ZAHVALJUJUĆI udruzi AjA koja se u Puli bavi stambenim zbrinjavanjem osoba u beskućništvu i onih koji su u riziku od beskućništva, trenutačno je 13 osoba stambeno zbrinuto i smješteno u šest stanova, čime im je dana prilika za novi početak i dostojanstven život.

U Puli se beskućništvu posljednjih godina pristupilo na sustavan način, kroz aktivnosti udruge AjA te zahvaljujući udruzi Institut koja vodi prenoćište za beskućnike, kao i programu Grada Pule Housing first.

"Ovaj program u Europi djeluje već nekoliko godina, a Pula je prvi grad u Hrvatskoj koji je uspješno krenuo tim stopama. Naša udruga jedina na području Hrvatske pruža ovaj program, odnosno stambeno zbrinjavanje osoba u beskućništvu. Uz to, bavimo se organiziranim stanovanjem, odnosno smještajem više osoba u jednom stanu, od dvije do četiri osobe te imamo mobilni tim", kaže predsjednica udruge AjA Helena Babić.

"Pula je postala grad primjer"

Smatra da je Pula postala grad primjer u pomaganju ljudima koji žive na ulici. "Svaka osoba u ovom programu dokazuje da je Housing first pravi put. Umjesto uvjeta i prepreka pružili smo povjerenje i podršku, umjesto privremenih rješenja dali smo trajnu šansu.

Upravo zato smatram da je to više od socijalnog programa. Ljudima se pruža prilika za novi početak i poručuje da nitko nije zaboravljen", poručila je Babić.

Mnogi beskućnici su bivši štićenici dječjih domova

Beskućnici se smještaju u unajmljene stanove na području Pule i u blizini su najvažnijih ustanova i usluga pa se kroz program, osim što ima humani aspekt, zapravo i smanjuje troškovi, ističe Babić.

Inače, oblik zbrinjavanja u organiziranom stanovanju uključuje do četiri osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu, dok Housing first podrazumijeva samostalan život, što je ujedno i svojevrsni konačni cilj projekta. U oba se slučaja radi o osobama koje su sposobne brinuti o sebi, ali ne mogu si osigurati smještaj jer nemaju primanja ili su ona premala da bi to mogli.

Najveći broj zbrinutih osoba je umirovljen, radno nesposoban i nema obitelj koja im može pomoći, a nerijetko su to i bivši štićenici dječjih domova koji se zbog zdravstvenih poteškoća ne mogu osamostaliti u odrasloj dobi.