Zagrepčanka koja je pokrenula biznis u Norveškoj otkriva nam zašto su Norvežani tako uspješni

Zagrepčanka koja je pokrenula biznis u Norveškoj otkriva nam zašto su Norvežani tako uspješni

Foto: Luka Šangulin/Index

BARBARA SALOPEK, Zagrepčanka s norveškom adresom, stigla je u Zagreb na konferenciju Corporate Innovation & Intrapreneurship, gdje je govorila o razlikama poslovne kulture između Norveške i Hrvatske. Otkrila nam je što ona misli da je ključno za unapređenje inovativne klime u Hrvatskoj te što bismo mogli naučiti od Norveške.

Razgovarali smo s njom o iskustvima iz Norveške u koju se odselila 2006. godine. Nakon što je u Zagrebu završila Ekonomski fakultet te stekla radno iskustvo u velikim telekomunikacijskim tvrtkama, odlučila je karijeru nastaviti u ovoj skandinavskoj zemlji i nije požalila ni sekunde.



U Norveškoj završila 2 magisterija

Danas ima vlastitu tvrtku u Bergenu, koja između ostalog pomaže inovatorima u prikupljanju sredstava. Kako je sve krenulo, otkrila je u razgovoru za Index.

"Po dolasku u Norvešku upisala sam dva magisterija, od kojih je jedan CEMS, koji je od strane Financial Timesa proglašen drugim u Europi. Za taj program se moraju znati tečno 2 strana jezika, a ja sam znala engleski i njemački. Drugi magisterij upisala sam iz područja međunarodnog biznisa.

Za vrijeme magisterija u Norveškoj dobila sam posao u tvrtki za komercijalizaciju istraživanja, poticanje inovacija i poduzetništva. Tamo sam radila do lani, skoro 9 godina, a potom sam otvorila vlastitu konzultantsku tvrtku", započela nam je priču Barbara.

Tvrtka u kojoj je radila bavila se time da se od ideje naprave proizvodi ili usluge. Naime, kako nam je rekla, u Norveškoj se novac poreznih obveznika u velikom dijelu troši za ulaganje, istraživanje i razvoj.



Kako je pad cijene nafte utjecao na norveško gospodarstvo

Norveška se 2014. godine suočila s krizom kad je cijena nafte po barelu pala sa 100 na 40 dolara. Od tada je u Norveškoj 40 tisuća ljudi, kaže, ostalo bez posla. No kako je Norveška dotad bazirala svoju ekonomiju većinom na naftnoj industriji, to im je, tvrdi, bio alarm da se nešto treba promijeniti.

Tad je zemlja krenula sve više ulagati u istraživanja i inovacije kako bi se pronašao novi način zarade.

Upravo je tu, dodaje, tvrtka u kojoj je radila imala veliku ulogu. Okupljali su istraživače te od njihovih istraživanja radili projekte s ciljem da postanu komercijalni proizvod ili usluga. Ideje su se pretvarale u start-upove ili bi se licencirale velikim postojećim tvrtkama. Taj koncept preuzet je po američkom principu, a slične aktivnosti postoje i u Hrvatskoj.

"Pisala sam aplikacije za projekte i pomogla u prikupljanju oko 20 milijuna kruna kako bi se projekti mogli realizirati. Kao što sam već rekla, naftna industrija je doživjela pad i Norvežani su zaključili da se trebaju okrenuti novom načinu zarade. Tu su se, između ostalog, Norvežani okrenuli ribarstvu. Norvežani koriste jako puno ribe i dok potražnja za ribom raste, ponuda opada. Radila sam na projektu s istraživačima koji su otkrili da se tunikati (životinje koje žive u moru kao nametnici i stvaraju celulozu) mogu koristiti kao hrana za ribe.

Definirala sam strategiju kako da se ta spoznaja iskoristi te napravila poslovni plan da se izgrade farme tunikata kako bi se njih moglo uzgajati i time dobiti puno više hrane za ribe te povećati ribarstvo. Taj projekt je nedavno 'otkupio' jedan bogataš te rade prve pilot farme tunikata koje proizvode hranu za ribe i tako doprinosi razvijanju ribarstva.

Primjera radi, Hrvatska, koja je druga u Europi po razvedenosti obale te ima veliki potencijal za ribarstvo, proizvodi jako male ribe. Norvežani su jako svjesni toga da nafta, koja je bila glavni pokretač ekonomije, više u dugom roku to neće biti. Osim ribarstva, fokusiraju se na human capital te IT", rekla nam je Barbara Salopek.



Rad na start up-ovima

Osim na projektu vezanom za ribarstvo, radila je i na još nekoliko velikih projekata iz raznih područja kao što su naftni i zdravstveni sektor.

"Radila sam na jednom start-upu gdje su istraživači otkrili kako se točno prilikom vađenja nafte može izračunati koliki je udio same nafte, a koliko pijeska, pjene, vode i ulja. Napravila sam analizu tržišta i završila projekt koji je potom otkupila jedna velika norveška Venture Capital tvrtka.

Isto tako sam radila na jednom projektu u kojem su istraživači otkrili alternativni sastojak koji se može koristiti za botoks. Naime, botoks se u 50 posto slučajeva koristi za ljepotu, a preostalih 50 posto u medicinske svrhe, kao npr. za anesteziju. Pošto ima ljudi koji su alergični na anesteziju ovaj sastojak, odnosno jedna vrsta toksina, ima puno manje nuspojava od ostalih toksina. Ja sam napravila prezentaciju (investor pitch) tog projekta kojim sam pobijedila na natječaju na nivou Norveške i osvojila novce koji su omogućili daljnju provedbu projekta.

Uglavnom, nama su u tvrtku dolazili istraživači sa svojim idejama, a mi smo im pomagali u realizaciji istih. Norveška polaže jako puno novaca u istraživanja i inovacije. Lani su dodijelili čak 10 milijardi kuna za razna istraživanja.

Jedan od najbogatijih Norvežana, čije se bogatstvo procjenjuje na 9 milijardi kruna, polovicu je tog iznosa donirao za istraživanje i razvoj. Stvar je što ovdje ljudi vjeruju u svoju vladu i institucije, imaju u njih povjerenja, i novac ulažu natrag u sustav kako bi na kraju svi bili na dobitku jer se financiranjem istraživanja realiziraju projekti od kojih dolazimo do novih proizvoda i usluga", objasnila nam je Barbara.



Kultura vraćanja društvu

A koliko Norvežani, kaže, imaju razvijenu jaku kulturu vraćanja društvu, pokazuje i nedavni slučaj. U Bergenu je održano Svjetsko prvenstvo u biciklizmu. Organizatori su odradili, kaže, sve na nivou, sigurnost je bila na maksimalnoj razini, sve je proteklo odlično, a ulaz na manifestaciju je bio besplatan. Nakon završenog prvenstva organizatori su otkrili da su u velikom minusu i u samo 15 sati pokrenut je crowdfunding i Norvežani su preko noći uplatili oko 2 milijuna kuna za organizaciju tog događaja.

"Takvo nešto ne bismo doživjeli u Hrvatskoj. No Norvežani stvarno imaju razvijen osjećaj vraćanja društvu, u Hrvatskoj tako razmišljaju rijetki individualci, kao npr. Nenad Bakić i Igor Rudan. Uz to su Norvežani jako orijentirani na to da imaju što manje konflikata, dok su u Hrvatskoj stalno na snazi nekakva previranja, stvaranje podjela, vraćanje na konflikte iz prošlosti, što nije zdravo za ekonomiju i budući razvoj.

Jako je dobro vidjeti da smanjivanje konflikata ima veliki plus na norvešku ekonomiju. Norveška vlada, udruga poslodavaca i sindikati zajedno djeluju i surađuju, a ne da se stalno sukobljavaju kao u Hrvatskoj.

Hrvatska i Norveška su jednako male po pitanju svjetske populacije, no oni jako veliki naglasak stavljaju na kooperaciju kako bi bolje sudjelovali na svjetskom tržištu", rekla nam je Barbara Salopek.



Kako povećati inovativnost u Hrvatskoj

Ona je nakon odlaska iz tvrtke u kojoj je provela 9 godina osnovala vlastitu konzultantsku tvrtku gdje također radi i na start up-ovima i inovacijama. Istaknula je što sve treba učiniti da se poveća inovativnost u zemlji.

"Prije svega, potrebna je raznolikost. Dokazano je da ljudi različitih rasa, vjeroispovijesti, kulture, zajedničkim radom bolje dolaze do nekih inovacija nego grupa istih ljudi, iste vjeroispovijesti i kulture. Norveška ima 800 tisuća imigranata, a Hrvatska samo 30 tisuća. Ljudi različitih pozadina zajedno, kako sam rekla, stvaraju bolje inovacije, i to je jedan od razloga što je Norveška daleko uspješnija od Hrvatske. Za budući razvoj Hrvatske izuzetno je bitno da ljudi shvate važnost raznolikosti te da je počnu prihvaćati u dalekoj većoj mjeri nego što je to danas.

Kao drugo, za bolju inovativnost je važno proučavanje, stalno učenje. Hrvatska je pri dnu ljestvice u EU-u kad se gleda doživotno učenje. Norveška je pri vrhu. Jednako tako je potrebno stalno ispitivanje, postavljanje pitanja, treba biti razvijena sposobnost za eksperimentiranje, ostvarivanje novih kontakata s ljudima.



U Hrvatskoj vlada kultura da ljudi smatraju kako doživotno učenje nije bitno, nemaju pozitivan stav prema tome, tu se jako razlikuju od Norvežana. Između ostalog, tu je i indeks moći. Hrvatska ima visok indeks moći koji znači razgranatu i kompliciranu visoku hijerarhiju, razina moći se stalno ističe, dok je u Norveškoj suprotno.

Visoki indeks moći znači da su ljudi naučeni da im se kaže što moraju raditi, dakle ne očekuju da moraju sami misliti, ispitivati, eksperimentirati. A upravo im je to velika prepreka u stvaranju inovacija.

Da zaključim, za inovacije nije bitna metoda nego kultura koja dozvoljava pogreške, kultura koja je otvorena za raznolikost i nove stvari. Smatram da je svaki pojedinac odgovoran za stvaranje kulture koja će poticati inovativnost", rekla nam je Barbara Salopek.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara