PROŠLOG ljeta krpelj je ugrizao čovjeka u gradu nedaleko od New Yorka. Nije to ništa neobično. Krpelji su uobičajena pojava na američkoj istočnoj obali, uostalom Lajmska bolest, koju prenose krpelji, prvi je put identificirana u blizini, u američkoj saveznoj državi Connecticutu. No krpelj koji je potajno zario svoje šiljaste čeljusti u nesretnog 66-godišnjeg stanovnika Yonkersa bio je nešto novo. Bio je to prvi invazivni krpelj koji je stigao u SAD u posljednjih 50 godina i bio je to prvi put da je ugrizao čovjeka, piše web stranica wired.com.

Niz neodgovorenih pitanja o azijskom dugorogom krpelju

Žrtva se nije razboljela od tog ugriza. Ali činjenica da se to uopće dogodilo pokazala je znanstvenicima koliko malo znaju o tom insektu, poznatom kao azijski dugorogi krpelj, o bolestima koje prenosi, o tome gdje obitava, te kako uspijeva prijeći tako velike razdaljine. Iza tih neodgovorenih pitanja pojavljuje se veći problem. Nismo posvetiti toliko pažnje krpeljima, koliko drugim insektima koji prenose bolesti. Imamo mnogo toga za nadoknaditi da bismo shvatili kako su promjene vremenskih prilika pokrenule i krpelje.

Sve donedavno, azijski dugorogi krpelj obitavao je samo u istočnoj Kini i Rusiji, Japanu, Australiji, Novom Zelandu i nekoliko pacifičkih otoka. U tim zemljama prenosio je niz bakterijskih i virusnih bolesti koje napadu ljude, uključujući i potencijalno smrtonosnu hemoragijsku groznicu. Još je strašniji način na koji napada stoku. Ovaj krpelj razmnožava se aseksualno, polaganjem tisuća jaja istodobno i proizvodnjom valova potomstva koji uzimaju toliko krvi da odrasla stoka slabi, a telad umire.

Na ženi bilo 1000 sitnih larvi

U kolovozu 2017. godine žena koja je držala samo jednu ovcu na svom imanju na sjeverozapadu New Jerseyja, u susjedstvu velikih kuća i travnjaka, došla je u ambulantu okruga Hunderton i požalila se kako je na životinji pronašla krpelja. Nije shvatila, sve dok joj užasnuti zaposlenici nisu rekli, da i na sebi ima krpelja te više od 1000 sitnih larvi po svojoj odjeći.

Istražitelji su ženi dali druge hlače i pošli s njom kući. Njihove su čizme odmah bile prekrivene gmizavim larvama, kojih je bilo mnogostruko više nego bi se očekivalo od posjeda takve veličine. Pronašli su i stotine krpelja na ušima i ispod dlake jadne ovce. Za insekte na ovci bila je dovoljna insekticidna kupka, a studenački mraz pobrinuo se za krpelje na pašnjaku. Do tada su istraživači sa sveučilišta Rutgers identificirali dugorogog krpelja te potvrdili da se radi o prvom takvom slučaju izvan karantene (u kojoj su tijekom 60-ih godina dvaput pronađeni na životinjama koje su dovezene u SAD). Nisu imali pojma odakle je krpelj došao, ali su se zapitali koliko je dugo tu, s obzirom na to da je pašnjak bio tako napučen.

Je li u Americi dovoljno dugo da se mogao proširiti?

Očito je tako. Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) objavio je prošle srijede kako je egzotični krpelj već pronađen u 11 saveznih država. Jedna od njih je i New York, u kojoj živi čovjek iz Yonkersa, koji je otprilike 130 kilometara od zaraženog pašnjaka. U vrijeme ugriza nije mnogo putovao. Nije prošlo ni mjesec dana kako je napustio okrug Westchester. Kad su istražitelj pregledali kuću ugrizenog čovjeka, pronašli su krpelje i larve posvuda. Pronašli su krpelje na mjestima na kojima znanstvene spoznaje ukazuju da ne bi trebali biti, na suncu usred dobro održavanog travnjaka umjesto u sjenovitoj visokoj travi. Strani je krpelj stigao bez objašnjenja, kretao se bez najave, procvjetao na područjima na kojima ne bi trebao biti uspješan, a sada predstavlja i moguću prijetnju ljudskom zdravlju.

"Zabrinuta sam, ali nisam iznenađena. Znali smo da je krpelj ovdje, na temelju njegovog ponašanja u drugim zemljama znali smo da je sposoban ugristi čovjeka. Dakle, pred nama je mnogo pitanja", kaže Bobbi Pritt, liječnica i patologinja u klinici Mayo u Minnesoti, koja je za medicinski časopis napisala komentar nakon vijesti o ugrizu krpelja.

Problem je u pronalaženju odgovora. Činjenica je da rad istraživača krpelja nije financiran dovoljno u usporedbi s ostalim insektima. Uostalom, američki sustav javnog zdravstva utemeljen je na borbi protiv komaraca. Prvi lokalni zdravstveni odjel, ustrojen u Philadelphiji 794. godine, nastao je zbog razorne epidemije žute groznice godinu prije. CDC se razvio iz programa iz Drugog svjetskog rata, koji je bio usmjeren na borbu protiv malarije na jugu, gdje je bolest izazvala pustoš i probleme u pripremama za rat, ostavljajući vojnike nesposobne za dužnost, a radnike nesposobne za rad u tvornicama ratne opreme.

U Americi sedam novih bolesti koje prenose krpelji

Do danas CDC izrađuje nacionalnu kartu rasprostranjenosti različitih vrsta komaraca. Savezne države, okruzi i gradovi upravljaju s više od 700 područja na kojima se radi na smanjivanju broja komaraca, a Američka asocijacija za kontrolu komaraca procjenjuje da te ustanove zajedno godišnje potroše oko 200 milijuna dolara na hvatanje, analiziranje i ubijanje tih insekata. Krpelji ni približno nemaju tako koordiniranu pažnju ili toliko novca. Američko entomološko društvo upozorilo je prije četiri godine da SAD treba sveobuhvatnu strategiju protiv krpelja, samo je nekoliko saveznih država, poput New Yorka 2018. i Connecticuta ove godine, izradilo programe nadzora i kontrole krpelja.

Postoji dobar razlog da se to učini. Krpelji i bolesti koje prenose, ne samo Lajmska bolest, nego i babezioza, erlihioza, anaplazmoza i druge, predstavljaju veliki javnozdravstveni problem. Prošle godine CDC je objavio da se broj slučajeva bolesti koje prenose insekti utrostručio od 2004. do 2016. Tri četvrtine od tih slučajeva uzrokovali su krpelji. U vrijeme te studije, CDC je identificirao sedam bolesti koje krpelji prenose na ljude, neke od njih smrtonosne, a koje su posve nove u SAD-u.

Kad se te bolesti dijagnosticiraju kod ljudi, CDC zahtijeva da se o njima podnose izvještaji kako bi ih se moglo sažeti i mapirati. Ali znanstvenici koji se bave krpeljima, kao što je Rick Ostfeld, ekolog bolesti s Cary instituta za ekosustave u New Yorku, već godinama govore da je najvažnije rutinsko hvatanje i uzorkovanje samih krpelja, kao što se već radi s komarcima. Tako se može spoznati koje se vrste razmnožavaju i koje bolesti prenose.

Ostfeld kaže kako trenutačno nadzor pokreće samo interes akademskih znanstvenika: "Kao da radimo na zakrpama. Ljudi koji traže krpelje pronalaze ih na studijskim područjima, ali to velike dijelove zemlje ostavlja bez ikakvog nadzora."

Ben Beard, medicinski entomolog i zamjenik ravnatelja CDC-ova odjela za vektorske bolesti (one koje insekti prenose ugrizima), kaže da se to počinje mijenjati: "Financiramo zdravstvene odjele po saveznim državama koji počinju raditi na nadzoru krpelja."

Primarni izvor financiranja je CDC-ov program pod nazivom "financiranje epidemioloških i laboratorijskih kapaciteta", koji svake godine šalje 200 milijuna dolara u 50 zdravstvenih odjela po saveznim državama, od čega 16 milijuna odlazi na sve bolesti koje prenose insekti. Donedavno je novac bio vezan uz konkretne projekte, ali ove je godine CDC dopustio državama više slobode u potrošnji novca. Rezultat toga bit će karta krpelja i patogena koje nose, po saveznim državama, a vjerojatno i okruzima, a koju CDC planira objavljivati jednom godišnje.

Beard kaže kako trenutačno nije moguće reći koliko će se jurisdikcija usredotočiti na krpelje i koliko će od spomenutih 16 milijuna dolara biti potrošeno na njihovo praćenje. Slika o nadzoru vjerojatno će imati i praznine, ali "s vremenom bi se zakrpe trebale transformirati u nešto kompletnije i sustavnije". CDC također financira pet centara izvrsnosti pri sveučilištima kako bi potaknuo rad na bolestima koje prenose insekti, pa tako i krpelji.

To je samo početak, iako s obzirom na brzinu kojoj se krpelji i bolesti pojavljuju, to vjerojatno neće biti dovoljno. Potrebna su ulaganja u biologiju i ekologiju krpelja, te istraživanja o tome kako krpelji dolazi na novi teritorij i kako se šire. CDC-ovi podaci, koji su ograničeni, pokazuju da su krpelji ispred nas.

Već smo zakasnili u tome da ih pokušamo uhvatiti, zaključuje Wired.