U čije ime govori Vilim Ribić?

U čije ime govori Vilim Ribić?
Screenshot: N1

NA POČETKU moramo razjasniti jednu stvar. Kada govorimo o hrvatskom državnom i javnom sektoru – možemo reći gotovo bilo što i biti u pravu. Evo, ja vam argumentirano tvrdim da su hrvatski državni službenici među najboljima na svijetu! Sada ste se nasmijali, no sjetite se kada su prije tri godine hrvatski kanaderi pomagali Izraelu u gašenju ogromnih požara. U nezaboravnoj sceni, imate na YouTube, premijer Netanyahu, dakle premijer jedne vojne i tehnološke velesile, zahvaljuje ekipi Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Zahvaljuje – hrvatskim državnim službenicima.

Tu vam je bit. U sustavu od četvrt milijuna naći će se ljudi na koje smo ponosni. Naći će se piloti kanadera i tehničko osoblje. Naći će se učitelji koji su iz nas izvlačili skrivene talente i usmjeravali nas u budućnost. Naći će se i sveučilišni profesori kojima dugujemo kritičan stav o svijetu. Ali naći će se i inspektori koji zatvaraju restorane zbog 20 kuna manče ili previsokog stola. Naći će se ravnatelji bez ikakvih kvalifikacija za svoj posao. Naći će se i tisuće onih koji samo gledaju kada će kraj radnog vremena. Kada iz tog cijelog paketa izvučete jedan segment, možete dokazati bilo što.

Cijeli javni sektor namjerno simbolizira predstavnik sindikata visokog školstva i znanosti

Sada to preslikajmo na priču o plaćama državnog i javnog sektora. Sindikati su zainteresirana strana koja predstavlja svoje članove. Što više članova, to njima bolje. Što veće plaće članova – njima još bolje. Od cijelog paketa državnih i javnih službi u javnosti se pojavljuje samo par ljudi, možda i ponajviše Vilim Ribić. On je, podsjetimo, predstavnik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja. Dakle, priličnog malog dijela javnog sektora, za koji se malo tko buni oko visine plaća.

Je li vam sada jasna sindikalna igra? Neće kao glavnog ubaciti predstavnika sindikata lokalne samouprave (općine i gradovi). Nikako se ne smije pojaviti predstavnik nekog sindikata čiji su članovi županjski službenici ili hrpe državnih firmi. Hajdemo ubaciti čovjeka iz područja za koje ljudi imaju senzibiliteta, u kojem zaposlenici čak i nemaju neka visoka primanja i općenito su malo izdvojeni – fakulteti i znanost. 

Zato kada se govori o javnom sektoru i njegovim primanjima, priča s napumpanih općina, izmišljenih ustanova i županijskih muktaša lako prijeđe na znanost i obrazovanje. Kao da na svaki spomen nekog nesposobnog inspektora država odgovori pokazivanjem policajca koji je po oluji spašavao bolesnika policijskim gliserom ili pilota koji je gasio požare. Sindikati su ovdje čak i puno uspješniji u takvim medijskim igrama od države!

Hrvatska nije Njemačka koja može ubaciti stotine milijardi eura u sustav

Ribić danas govori: "Baš zato što sam jako realan, odgovorit ću da nema ni jednog realnog razloga za rezanje plaća u javnom sektoru, osim jedne logike, a ta je - neka i mom susjedu crkne krava. To je baš hrvatski jal, ne znam kako bih to drugačije nazvao. U pozadini toga je pritisak jednog saveza medija i određenog kruga poduzetnika koji su sada najglasniji i koji stvaraju lažnu svijest hrvatskom narodu. Ta svijest kaže da bi sada trebalo rezati plaće u javnom sektoru i da je to solidarno i ekonomski imperativ.

Ima li ekonomskog opravdanja? Niti jedna zemlja u svijetu ne smanjuje plaće u javnom sektoru, već neke i povećavaju, kao što je to Slovenija."

Istina je. Slovenija je povećala dio proračunskih plaća. Većina zapadnih država ne dira proračunske plaće. Jedna Njemačka u gospodarski sustav ubacuje 750 milijardi eura. Za usporedbu, hrvatski državni proračun je ispod 20 milijardi eura! Međutim, Ribić tu "zaboravlja" drugu stranu medalje, a to je odakle novac. Hrvatska ovisi o potrošnji. Naš model punjenja proračuna je model visokog PDV-a i trošarina, od onih na automobile i gorivo do onih na cigarete. 

HINA ovih dana prenosi i podatke Porezne uprave: "U razdoblju od 19. do 23. travnja ove godine u svim djelatnostima izdano je 17,3 milijuna računa, što je za 62,2 posto manje nego u istom lanjskom tjednu. Ukupna vrijednost računa u proteklom je tjednu dosegnula 1,88 milijardi kuna, što je za 51,9 posto manje u istom lanjskom razdoblju."

Poslodavcima odgovara da službenici imaju visoke plaće, ali pitaju odakle

Dakle, novca u proračunu nema. Cijeli javni sustav nema tko financirati. Nije sporno da mnogi u javnom sustavu danas rade više nego ikad – od liječnika do nastavnika i profesora koji su u mjesec dana prešli na online nastavu, često uz nedovoljno priprema i definitivno nedovoljno alata. Ali novca nema, osim da se enormno zadužimo u ime budućih generacija. Kako ide s turizmom, jasno je da će u idućih godinu dana, sigurno do ljeta 2021., biti iznimno teško razdoblje za proračun. Naravno da sada treba gledati na sve – od povlaštenih mirovina do službenih automobila, ali masa plaća javne službe je ogromna stavka. 

Bez djelomičnog rezanja neće se imati što isplatiti. To nije logika "neka i mom susjedu crkne krava", već matematika. A matematiku uopće ne dira emotivni odnos – ako je vreća prazna, onda je prazna neovisno o tome što je netko novac zaslužio radom. 

Pa nisu privrednici, posebno ne šefovi zavidni na plaćama javnom sektoru. Znaju sasvim dobro da što više plaće, to i njima bolje! Čovjek s malim prihodima ne ide u restorane, ne kupuje fina odijela i ne mijenja automobil. No privrednici su jednostavno realni. Hrvatska nije Njemačka koja je stvarala rezerve sve ove dobre godine niti je Amerika pa da se zadužuje u valuti u kojoj ima štampariju…

Ribić se bavi frazama, ne matematikom

Dalje Ribić navodi: "Niti jedan ekonomski stručnjak u zemlji ne govori da bi trebalo rezati plaće. Pitali ste kada bi trebalo. Pitanje je bi li ikada to trebalo! Plaće u javnom sektoru nisu nešto s čime se može tako samo baratati, kako kome padne na pamet i u ime toga što je nekima drugima teško. Tu se radi o cijeni rada, vrednovanju rada... Ljudi koji sad najviše rade, njima se planira smanjiti plaća, to će štetiti radnicima u privatnom sektoru, štetit će poduzetnicima... Sve to skupa služi jednom cilju, to je ta perverzija, što HDZ radi pod pritiskom galamdžija iz poduzetničkog sektora."

Zamislite, "galamdžije iz poduzetničkog sektora" su valjda za smanjivanje plaća javnom sektoru kako bi isti manje kupovao, tj. kako bi ti sami "galamdžije" imali manje kupaca na kojima bi dizali neke "ekstraprofite"!

Cijela ta sindikalna igra je vrlo perfidna, ali sve lakše razumljiva – pošaljite u prvi rov predstavnika sindikata najmanje skupine čije je plaće zaista najlakše opravdati (znanstvenici po institutima i sveučilišni profesori). Onda navodi priče iz zemalja s kojima nemamo veze. Na kraju su tu fraze tipa "ljudi su radili", bez ikakvog suvislog odgovora na pitanje odakle novac.

U pitanju je retorika, koju srećom sve više ljudi vidi kao praznu retoriku. Nije ni čudo – Ribić je tu 30 godina. Već smo valjda došli do razine da će barem dio javnog sektora pristati na smanjenja plaća dok se privreda ne oporavi samo da ne sluša prazne priče tog vječnog lika koji ih navodno zastupa. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara