U Afganistanu je opasnije nego ikad. Zašto?

U Afganistanu je opasnije nego ikad. Zašto?
Foto: EPA

OGROMNI ljudski gubici u Afganistanu koji su nekad bili na naslovnicama medija postali su obična vijest, dok se talibani i druge militantne skupine svakodnevno sukobljuju s vojskom koju potpomogaže SAD< u borbi za preživljavanje, piše BBC.

Ne nazire se jasan kraj za rat koji se pretvorio u krvavu mrtvu točku, objašnjava Dawood Azami s BBC-ja.

Postaju li nasilne skupine gore?

Od američke invazije 2001. godine Afganistan nikad nije bilo nesigurniji. Talibani kontroliraju više teritorija nego prije pada njihova režima prije 17 godina.

Rat u Afganistanu već je sad najduži rat u povijesti SAD-a. Kako vrijeme prolazi, sukob ne samo da je postao intenzivniji, već i kompliciraniji. Napadi su sve veći, učestaliji, rašireniji i smrtonosniji. Obje strane, talibani i afganistanska vlada, potpomognuta SAD-om i NATO-om, nastoje uspostaviti kontrolu nad situacijom.

Talibani su 10. kolovoza došli do Ghaznija, strateški važnog glavnog grada provincije koji se nalazi na glavnom autoputu južno od Kabula, prije nego što su ih zaustavile afganistanske vojne snage potpomognute SAD-om i zračnim snagama. A 15. svibnja talibani su ušli u glavni grad provincije Farah na zapadu Afganistana, blizu granice s Iranom.

Mnogi talibanski borci su ubijeni i ozlijeđeni tijekom napada na oba glavna grada tih provincija, no takvi napadi imaju ogromnu propagandnu vrijednost jer podižu moral i pospješuju regrutaciju. Mnogi drugi gradovi i dalje su pod stalnom prijetnjom talibana.

Veliki dijelovi provincija kao što su Helmand i Kandahar, gdje su ubijen stotine vojnika američkih, britanskih i drugih stranih vojski, sada su pod kontrolom talibana. Prema podacima UN-a tijekom 2017. godine ubijeno je više od 10.000 civila, a predviđa se da će ih 2018. biti još više.

Je li Trumpova strategija što promijenila?

Prošla je godina dana otkako je predsjednik Donald Trump otkrio novu strategiju za Afganistan, obećavajući da će se SAD “boriti do pobjede”. Kako bi se makli s mrtve točke, Trumpova administracija na četiri načina pokušala je prisiliti talibane da sjednu za stol s afganistanskom vladom.

1. Intenzivni vojni napadi, posebice kroz zračne napade i napade posebnih postrojbi. Prošlog listopada John Nicholson, tada zapovjednik vojnih snaga SAD-a, izjavio je kako slijedi “početak kraja za talibane”.

2. Napad na izvore financiranja talibana, uključujući bombardiranje plantaža opijuma te sprečavanje dotoka gotovine iz inozemstva.

3. Javno propitivanje legitimiteta rata u Afganistanu, posebice među religijskim grupama.

4. Stvaranje pritiska na Pakistan da zatvori ili izruči vođe talibana koji su navodno na njihovom tlu.

No ti su pokušaji potpuno zakazali.

Intenzivni vojni napadi usporili su teritorijalno širenje talibana te su mnogi borci, uključujući neke od najvažnijih zapovjednika, ubijeni tijekom prošle godine. No talibani su uspjeli zadržati teritorij i kapacitet za smrtonosne napade diljem zemlje. S druge strane, učestali zračni napadi kritizirani su zbog civilnih žrtava.

Unatoč bombardiranju laboratorija za drogu, čini se da se talibani ne suočavaju s financijskom krizom. Zapravo, dokazi na terenu ukazuju da njihovo financiranje raste.

Islamski vođe održali su više susreta, uključujući one u Indoneziji i Saudijskoj Arabiji, tijekom kojih su osudili nasilje u Afganistanu, a talibanima je predloženo da se uključe u mirovne pregovore s afganistanskom vladom. No ovi su to odbacili kao dio “američkog procesa” za opravdanje rata.

Trumpova administracija je zauzela tvrdi pristup prema Pakistanu i zaustavila pomoć. Islamabad, koji niječe da pomaže talibane, rekao je da je spreman započeti mirovne pregovore u Afganistanu. No nekoliko znakova ukazuje na promjenu paradigme u pakistanskoj strategiji prema Afganistanu.

Zbog čega se rat nastavlja?

Pet je glavnih čimbenika odgovornih za eskalaciju afganistanskog sukoba.

Obje strane nastoje se pomaknuti s mrtve točke u svoju korist te povećati svoj utjecaj i proširiti se na što više teritorija.

Postavljaju se pitanja učinkovitosti američke strategije i nedostatka ciljeva od 2011.

Na desetke tisuća talibanskih vojnika ubijeno je, ozlijeđeno ili zarobljeno od 2001., no njihova pobuna ne slabi. 

Prije deset godina američka i afganistanska vlada procijenile su da ima oko 15.000 pobunjenika diljem Afganistana. Danas se procjenjuje da broj pobunjenih vojnika prelazi 60.000.

Uspostava podružnice Islamske države u provinciji Horasan u Afganistanu i Pakistanu povećala je razinu nasilja i brutalnosti. Skupina je preuzela odgovornost za neke od najsmrtonosnijih napada, većinom na civilne mete u urbanim centrima.

Kako se ideja o pregovorima bliži realizaciji, talibani žele steći prednost i snagu prije nego što počnu pregovori.

Rastuće tenzije između SAD-a i susjednih zemalja, pogotovo Pakistana, Rusije i Irana također imaju negativan utjecaj. Američke i afganistanske vlasti optužile su ove tri zemlje da podupiru talibane, no one to niječu.

Može li afganistanska vojska to preživjeti?

Afganistanska vojska je raštrkana i u nekim dijelovima preopterećena. Afganistanske vojne snage teško su se borile kako bi zaustavile širenje talibana. No broj žrtava još je vrlo visok i čini se da raste.

Prepirke političara u Kabulu također imaju negativni utjecaj na vođenje vlade i loše sigurnosno stanje.

Dvije frakcije koje su nakon predsjedničkih izbora 2014. osnovale vladu nacionalnog jedinstva još uvijek nisu u potpunosti ujedinjene. Iako je na vlasti četiri godine, vlada u Kabulu podijeljena je u važnim pitanjima.

Mogu li izbori biti uistinu održani?

Parlamentarni izbori koji su odgađani više od tri godine zakazani su 20. listopada 2018. Zbog porasta nasilja pojavile su se spekulacije o tome hoće li izbori biti održani na vrijeme. Postoji i zabrinutost zbog predizbornih manipulacija. 

Također se postavlja pitanje legitimnosti novog parlamenta ako izbori neće biti održani u mnogim dijelovima zemlje zbog nasilja i prijetnji. Predsjednički izbori koji bi se trebali održati u travnju sljedeće godine bit će još izazovniji. Ako ne budu održani po pravilima, oba izbora bit će test za snagu vladinih institucija i postavljaju veliki izazov za stabilnost u Afganistanu.

Što je s mirovnim pregovorima?

Čini se da su obje strane uvjerene da se sukob u Afganistanu ne može riješiti samo vojnim putem.

Polako se počinje stvarati temelji za razgovori, a sve strane kažu kako žele naći rješenje.

Mogućnost se otvorila tijekom trodnevnog prekida vatre u lipnju, nakon čega je uslijedio sastanak između službenika SAD-a i predstavnika talibana u srpnju u Kataru. To je prvi put u sedam godina da su se suprotne strane našle licem u lice kako bi razgovarali. Dogovorili su da će se uskoro ponovo sastati. To je priznanje da, unatoč agresivnoj kampanji vojske SAD-a, nijedna strana ne može dobiti rat.

No još uvijek postoje nesuglasice o okviru mirovnih pregovora. Da bi se došlo do napretka i izgradilo povjerenje, potrebno je da obje strane pokažu spremnost na kompromis i fleksibilnost.

Drugi veliki izazov predstavlja suradnja regionalnih igrača. Mir u Afganistanu i široj regiji može biti postignut jedino kroz multilateralne mehanizme koji uključuju SAD, ali i glavne igrače u regiji – Pakistan, Rusiju, Iran, Kinu, Indiju i Saudijsku Arabiju. No u konačnici dijalog između zaraćenih Afganistanaca bit će ono što će odrediti političku budućnost ratom razorene zemlje.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara