Kao zemlja smo očajno neuspješni

Uvijek, naravno, možete za to kriviti općedruštvene promjene (da, natalitet je počeo davno padati), možete i naći još sto razloga - ali jedan je ključan - ova zemlja je očajno neuspješna. Susjedna Slovenija, makar nije ni ona neki super primjer uspješnog razvoja, ima blagi rast broja stanovnika.

Hrvatska je zemlja odakle se bježi. Odlaze konobari, odlaze kuhari, odlaze programeri, odlaze inženjeri, odlaze varioci, odlaze limari, odlaze keramičari.

Demografske i općenito razvojne mjere su potpuno promašene - u Vukovar se primjerice slijeva ogroman državni novac za obnovu i razvoj, a upravo Vukovarsko-srijemska županija ima najveći pad stanovništva. Jest da su grad i veći dio te županije bili uništeni u ratu, ali mirna reintegracija je bila prije četvrt stoljeća!

Zamislite da su u 1970. godini, četvrt stoljeća nakon Drugog svjetskog rata u Munchenu ili kojem drugom njemačkom gradu pričali o tome kako stagniraju jer su ih Saveznici sravnili… Ne mogu više nikome rat i ratna razaranja biti opravdanje za stagnaciju i bježanje ljudi!

Kod naših političara je glavna vijest nacionalna struktura u Vukovaru i koliki je postotak Srba - kao da je to i za što uopće danas važno! Koga iskreno danas u 2022. godini uopće briga kako se netko nacionalno izjašnjava u državi u kojoj je ionako preko 90% Hrvata? Cijela ta priča oko postotaka Hrvata i Srba je samo da bi se izbjeglo glavno pitanje - zašto odlaze i jedni i drugi. Danas, Hrvati i Srbi se druže po noćnim klubovima u Austriji i Njemačkoj.

Očajne demografske mjere

Kada pogledamo demografske mjere naših vlada - sve se svodi na to da se ogromnim porezima uzme novac građanima kako bi se onda isti preusmjeravao. Grade se nove cesta u krajevima gdje nema tko više voziti i obnavljaju se zgrade koje se poslije ne koriste.

Ako pitate političare kako bi riješili odlazak ljudi, odmah će spomenuti besplatne udžbenike - kao da ih onda ne platite preko poreza. Dalje će spomenuti nekakvu državno sponzoriranu stanogradnju, koja onda uredno poveća cijenu stanova.

A ljudi odlaze iz drugih razloga. Nitko ne odlazi u Njemačku ili Irsku jer će tamo dobiti državno sponzorirani stan - dobit će pristojnu plaću, pristojne radne uvjete, pristojne uvjete za svoj biznis i mogućnost napredovanja sukladno svom radu i mogućnostima. Pa će si i sam riješiti pitanje stanovanja.

Ljudi žele normalan život europske srednje klase

Neki iz Hrvatske odlaze jer su ovdje očajno loše plaćeni - od radnika u trgovinama do policajaca. Neki odlaze jer su u zanimanjima koja su iznimno vezana za državu i gdje se vrlo teško napreduje bez stranačke iskaznice. Neki jer im je dosta pasivnog, bezveznog, zaključanog društva gdje HDZ može napraviti sve i dalje ostati najjača stranka.

Neki jer im nije jasno zašto se mora čekati satima u redu na jednostavne upravne stvari tipa izdavanja osobne iskaznice. Neki jer su shvatili da ovdje stvarnih promjena neće biti desetljećima  pa ne žele da njihovu djecu zadesi sudbina životarenja u izgubljenog tranzicijskoj zemlji. Liječnici odlaze jer im je dosta loše organiziranog sustava u kojem vladaju tko zna koji sve lobiji. Dakle, nije samo novac u pitanju.

No, kada smo kod novca, ljudi žele život srednje Europe - primjeren rad od osam sati (i ako se radi prekovremeno, onda se otvara knjižica gdje se to zapisuje i plati), žele pristojan godišnji gdje mogu negdje otputovati bez da to vuku na desetak rata i žele općenito život u kojem opremanje školarca za novu školsku godinu ili kupnja novog kompleta guma za automobil neće biti obiteljski financijski šok o kojem se radi strateški raspored za stolom.

Vlast se petlja u živote ljudi

Bezidejnost i besperspektivnost ove države je ljudima dosadila. Ono što mi imamo sada je ne samo mali natalitet već i veliki mehanički odljev ljudi i to onih u najboljim radnim godinama. A za to je kriva vlast. Što se vlast više petlja u život i što je egzistencija ljudi više vezana uz vlast - a to su upravo nerazvijene županije - to ljudi više odlaze.

U Slavoniji ili Lici gotovo da nema posla a da nije vezan uz nekog lokalnog šerifa i njegovu volju - ljudima to dosadi. Relativno najmanji pad stanovnika imaju dijelovi Hrvatske u kojima je najlakše naći posao.

Mirovine neće biti veće, može biti samo gore

Spominju se mizerne mirovine, posebno u ovo doba inflacije - ali te mirovine realno neće biti veće, stanje može biti samo gore. Neki odlaze i iz tog razloga u svojim srednjim godinama pravilno su shvatili da će u pet godina u Njemačkoj zaraditi veću mirovinu nego u Hrvatskoj u 40 godina rada.

Ovaj trend je u ovakvim postocima nezaustavljiv bez ogromnog mehaničkog useljavanja. No, tko će nam doći? Mi realno nismo gotovo nikome zanimljivi. Čak i ono nešto stranih radnika koji dođu, koristi Hrvatsku kao put dalje prema Zapadu.

Tuđman je bio u pravu - imamo Hrvatsku

Predsjednik Tuđman je bio u pravu. Rekao je još 1991. godine: "Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo!" I evo nas - slobodni, suvereni, s vlašću koju sami biramo, s lopovima, ulizicama, nesposobnima. Ne bi nas niti jedan dušmanin ovako dobro uništio, sami smo birali vlast, sami izabrali, sami odredili svoj put - i sada izgledamo kao polje koje je opustošio roj skakavaca.

Mislite da pretjerujem? Sjednite u auto pa se provozajte uvečer od Bjelovara do Našica, od Siska do Kostajnice ili od Gospića do Donjeg Lapca. Pogledate gradove i sela i kuće u mraku.

Hrvatska je postala zemlja demografske, ljudske i gospodarske jeseni. I pri tome smo uredna funkcionalna demokracija - dakle svoju sudbinu smo nakon više od 1000 godina što postojimo kao narod u ovim krajevima sami sebi odredili. Tuđman je, ponavljam, bio potpuno u pravu. Ovo je slika Hrvatske koju su Hrvati sami sebi posložili.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala