U čemu je pogriješio Bernard Grujić, "sveti mag s imidžem kvartovskog štemera"?
SLUČAJ riječkog "iscjelitelja" Bernarda Grujića svakako je jedna od najvećih budalaština koje smo imali prilike pročitati u domaćim medijima, ali ujedno i jedna od zabavnijih. Njegovo suđenje mediji su skloni nazivati spektakularnim i ovog su puta itekako u pravu. Sve povezano s ovim slučajem jednostavno je spektakularno.
Poduzetništvo
Naime, ovaj vidovnjak, sveti mag, iscjelitelj, psihoterapeut, regresionist, prevarant i generalno gledajući, uspješan hrvatski poduzetnik, svoje je mušterije fino obrlatio koristeći se najefikasnijim alatom svakog pravog "poduzetnika" - neopisivom naivnošću žrtava. U jednu vam je ruku drago što je ovaj muljator završio iza rešetaka jer to po svim mjerilima i zaslužuje, ali ne možete se ne nasmijati kada pročitate kako je do tih 17 tisuća kuna došao. Dakle, sveti mag s imidžem kvartovskog štemera nije koristio prisilu niti je ljudima upadao u kuću bahato im oduzimajući teško stečen novac. Jednostavno ih je "ucijenio urocima". Nesretnike je neko vrijeme "marinirao" serijom najglupljih trikova da bi im nakon svega rekao: "Uplatite mi 20 tisuća kuna ili će vas zadesiti velika nevolja. Bu!" Izveo je ekstremniju verziju onoga što roditelji rade djeci: "Budi dobar ili ću Djedu Mrazu reći da ti ove godine ne donese darove", ali uz sve to uzeo im je i novac. Naravno, oni mu novac nisu trebali dati, ali kako mu ne platiti kada je priča tako uvjerljiva.
Bilo bi grubo govoriti o žrtvama muljaže kao naivčinama jer ipak se radi o ljudima koji su imali ozbiljnih problema, a netko je njihovu nesreću grubo iskoristio. Očekivali su čudo, a dobili su čudaka koji im je uzeo novac koristeći se prijevarama.
Simona i Hrvati
I dok se mi tako lijepo smijemo ili žalimo nasamarene, ne bismo smjeli zaboraviti da se bliži doba godine kada kreće posvećivanje domova. Koliko ste samo puta čuli da je netko dao novac čudno obučenom čovjeku koji svake godine oko praznika obilazi kuće i stanove u pratnji nekoliko podjednako čudno obučenih dječaka, šprica zidove "magičnom" tekućinom, čita nešto iz svoje male knjižice čudesa i poslije svega uzme kuvertu s novcem. Naravno, nitko vam neće priprijetiti zlom ako novac ne date, ali podrazumijeva se da više sreće i plodnije njive imaju oni koji dopuste da im čarobnjak pošprica kuću, a jackpot dobiju samo oni koji poslije svega ostave i fino popunjenu kuvertu. Poruka je jasna, Bog voli lovu više od Simone Šajn, a oni koji mu za Božić ili Novu godinu poklone kuvertu vrijednih papirića, ulaze u njegov "Plus klub" u kojem se dijele vrijedne nagrade kao sreća+, uspjeh ekstra i blagostanje turbo.
Iako je u načelu riječ o dobrovoljnom prilogu, često nailazite na priče o svećenicima koji odbijaju odraditi svoj posao ako im to nije plaćeno, a to stvara popriličnu nelagodu kod vjernika jer ne primiti određeni sakrament znači biti nemio Isusu, a to nije kul.
Sveti Džirlo
Stoga, ono što se nakon svega trebamo zapitati jest na koji se način Bernijeva spletka razlikuje od one organizirane i razlikuje li se uopće? Imamo lika koji je od lakovjernih ljudi uzeo novac ucjenjujući ih nekim većim zlom u slučaju da mu se novac ne uplati, a s druge strane ljude koji više ni moraju ucjenjivati da bi novac uzeli jer njihove žrtve odmalena žive sa strahom od odmazde. Prvi je nešto kao lokalna pečenjarnica, drugi kao McDonald's, a ideja je u načelu ista. Ucjene su za amatere.
Da stvar bude smješnija, u nastojanjima da ljude uvjeri u svoju ozbiljnost, Grujić je spomenuo i Papu koji ga je tobože pozvao u svoje dvore ne bi li se uvjerio u njegove čudotvorne moći. Kakva glupost! Pa neće se jedan Papa natezati sa ćelavim kokošarima koji izvode trikove s kartama. Najveći trik koji je Crkva ikad izvela jest to da je uvjerila narod da trik ne postoji.
Prije nego se ljudima nasmijete u lice i kažete nešto u stilu: "Koliko naivan moraš biti da bi povjerovao u takva sranja?", pokušajte se prisjetiti koliko ste novca dali Svetom Mister Džirlu.
Male tajne velikih majstora
Na posljetku, poduzetni Zlatko Sudac osnovao je tvrtku na sličnim temeljima, ali je svoj posao odradio daleko pametnije. Nikog nije ucjenjivao već se par puta samoozlijedio poput problematične tinejdžerke, maskirao u Isusa, skompao s pravim ljudima i pustio autosugestiji da učini svoje. Pa još donedavno smo o njemu pričali kao o karizmatiku, a ne liku koji "posluje" i izdaje grozomorno loše albume. I to je to. Serite, pljujte i pričajte što želite, ali bio je to poslovni potez desetljeća.
Jedino što Bernardu Grujiću u ovoj situaciji možete zamjeriti jest apsolutni nedostatak karizme i takta. Do trenutka kada je započeo s ucjenama, bio je na pravom putu da postigne ono što postižu svi oni koji novac zarađuju iskorištavajući tuđu naivnost. Stoga, zaslužuje sve što je dobio pa i više jer mogao je naučiti od najboljih, a bio je preglup ili prelijen da to učini. Da je sve ovo napravio obučen u svećeničku halju, najgore što bi mu se dogodilo bio bi negativan "osvrt" u medijima i preseljenje u drugu župu.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati