Tužitelj i sudac Mesić proglasio je Zagorca krivim: "Pogledajte kako se oblači!"

Tužitelj i sudac Mesić proglasio je Zagorca krivim: "Pogledajte kako se oblači!"

DOJADILO je Mesiću stalno glumiti tužitelja, sada je odlučio malo postati sudac. Stoga je promptno generala Vladimira Zagorca proglasio krivim, ali ne zbog famoznih tajnih računa, fantomskih torbi s draguljima i ostalih pokradenih drangulija, već zbog dokaza koje sudac Mesić smatra neoborivim: "Pogledajte kako je obučen, kakvu imovinu ima! Čime se on dosad bavio? Nosio je štap onim geodetima".

Slučaj je zaključen. Dokazni postupak okončan. Presuda donesena. Valja samo odrezati kaznu. Šef države proglasio je krivim čovjeka protiv kojeg još nije ni podignuta optužnica. Stoga je bilo kakvo daljnje suđenje potpuno izlišno. "I dajte, nemojte me ništa više pitati", dobacio je "tužitelj i sudac" znatiželjnim novinarima.

Nije ovo prvi puta da predsjednik države daje ovakve izjave. Bilo je u proteklih osam godina svakakvih uvreda, presuda i verbalnih ispada, ali proglašavati nekoga krivim prije suđenja i to na osnovu toga kako je čovjek obučen, doista je sramotno. Ne toliko za Mesića - on je na to navikao - već prvenstveno za državu na čijem je čelu. I za društvo u kojem on još uvijek figurira kao nekakva moralna vertikala, politička okosnica, političar koji se hvali činjenicom da je iskusan pravnik i predsjednik koji već puno desetljeće poziva institucije da rade svoj posao.

Dovedite idućeg!

A sada je on obavio posao za njih. Po kratkom postupku, bez puno finesa i zavrzlama, bez mogućnosti žalbe ili poništenja presude. "Pogledajte kako se oblači". To je bio argument koji ruši sve pravne i ustavne barijere, naročito onu kako je "netko nevin dok se ne proglasi krivim". E pa Zagorca je Mesić proglasio krivim i tu je priča gotova. Dovedite idućeg krivca!

Ovo je stvarno prevršilo svaku mjeru. Zbog ovakvih stvari, uvreda i kleveta, obični ljudi, a među njima vrlo često i novinari, završavaju na sudovima - srećom, onim pravim, a ne predsjedničkim. Razlika je samo u tome što obični ljudi nisu, poput šefa države, zaštićeni imunitetom pred kaznenim progonom. Stoga predsjednik Republike može govoriti što hoće, nazivati ljude idiotima a novine smećem, pa čak i neke ljude ratnim profiterima i kriminalcima, premda to (još) nije potvrđeno sudskom presudom, niti je za to pružio bilo kakav uvjerljiv dokaz. Naravno, osim toga kako se okrivljeni odijeva.

Vodio je Mesić još ovakve hajke. Sjetimo se progona Ivića Pašalića. Doktor je bio kriv za sve, za zloporabu tajnih službi, za privatizaciju medija, za Herceg-Bosnu, za ratno profiterstvo, za Oktobarsku revoluciju, bio je proglašen inkarnacijom svih zala suverene Hrvatske. I što se onda dogodilo? Sjeo je lijepo sa čovjekom na večeru kod svog prijatelja Josipa Šelendića i sve riješio. Od tada, a ima tome sada već šest godina, Mesić je zloglasnog Doktora ostavio na miru, izuzev one nesretne epizode s bombama u Pašalićevu dvorištu. Tada je Ivić optužio Stipu da ih je on bacio, a Stipe uzvratio da treba vidjeti odakle Iviću onolika kuća. I kraj epizode.

Već duže vrijeme ima Zagorca na piku

Po sličnoj matrici, Mesić već duže vrijeme ima Zagorca na piku. Još od 2000. godine kad je novi šef države u potrazi za novom predsjedničkom rezidencijom nabasao na MORH-ov objekt u Grškovićevoj ulici.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zgrožen viđenim, Mesić je kuću obučenu u pliš i baršun, proglasio "bordelom" u koji on neće ući. I doživio to kao Zagorčevu uvredu. A Mesić je najgori kad stvari počne smatrati osobnima i kad vodi privatne ratove.

Tako je poludio kad je shvatio da ga je Zagorec, zajedno sa svojim kompanjonima koji su u Vili Weiss nagovarali šefa države da bivšem šverceru oružja izađe u susret, nasamario na sastanku u Beču. Vendetta je stigla u intervjuu Hrvatskom radiju kad je Mesić izjavio kako se "priča" da je Vladimir Zagorec zapravo izvanbračni sin pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, sugerirajući da zbog toga ima najviše odlikovanja i da je zato držao šapu na lovi za obranu Hrvatske.

To je bilo dovoljno skandalozno za svaku normalnu državu, ali ne i za Hrvatsku. Ona uživa u vicevima svog duhovitog i opuštenog predsjednika. A vicmaheri, poznato je, uzimaju pjesničku slobodu i stoga ih ne treba ozbiljno shvaćati. Osim ako istovremeno nisu zaposleni kao predsjednici Republike.

Dakle, proglašavati Zagorca - opet bez ikakvih dokaza - nečijim nepriznatim sinom, i to isključivo s namjerom da ga se oblati i dodatno kompromitira (ali i da se naruga obitelji Tuđman), teška je sramota. Ali Mesiću to nije bilo dosta, nego je Zagorca proglasio ratnim profiterom i kradljivcem na osnovu toga kako se odijeva i kakvu imovinu ima.

Ma ne, nije naš predsjednik lud

Međutim, nije Mesić lud, neće on slične argumente izvući za veće igrače. Neće on slučajno ispaliti: "Pogledajte Sanadera kako se oblači, kakve satove i imovinu ima! Čime se on bavio? Slikao gole ženske u Austriji". Nema šanse.

Ili za neke druge velikane, poput recimo Hrvoja Petrača. Za njega je jednom prilikom vrlo oprezno i državnički izjavio kako "nema dokaza da je Petrač umiješan u financiranje bijega ili boravka generala Gotovine u inozemstvu". Nikad nije komentirao, recimo, Bandićeve afere i skandale. Tu se isto držao, onako, legalistički. Baš kao i u aferi Pukanić. "Neka institucije rade svoj posao". A on će se dotad obračunavati sa svojim neprijateljima, onako, baš državnički.

Mesić se voli hvaliti činjenicom da je bio komunistički disident. Ali čini se da je u tom komunizmu puno toga naučio. Recimo, kako se igrati tužitelja i suca. Kako nekoga blatiti i proglasiti krivim prije suđenja. Pa nećemo se valjda u suverenoj i samostalnoj Hrvatskoj, u državi na rubu Europske unije i društvu na rubu demokracije, držati zakona k'o pijan plota. Nismo se za to borili.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara