ČITAV niz njemačkih tvrtki ukida tisuće radnih mjesta, ali istovremeno ne prestaje kuknjava kako "nedostaje stručnjaka". Jer istovremeno se događa niz velikih promjena u industriji, piše Deutsche Welle.

SAP namjerava ukinuti 8000 radnih mjesta diljem svijeta, Continental 7150, a u Boschu će ih u sljedećim godinama nestati 1200. I ZF Friedrichshafen i Volkswagen su već objavili kako im više neće trebati toliko radnika.

Tu je i građevinski sektor, gdje su otkazi već počeli, a i u bankama se "režu" podružnice i tamošnji zaposleni. Novi šef Bayera Bill Anderson je najavio novu strukturu farmaceutskog giganta, ali isto tako je jasno dao do znanja kako u njoj neće biti toliko djelatnika. Popis velikih, ali i srednjih i obiteljskih tvrtki koje planiraju smanjiti broj radnih mjesta je veoma, veoma dug.

Obrazloženje je uvijek slično: "Opći okviri gospodarenja su se promijenili." Tvrtke i čitave industrijske grane se moraju promijeniti ako žele ostati konkurentni. Tu su troškovi energije, koja je u Njemačkoj sve skuplja, kao i politika, koja traži klimatski neutralnu proizvodnju.

Onda je tu i digitalizacija, koja mijenja čitav proizvodni proces, prema kojem se onda mora promijeniti i organizacijska struktura. Sve to dovodi do toga da su neki proizvodni procesi izgubili svoju ekonomsku računicu, pa i koncerni izdvajaju čitave segmente, prodaju ih ili ih samostalno šalju na burzu. 

Promjene su postale "normalne"

Sve to traži i drugačiju stručnost, sposobnosti i tehnološku spremu zaposlenih. "Naš svijet rada postaje sve brži i kompleksniji", kaže Jutta Rump iz Instituta za zapošljavanje i svijet rada u Ludwigshafenu za postaju ARD. "Promjena je normalno stanje. A na to moramo naći odgovor."

Problem je što ne postoji samo jedan odgovor za savladavanje niza izazova.

Enzo Weber iz Instituta za tržište rada i istraživanje zanimanja pri Zavodu za zapošljavanje u Nürnbergu relativizira ovaj trend: "Proteklih godina je, doduše, nešto više otkaza, ali dugoročno je kvota još uvijek niska, kakva nije bila već odavno. Ovo o čemu se sad izvještava, tu se u prvom redu radi o velikim, globalnim koncernima."

Promjene su i kod "malih" počele već odavno, ali o tome se ne piše toliko.

Osobitost je sadašnjeg stanja ispreplitanje niza promjena, od težnje za klimatskom neutralnošću, do sve skuplje energije u Njemačkoj, ali istovremeno su očite deglobalizacija i promjene u globalnom kretanju roba i usluga. Tu je mnogo toga isprepleteno i međuovisno.

A kako se čitavim tehnološkim rješenjima - kao što su motori s unutarnjim sagorijevanjem - više ne proriče budućnost, tako su i stručnjaci iz tih područja postali višak. No istovremeno se panično traži stručnjake koji će naći odgovor i tehnološka rješenja budućnosti, od umjetne inteligencije do tehnologije vodika.

Nema stručnjaka "na bacanje"

No u Njemačkoj je isto tako golem problem što će u dogledno vrijeme u mirovinu otići čitav baby-boom naraštaj, rođen početkom šezdesetih. "Čistom računicom ćemo zbog demografskog razvoja do 2035. ostati bez sedam milijuna zaposlenih ako ne nađemo neko rješenje", konstatira Weber. A hoće li Njemačka i bez njih ostati industrijska velesila - to je veliko pitanje budućnosti.

Dodatni je problem što se pri ovoj brzini promjena u svijetu rada jednostavno ne stigne promijeniti i čitav sustav školovanja i obrazovanja. Neka zanimanja koja su još prije desetak godina bila tražena danas su sve manje potrebna, a ti mladi stručnjaci moraju tražiti posao. 

Njemački koncerni su sve više svjesni da se moraju i potruditi da bi našli stručnjake kakve trebaju. Niz velikih - Covestro, Henkel, Bosch, RWE, a tu je i Deutsche Bank - osnovao je "savez šansi", pri čemu se suradnicima koji u jednom sektoru više nisu potrebni ponudi dodatno školovanje za djelatnost u drugom području. Preškolovanje je nešto od čega mogu imati koristi i manje tvrtke.

"Nalazimo se u vremenima izuzetno velikih šansi", smatra Weber.

Sve će manje smisla imati ustrajanje na staroj industriji i tehnologiji, tim više što je sve više poslovnih prilika u novim i zelenim branšama. "Tu se traže ljudi koji tehnički nešto mogu", uvjeren je Weber. On zato ne govori o propasti, nego o preporodu njemačkog gospodarstva.