Turudić ne bi naštetio sudačkom ugledu ni da je silovao goluba

Turudić ne bi naštetio sudačkom ugledu ni da je silovao goluba
Foto: Index/Pixsell/Dalibor Urukalović

"SMATRAM da ne postoje činjenice koje predstavljaju osnovanu sumnju da je Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu Ivan Turudić počinio stegovno djelo nanošenja štete ugledu suda i sudačke dužnosti", napisao je predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa, iz džepa sakoa izvukao nalivpero, nažvrljao potpis i udario jedan od najvažnijih pečata u Republici Hrvatskoj.

>> Sessa: Turudić je kaznu platio, neće biti stegovnog postupka protiv njega

Pečat Vrhovnog suda je kao nježni poljubac mafijaškog kuma

Okrugli pečat Vrhovnoga suda nešto je kao amen u molitvi, kava sikteruša, cigareta nakon seksa, zvižduk suca na finalu Svjetskog prvenstva, pucanj ramazanskog topa u Fojnici ili Visokom, nježni poljubac mafijaškog kuma. Ispod i iza Sessinog pečata nema ničega. Rasprava je završena i Ivan Turudić nije naštetio ugledu sudačke profesije kada je izbjegavao primiti sudski poziv za jedan banalni prometni prekršaj, baš kao što nije naštetio ugledu kaste kada se izmotavao da nije znao tko je prebrzo vozio njegov automobili iako bi bilo poštenije da je rekao da nije siguran da je to uopće njegov auto jer luksuzne limene kočije pogonjene stotinama konja mijenja češće nego što se neki ljudi tuširaju.

Pošteni su ukaljali svoj ugled pristajući biti suci

I možemo mi se sada u nedogled srditi na Sessu koji je zaključio da Turudić ne šteti sudačkome ugledu. Uzalud nam je, a zapravo i besmisleno jer pravnički genij na mjestu predsjednika Vrhovnog suda je potpuno u pravu. Kako nešto trivijalno poput izbjegavanja plave kuverte s pozivom na Prekršajni sud može naštetiti fikciji poput sudačkog ugleda? Nismo se zabunili, sudački ugled je fikcija, izmišljotina, naša glupa nada da u Hrvatskoj sudovi postoje da bi odmjeravali pravdu te da na njima sude ljudi koji pokušavaju biti slijepi kao Justitia, otporni na politiku, zavodljivi šarm kriminalaca i udobnost koju pruža plaća podebljana mitom. Ima i takvih, ali oni su, nažalost, svoj ugled ukaljali pristajući biti suci u Hrvatskoj.

Očita pristranost na suđenju Sanaderu

Samo nekoliko primjera dovoljno je za preciznu sliku o hrvatskom sudstvu. Krenimo s Turudićem i njegovom presudom Ivi Sanaderu koja je u konačnici dovela da Hrvatska izgubi arbitražni spor oko Ine. 

"Tribunal ne može ignorirati sučevu očitu pristranost na suđenju. Žalosno je što je sudac odlučio o slučaju govoriti u javnosti. Iz onoga što je sudac rekao u intervjuu lako je zaključiti da je naumio donijeti jednaku odluku", zaključili su međunarodni arbitri o Turudiću. Isti taj sudac, s položaja šefa jednog od najvažnijih sudova u zemlji, nije se libio davati političke ocjene o vladi koja mu nije ideološki odgovarala, nudio se za ministra ekipi koja mu je svjetonazorski bliska, govorio da bi zviždao premijeru, a kada bi mu se odgovorilo, počeo bi cmoljiti da je pravosuđe pod političkim pritiskom.

Novac nije mito za suca koji cupka na Thompsona

Nakon Turudića na pamet nam pada splitski sudac Slavko Lozina. Ni protiv njega nije pokrenut disciplinski postupak ni kada je kažnjen s tri mjeseca uvjetne zatvorske kazne jer je izazvao prometnu nesreću. Nije naštetio sudačkom ugledu ni kada je odugovlačio suđenje za ratne zločine u Lori, ni kada je oduševljeno skakao na Thompsonov usklik "Za dom", a poljudska masa odzdravljala "Spremni".

Što treba više reći o sudačkoj časti i ugledu kada je Lozina zaključio da davanje novca cariniku nije mito nego dar? Može se samo zaključiti da Lozina ima izniman dar za sudački posao u Hrvatskoj. 

Lažno se predstavio pa postao Ustavni sudac

Za obavljanje te teške dužnosti čovjek mora biti i malo snalažljiv kao što je snalažljiv sudac Ustavnoga suda, parapolitičkog tijela u samoj svojoj suštini, kojemu priznanje da se služio lažnim imenom i prezimenom nije bila prepreka za navlačenje crne toge. 

"Dakle mi smo došli u banku koja je djelovala sablasno prazno. Malo je djelovalo i neugodno u početku. Tražili su da se prijavimo na šalteru. Mi smo rekli da nemamo dokumente kod sebe jer smo ih ostavili u autu. Predstavio sam se kao Gordan Dolović", priznao je Mlakar kojega je austrijska policija uhapsila pod sumnjom da je s kompanjonima primio 630 tisuća eura mita. Takvog je čovjeka Hrvatska ogrnula sudačkom togom, nagradila češću i ugledom te moći da odlučuje o ljudskim sudbinama.

Ne lažimo se, sudački ugled ne postoji

More je takvih, većih i manjih, primjera. I zato je Đuro Sessa potpuno u pravu. Da je Turudić silovao golubove na Trgu bana Jelačića preplašene pucnjem Gričkoga topa, nije mogao naštetiti sudačkom ugledu jer takvo što u Hrvatskoj ne postoji.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara