Tursku u nedjelju očekuju prijevremeni izbori, hoće li oni biti povijesna prekretnica za tu zemlju?

Tursku u nedjelju očekuju prijevremeni izbori, hoće li oni biti povijesna prekretnica za tu zemlju?
Foto: Hina/EPA

RECEP Tayyip Erdogan dominira turskom politikom već 16 godina i postao je još jači nakon neuspjelog pokušaja državnog udara, no je li sazvavši prijevremene izbore za ovu nedjelju povukao loš potez?

Poznata osmanska pljuska munjevito je brz i jak udarac otvorenim dlanom koji su vojnici Osmanskog Carstva koristili protiv protivnika, pa čak i konja. Erdogan je obećao da će primijeniti istu tu taktiku protiv svojih protivnika na nedjeljnim predsjedničkim i parlamentarnim izborima.

"Jesmo li spremni dati im takvu osmansku pljusku 24. lipnja?”, upitao je mnoštvo Erdogan na predizbornom skupu. "Naporno ćemo raditi za to. Nema sjedenja i čekanja, nema odustajanja." Njegovi protukandidati isto tako ne gube vrijeme sjedeći i čekajući i žestoko se bore za glasove birača širom zemlje koja je godinama rezignirano gledala slabu i podijeljenu oporbu.

Izbori povijesna prekretnica

Turci će prvi put istodobno glasati i za predsjednika i za novi saziv parlamenta i izbori bi mogli biti najveća prekretnica u suvremenoj povijesti zemlje. Održavaju se pod izvanrednim stanjem, proglašenim nakon neuspješnog pokušaja državnog udara u srpnju 2016.

Jedan predsjednički kandidat, Selahattin Demirtas, bivši supredsjednik prokurdske Narodne demokratske stranke (HDP), nalazi se iza rešetaka. A oporba je ojačala kao nikad prije predstavljajući realnu prijetnju Erdoganovoj sveprisutnosti.

Izbori će također potvrditi tursku tranziciju iz parlamentarnog sustava u predsjednički, u kojem šef države postaje svemoćan. Tome je prethodio ustavni referendum u travnju 2017. na kojem je Erdogan tijesnom većinom progurao takvu ideju. Uvođenje takvog sustava njegova je dugogodišnja ambicija i sada je zbog nje stavio karijeru na kocku.

"Moj cilj je zaštita demokracije od vladavine jednog čovjeka", rekao je Demirtas u nedavnom pisanom intervjuu za dpa. "Utrt ću put povratku na parlamentarni sustav." Izbori su se trebali održati u studenome 2019. Zabrinut da bi tursko gospodarstvo moglo nastaviti nazadovati, Erdogan je riskirao i pomaknuo ih unaprijed. Vrijednost turske lire ove je godine jako pala, a inflacija je dosegla šestomjesečni rekord od 12,5 posto.

Pogrešna procjena?

"Sazvao je prijevremene izbore jer nije želio dati oporbi platformu da širi svoju poruku", smatra Elmira Bayrasli, suosnivačica organizacije Foreing Policy Interrupted, koja se zauzima za jačanje pozicije žena u vanjskoj politici. "To je bila pogrešna procjena", smatra ona. "Oporba se sada udružila i zajedno se suprotstavlja AKP-u", kazala je.

Erdogan je poznat po svojem govorničkom umijeću i sposobnosti da privuče mnoštvo vatrenim govorima. Ponekad ih drži četiri puta na dan, na vrućini, tijekom ramazana, i čini se neumornim. Poput dobroćudnog starješine pozdravlja tisuće žena, muškaraca i djece na svojim skupovima, kao da poziva goste u svoj dom. Oduševljenim ljudima govori koliko su lijepi, koliko ih voli i pokazuje im videosnimke svojih suparnika ismijavajući ih.

No u odnosu na ranije izbore, njegova kampanja izgleda nemaštovita i predvidljiva. Ponavlja iste fraze i veliča postignuća svoje vlade. 

Oporba želi srušiti vođu za kojeg se nekad mislilo kako je nedodirljiv

Njegovi suparnici, od kojih je najveća prijetnja Muharrem Ince iz sekularne Republikanske narodne stranke (CHP), drsko su iskočili na scenu ne bi li srušili vođu za kojeg se nekoć mislilo da je nedodirljiv. "Ince je jako karizmatičan. Obraća se ljudima na isti način na koji je to običavao činiti Erdogan", kazala je Bayrasli.

"A prije samo nekoliko tjedana oporba je izgledala anemično, bez energije”, rekao je Gareth Jenkins, znanstvenik Centra za Tursku pri Institutu za sigurnosnu i razvojnu politiku iz Stockholma. Borbena oporba prikazuje Erdogana kao potrošenu političku snagu.

"Taj umorni čovjek ne može riješiti velike probleme Turske", rekao je nedavno Ince. "Potrebna je svježa krv, svježa krv!"

Šestero kandidata, među njima je i jedna žena

Nedavne ankete ne ostavljaju, međutim, nimalo sumnje da će Erdogan dobiti najviše glasova od šestero kandidata za šefa države. Među kandidatima je i jedna žena - Meral Aksene, bivša ministrica unutarnjih poslova i potpredsjednica parlamenta, predsjednica sekularne stranke Iyi (Dobro) i kandidatkinja oporbenog Nacionalnog saveza.

Nepoznato je hoće li Erdogan pobijediti u prvom krugu ili će se ići u drugi 8. srpnja te što će se dogoditi s AKP-om na parlamentarnim izborima. Zaključci ispitivanja mogu, doduše, biti notorno netočni.

Jenkins kaže da su agencije za ispitivanja javnog mnijenja "suočene s brojnim teškoćama jer im ljudi ne žele odgovarati", što znači i da bi mogli podržavati oporbu.

Strah od apsolutne vladavine

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Erdoganovi suparnici smatraju izbore posljednjom prilikom da spriječe njegovu apsolutnu vladavinu koje se boje. Nakon neuspjelog pokušaja državnog udara, deseci tisuća ljudi završili su u zatvoru ili su smijenjeni s javnih funkcija. Većina medija pod izravnom je ili neizravnom kontrolom vlade.

Čak i da se dogodi drugi krug i da Erdogan na kraju pobijedi, to će razbiti auru njegove nepobjedivosti na izborima. "Zadnjih godina osjeća se očaj da ništa što činimo ne uspijeva ništa promijeniti", rekao je Jenkins, dodajući da kandidati kao što je Ince daju ljudima nadu.

"Ali nada može biti jako opasna stvar – ako ljudi ne dobiju ono što žele", rekao je. "Tada, čak i da AKP pobijedi jasnom većinom, ljudi će smatrati da je bilo neke izborne prijevare.”

Novi glasači ne sjećaju se Turske prije Erdogana

Osamnaestogodišnja studentica Sena Su Baysal, koja će u nedjelju prvi put glasati na turskim parlamentarnim izborima, ne može se sjetiti vremena prije nego li je predsjednik Tayyip Recep Erdogan počeo obnašati vlast, no kaže da bi voljela da je rasla u tim ranijim vremenima.

"Turska je bila modernija i sekularnija zemlja", govori ta djevojka, koja živi s roditeljima u turskoj prijestolnici Ankari. "Voljela bih da sam tada živjela", dodaje. Mehmet Salih Takil, još jedan student rođen 2000., ne slaže se s njom. Kaže da je Erdogan "njegov idol" i kritizira "staru Tursku".

"Imao sam dvije godine kada je Erdogan došao na vlast. Obitelj mi je pričala o vremenima prije 2000., život je tada bio težak. Ne bih poželio živjeti tih godina", kaže Takil, koji sudjeluje na Erdoganovim izbornim okupljanjima u Ankari.

Birači duboko podijeljeni oko Erdogana

Kao i ostatak ove velike zemlje, turski tinejdžeri, koji sudjeluju prvi put na parlamentarnim izborima, duboko su podijeljeni u ocjeni uloge turskog šefa države, kojega se smatra najuspješnijim čelnikom posljednjih godina u Turskoj, ali i čovjekom koji je izazvao duboke podjele. Njegova Stranka pravde i razvoja (AKP) osvojila je izbore još 2002. i početkom iduće godine on je došao na vlast vladajući od tada zemljom, prvo kao premijer, a potom kao predsjednik.

Prema ispitivanjima javnog mnijenja, rezultati izbora koji se održavaju u nedjelju bit će tijesni, a moguće je da Stranka AKP izgubi parlamentarnu većinu te da glasovanje na predsjedničkim izborima, koji se održavaju istoga dana kada i parlamentarni, uđe u drugi krug izbora.

Erdoganovi pristaše, mnogi od njih pobožni konzervativci iz turskih ruralnih krajeva, ističu kako je turski predsjednik donio sa sobom gospodarski rast te obnovio islam u javnom životu. Oponenti pak tvrde kako je "potkopao" sekularne potporne stupove republike kakvu je uspostavio otac nacije Mustafa Kemal Ataturk i odveo zemlju u autoritarnu vladavinu.

Iz obrazovnog sustava izbačena Darwinova teorija evolucije

No, mladi Turci, rođeni na pragu novog milenija, dijele zajedničku zabrinutost kada je u pitanju obrazovanje i perspektiva zapošljavanja. Arman Tuhminlioglu odlučio je studirati u Njemačkoj umjesto u Turskoj, navodeći da neprekidne promjene u turskom obrazovnom sustavu brinu studente.

Prema novom kurikulumu, usvojenom prošle godine, iz sustava je izbačena Darwinova teorija evolucije, prijemni ispiti za fakultete doživjeli su promjene, a istodobno je došlo do priljeva novca u vjerske škole "Imam Hatip". "Obrazovni sustav sedam puta se mijenjao tijekom mog srednjoškolskog obrazovanja. Moral svih mladih ljudi je nizak, no oni su odgovorni za ovo. Konačno, nama vladaju oni koje sami izabiremo", kaže Tihminlioglu. 

Welat Aydin, etnički Kurd iz udaljene jugoistočne pokrajine Mardin, zabrinut je statusom kurdskog jezika i nedostatkom sredstava za školovanje. "Ne obrazujemo se na materinjem jeziku. Obrazovanje je ionako skromne kvalitete. Tamo gdje nedostaje profesor kemije profesor književnosti preuzima njegove satove. To je razlog zašto nisam išao na prijemni ispit za fakultet. Ne vjerujem da bih imao šansu", kaže mladić. 

Mladi farmer iz pokrajine Diyarbakir Demhat Tari priča pak o svome iskustvu rada u Istanbulu. Prekinuo je obrazovanje nakon srednje škole i otišao u Istanbul u potrazi za poslom. "Zarađivao sam 1.500 turskih lira (320 dolara) mjesečno i kad bih platio smještaj, vodu i struju, nije mi ništa ostajalo. Kad sam shvatio da nema uštede, vratio sam se u selo", kaže on žaleći se da nema posla. 

Vanjska politika

Cag Buyurgan, koji se priprema za prijemni ispit za fakultet i želi postati zubar, kaže kako je Erdoganova politika podijelila ljude. "Ako on ne dobije ove izbore, možemo još jednom obnoviti jedinstvo koje smo izgubili i zajedno riješiti probleme, jedan po jedan", smatra ovaj mladić iz Ankare.

Blizanke Sinem i Simge Tuncbilek misle drugačije. Smatraju da se unatoč turskim problemima stvari mogu vratiti na pravi put i obje vjeruju u Erdoganovu pobjedu u nedjelju. "Imamo probleme, no oni su rješivi. Ime Erdogan za nas je ime za ljubav. On je vrlo dobar otac, zastupa cijeli islamski svijet. Vjerujemo u njegov ideal velike Turske", kažu sestre.

Mlada volonterka oporbene stranke Islamska sreća, Zeynep Arslan, nosi muslimansku maramu otkako je napunila 12 godina, što je pravo koje je uveo Erdogan, no unatoč tome okrivljuje ga za vanjsku politiku koju vodi. "Iako nosim maramu to ne znači da moram ignorirati probleme ove zemlje. Ova mi je vlada dopustila pokrivanje glave, no nije prekinula odnose s Izraelom", kaže.

S druge strane, mlada Derin Kaleli kaže da je izgubila pravo obući se kako želi. "Ne mogu nositi odjeću kakvu ja hoću. Ljudi u Europi žive kako žele. Ovdje nisam slobodna onako kako bih to željela biti. Postajemo sve konzervativniji. Zabrinuti smo za budućnost", kaže djevojka. 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara