JEDAN od najznačajnijih šokova koji se mogu osjetiti izvan Ukrajine nakon ruske invazije zapravo nije u Europi, već u Africi.

Afrička ekonomska obavještajna tvrtka Concerto procjenjuje da ruski i ukrajinski uvoz čini 30 posto ukupne potrošnje afričke pšenice. U slučaju Egipta, primjerice, ova brojka je bliža 80 posto.

U razgovoru za Arab News krajem veljače Nader Saad, glasnogovornik egipatske vlade, rekao je da zemlja ima zalihe koje će opskrbljivati ​​stanovništvo pšenicom za devet mjeseci, dodajući: "Egipat radi na planu uvoza pšenice iz drugih izvora umjesto Rusije i Ukrajine jer Egipat ima 14 zemalja odobrenih za opskrbu pšenicom, od kojih su neke izvan Europe."

Rekordne cijene pšenice i biljnih ulja

Dok se Afrika, ali i svijet, pripremaju za znatan pad zaliha pšenice, cijene već značajno rastu, što dodatno pridonosi nadolazećoj afričkoj krizi. UN-ov alat za praćenje cijena FAO indeks cijena hrane dosegnuo je rekordnu vrijednost u veljači, uz značajnu porast cijena pšenice, mliječnih proizvoda i biljnih ulja.

Kenija je još jedna zemlja za koju velik dio zaliha pšenice dolazi iz Ukrajine i Rusije. 

Kako je izvijestio Der Spiegel, Paloma Fernandes iz Udruge mlinara u Keniji upozorila je početkom ovog mjeseca: "Cijene pšenice su ovdje već eksplodirale, a mlinari imaju vrlo malo pristupa kapitalu."

MMF: Rat u Ukrajini znači glad u Africi

Oko 80 posto pšenice koju je Libanon uvezao u 2020., posljednjoj godini za koju su dostupni podaci, potječe iz Ukrajine, navodi se na web stranici carine libanonske vlade. 

Libanon ima kapacitet za pohranjivanje rezervi samo na mjesec dana kao rezultat eksplozije u bejrutskoj luci u kolovozu 2020. koja je uništila silose za žitarice glavnog grada. Kruh i drugi proizvodi od žitarica čine 35 posto kalorijskog unosa stanovništva Libanona.

Egipat uvozi više od polovice suncokretovog ulja iz Ukrajine, a vlada je već smanjila subvencije za suncokretovo i sojino ulje za 20 posto u lipnju 2021. kao odgovor na povećanje cijena.

"Rat u Ukrajini znači glad u Africi", rekla je medijima u nedjelju izvršna direktorica Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Kristalina Georgieva.

Povećanje cijena žitarica sigurno će pogoršati situaciju i u Etiopiji razorenoj ratnim sukobima, gdje gotovo 20 milijuna ljudi treba pomoć u hrani.

Kenija, Somalija, Sudan i druge zemlje ovise o pšenici iz Rusije i Ukrajine

U mnogim dijelovima Afrike inflatorni stroj već je krenuo u višu brzinu, izvještava AFP.

U Keniji se vrećica pšeničnog brašna od dva kilograma (4.4 funte) sada prodaje za 150-172 kenijska šilinga (1.3 do 1.5 dolara), u usporedbi s manje od 140 šilinga u veljači. Kenija je po veličini treće gospodarstvo podsaharske Afrike i prema vladinim podacima dobiva petinu uvezene pšenice iz Rusije, a još 10 posto dolazi iz Ukrajine.

Somalija oko 30 posto svojih žitarica uvozi iz Ukrajine, a ostatak iz Ruske federacije. Benin, pak, posve ovisi o ruskom žitu. Tunis oko 50 posto žita uvozi iz Ukrajine, a oko 10 posto iz Rusije.

75 posto žita koje uvozi Sudan također dolazi iz Ukrajine i Rusije, a oko 70 posto žitarica koje dolaze u Kongo također je iz ove dvije države. O ruskom žitu ovise i Tanzanija, Madagaskar, Burundi i Ruanda, zemlje koje više od 50 posto žitarica uvoze iz Rusije.

Human Rights Watch: Sukob u Ukrajini riskira produbljavanje svjetske prehrambene krize

Poznata nevladina organizacija Human Rights Watch (HRW) upozorava da bi posljedice mogle biti katastrofalne ako se nekim državama na Bliskom istoku i u Africi ne pomogne.

Vlade bi trebale osigurati da sukob u Ukrajini ne pogorša prehrambenu krizu na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi i zaštititi pravo na pristupačnu, adekvatnu hranu za svakoga, poručio je u priopćenju Human Rights Watch. I Ukrajina i Rusija vodeći su izvoznici poljoprivrednih proizvoda u mnoge bliskoistočne i sjevernoafričke zemlje, a poremećaji povezani s ratom već pogoršavaju ionako rastuće cijene hrane i produbljuju siromaštvo.

"Bez usklađene akcije za rješavanje pitanja opskrbe i pristupačnosti hrane, sukob u Ukrajini riskira produbljivanje svjetske prehrambene krize, posebno na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi", upozorava HRW.

Crnomorsko područje pogođeno ukrajinskom krizom izvozi najmanje 12 posto kalorija hrane kojima se trguje u svijetu. Ukrajina ima jednu trećinu najplodnijeg tla na svijetu, prema Organizaciji UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO), a 45 posto njezina izvoza odnosi se na poljoprivredu. Među vodećim je svjetskim izvoznicima suncokretovog ulja, uljane repice i ječma, kukuruza, pšenice i peradi. Velik dio proizvodnje pšenice u zemlji dolazi iz područja istočne Ukrajine, gdje je trenutni sukob najintenzivniji.

Sve to bi moglo dovesti do novog migrantskog vala iz Afrike prema Europi.

Lucija Mulalić: Pomoć iz EU u hrani je kratkotrajan flaster

Lucija Mulalić iz Centra za mirovne studije (CMS) kaže da Europa treba prihvatiti da su "migracije realnost našeg vremena".

"Potencijalna EU reakcija s programom pomoći Africi – iako je nezahvalno govoriti o cijelom kontinentu od 54 država kao uniformnom mjestu, mogao bi biti kratkotrajan flaster koji ne bi riješio glavne uzorke prisilnih migracija, kako iz različitih afričkih zemalja, tako i iz drugih krajeva svijeta", kaže Mulalić.

"Raste broj ljudi koji su na migracije prisiljeni – a taj problem jest zajednički, nosi podijeljenu odgovornost, u europskom slučaju i onu povijesnu, te traži i kolektivno i pravedno rješenje. Ono na čemu trebamo raditi zajednički jesu napori u smanjivanju uzorka prisiljenih migracija do kojih dolazi zbog sukoba, društvenih ugnjetavanja, klimatskih promjena, i stvarati svijet gdje ljudi ne bi imali potrebu napuštati svoje domove samo zato što nemaju što za jesti, jer nemaju gdje raditi ili jer su progonjeni zbog svoje vjerske ili etničke pripadnosti", kaže Lucija Mulalić.

Dodaje da je Europa jedan od aktera koji doprinose nestabilnosti, ekonomskoj nejednakosti, političkim previranjima i klimatskim promjenama u drugim krajevima svijeta. 

"Ljudi napuštaju ekonomski i klimatski osiromašene zemlje"

"Govoreći o migracijama iz Afrike u Europu, prvenstveno možemo govoriti o migracijama povezanima s europskom kolonijalnom prošlošću i neokolonijalnom sadašnjošću – gdje ljudi dolaze u Europu iz zemalja koje je Europa prije kolonizirala ili još uvijek na različite načine iskorištava i dovodi u podređen položaj za iskorištavanje.

Različiti su načini kojima se to radi: bilo nepravednim korporativnim praksama, pogotovo u području agrikulture, financija, energetskog sektora, privatnog sektora i infrastrukture; zatim putem programa pomoći koji su često ovisni o različitim političko-vojnim ustupcima na koje zemlje koje primaju pomoć moraju pristati ili, pak, kroz kulturni imperijalizam", smatra ona.

Napominje da je Kina u današnje vrijeme preuzela ulogu afričkog glavnog trgovačkog partnera, no i glavnog vjerovnika.

"Naposljetku, važno je istaknuti i da osim što napuštaju ekonomski i klimatski osiromašene zemlje, ljudi često migriraju i zbog nasilnih političkih previranja, sukoba, ratova, kojima su uzroci, kao i drugdje u svijetu, uvijek slojeviti i važno ih je dubinski analizirati za razumijevanje.

Korijeni sukoba kako u zemljama Afrike, tako i drugdje, kao što vidimo i sada na primjeru Ukrajine, nisu uvijek jasno vidljivi te ih nije moguće svesti pod simplistička pojašnjenja sukoba između različitih etničkih skupina ili tome slično", zaključuje Lucija Mulalić iz CMS-a.