ZGRADA bivše Tuzlanske banke, koja se nalazi u središtu tog bosanskohercegovačkog grada, zbog svog je neobičnog oblika postala hit na društvenim mrežama. Zdanje sagrađeno krajem sedamdesetih godina u Titovoj ulici u središtu Tuzle neprekidno izaziva globalnu pozornost i mnoštvo komentara – poput onih koji su se nedavno pojavili na popularnoj Facebook stranici Soc Mod.

Prije toga fotografija zgrade isprovocirala je mnoštvo komentara na Redditu – gdje su je proglasili jednom od najružnijih na svijetu. Zgradu bivše Tuzlanske banke – u kojoj danas posluje Nova ljubljanska banka (NLB) – spominje se i u prestižnim knjigama o arhitekturi. U knjizi Socialist Modernism in Former Yugoslavia, objavljenoj 2020. godine, piše se o njoj kao o važnom zdanju arhitektonskog brutalizma.

"Upečatljiv primjer brutalističke arhitekture na Balkanu"

Uvodnik te knjige napisala je dr. Sandra Uskoković, povjesničarka arhitekture s dubrovačkog sveučilišta, s kojom smo razgovarali za Index.

"Zgrada bivše banke u Tuzli koju je dizajnirao arhitekt Velimir Stojanović 1977. godine ističe se kao upečatljiv primjer brutalističke arhitekture na Balkanu. Brutalizam, populariziran sredinom 20. stoljeća, naglašava sirov, neukrašen beton i funkcionalan dizajn. Ova zgrada utjelovljuje tu estetiku svojim impozantnim geometrijskim oblicima i izloženim betonskim površinama, koje prenose osjećaj čvrstoće i trajnosti odražavajući stabilnost koju se očekuje od financijskih institucija", kaže dr. Uskoković i dodaje: "Stojanovićevo projektiranje vješto integrira formu i funkciju stvarajući unutrašnje prostore koji zadovoljavaju operativne potrebe banke dok zadržavaju otvorenu i prozračnu atmosferu za korisnike. Veliki prozori probijaju beton donoseći svjetlost u unutrašnjost i uravnotežujući inače masivni eksterijer. Dodatno, oblik zgrade odaje počast industrijskom nasljeđu Tuzle usklađujući se s urbanim tkivom te odražava progresivnu viziju zemlje."

"Stojanovićevo djelo u Tuzli također rezonira s temama otpornosti i modernosti čineći je značajnim dijelom urbanog i kulturnog nasljeđa Tuzle, kao i podsjetnikom na zajednički kulturni identitet. Eksperimentalan i apstraktan oblik ove građevine, kao i inovativno strukturno rješenje, rezultirali su jedinstvenim monumentalnim i futurističkim dizajnom", napominje Sandra Uskoković.

Prema mišljenju Tuzlaka koje se može pročitati na društvenim mrežama, zgrada ih je nakon izgradnje podsjećala na kasicu prasicu. Njezin izgled izazvao je i brojna osporavanja, dok je danas prihvaćen i prepoznatljiv simbol Tuzle. Unutrašnjost zgrade danas je promijenjena, ali je vanjski neobičan izgled ostao nepromijenjen.

Gradili su i jednu od palača Sadama Huseina

Banku je izgradio GIK Tehnograd iz Tuzle, dok je fasada od kamena proizvedena u Ukrasu iz Novog Pazara. Građevinsko poduzeće Tehnograd gradilo je i izvan tadašnje Jugoslavije – sagradili su i jednu od palača Sadama Huseina u okolici iračkog glavnog grada Bagdada.

Arhitekt Velimir Lima Stojanović iz Niša ostavio je značajan trag u arhitekturi Tuzle. Osim zgrade banke u Titovoj ulici, projektirao je Dom zdravlja, robnu kuću Tuzlanka i veliko stambeno zdanje Sjenjak, predviđeno da u njemu živi desetak tisuća stanara.

Prema mišljenju dr. Lejle Šabić-Džumhur s Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, banka je "dio opusa zrelog postmodernizma republičke i federalne arhitektonske scene bivše Jugoslavije".

"Jugoslavenski postmodernisti često i rado koriste kao osnovni oblikovni stav neočekivanost plastičnih odlika prirodnog betona, koji pruža formalnu slobodu i gotovo neiscrpno mnoštvo varijacija u apstraktnoj ornamentalnosti. Barem jednako važan bio je i fakt da je ovaj materijal bio jeftin i proizvodiv u postojećim kapacitetima građevinske industrije i umijeća izvođenja", objašnjava Šabić-Džumhur.

Naglašava da je to bilo posljednje "natjecanje" jugoslavenske arhitekture sa svjetskim trendovima: "Arhitektura prirodnog betona zapravo predstavlja posljednji trend kojim Jugoslavija ide ukorak sa svjetskom arhitektonskom scenom, koja će se vrlo brzo okrenuti domaćim arhitektima neuhvatljivom oblikovnom jeziku omogućenim tehnološkom raskošnošću kapitalizma 80-ih godina prošlog stoljeća."

Interes za jugoslavensku arhitekturu

"Dok se svjetska scena prezentira sve samim djelima breaking-through diskursa, Jugoslavija i posebno BiH i dalje grade na nasljeđu Corbusierove estetike kapele u Ronchampu i dominikanskog samostana Sainte Marie de La Tourette u Lyonu. Ovaj potonji će poslužiti i kao direktna referenca za zgradu RTV doma u Sarajevu, završenu neposredno prije Olimpijskih igara 1984. Monumentalnost se ovdje pokušava postići iznenađujućim oblikovnim citatima, iz kojih se iščitava sva masa i brutalnost materijala. To ujedno čini ovaj opus toliko prestižnim, jedinstvenim i zamalo postavangardnim u kontekstu globalne postmoderne scene."

Sarajevska profesorica naglašava da  današnji interes za nekadašnju jugoslavensku arhitekturu nije slučajan.

"I ponovno Zapad danas, slično kako je pokazivao fascinaciju Orijentom tijekom 19. i prve polovine 20. stoljeća, zaintrigirano opservira Istok - ovaj put ne kulturološki, nego ideološki drugačiji Istočni blok, tražeći ono što je drugačije od njega samog, s onu stranu ogledala, a koje će mu, kako to Edward Said objašnjava, objasniti i ocrtati njegovu vlastitu sliku i granice. Bez obzira na motive interesa za arhitekturu brutalizma Istočnog bloka, on se svakako treba prihvatiti kao pozitivan i iskoristiv potencijal da bude razvijen u posebnu tematsku nišu kulturnog turizma ili kulturnih ruta arhitekture socijalističkog perioda", objašnjava dr. Lejla Šabić-Džumhur.

U sklopu tog zanimanja svjetske javnosti treba spomenuti i izložbu Betonska utopija: Arhitektura u Jugoslaviji 1948.-1990. u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti (MoMA) 2018. godine.

Popularnost zgrade bivše Tuzlanske banke i nekih drugih građevina iz socijalističkog razdoblja s područja bivše Jugoslavije, poput hotela Internacional u Zenici, pokazuje da su u to doba nastajale značajne građevine.