TVORNICA Torpedo više je od simbola industrijske Rijeke. Prije 160 godina njezin je vlasnik prvi na svijetu izmislio torpedo, moćno mornaričko oružje, da bi do zatvaranja u pretvorbenim devedesetim godinama pogon na riječkoj obali proizvodio i kamione, traktore, vojna plovila i borbena vozila pješaštva na početku Domovinskog rata.

Torpedo je svjetski poznata tvornica bogate povijesti i značaja u "namjenskoj proizvodnji", kako se danas nazivaju proizvođači oružja. Danas je Torpedo dio industrijske baštine Rijeke kojoj je mjesto u muzeju, dok tamošnja brodogradilišta, nakon brojnih poslovnih zaokreta i dalje o(p)staju iznad površine.

Galerija

Izum koji je promijenio pomorsko ratovanje

"Ideja potječe iz 1860. godine kada Riječanin Giovanni Biaggio Luppis, Ivan Blaž Vukić, predlaže nadvodno plovilo s eksplozivom. Plovilo, nazvano Čuvar obale, izrađeno je samo kao maketa, a ideja se nastavila razvijati u partnerstvu s engleskim industrijalcem Robertom Whiteheadom", kaže za Index viša kustosica Deborah Pustišek Antić, voditeljica Tehničke zbirke Muzeja grada Rijeke.

"Godine 1865. Whitehead napušta Luppisov pristup i radi na izumu podvodnoga plovila. Umjesto pogona na navijanje koji je trebao biti ugrađen u Salvacostea, Whitehead se odlučuje na pogon komprimiranim zrakom i na motor s dva cilindra. Prvo testiranje provodi se u prosincu 1866. godine. S namjerom da se novo oružje održi u tajnosti, na njemu se radi nakon odlaska djelatnika iz Tvornice Fonderia Metalli, kasnije nazvanom Stabilimento tecnico Fiumano, čiji je Whitehead bio direktor", dodaje Antić.

Prvi torpedo na svijetu 

Prvi torpedo na svijetu punjen je s petnaestak kilograma eksploziva. Nakon lansiranja, prvih 180 metara brzina mu je iznosila šest čvorova, a bio je upravljan pomoću konopaca. Nakon usavršavanja torpedo se prodaje ratnim mornaricama drugih zemalja. Tada se osniva kompanija Torpedofabrik Whitehead and Co Fiume. Dubinomjer je ugrađen u torpedo 1867., a žiroskopski smjerni ravnač 1897. godine.

"Osim proizvodnjom oružja u Tvornici su se odvijala znanstvena istraživanja kao što su optičko dokazivanje proboja zvučnog zida i istraživanja dinamike plinova. Radilo se i na inovacijama važnim za sigurnost plovidbe i prometa poput spremnika s komprimiranim zrakom za čamce za spašavanje ili reflektora za brodove i lokomotive. Sin John je uz oca bio među utemeljiteljima riječkoga Kluba za prirodne znanosti," iznosi Deborah Pustišek Antić, dodajući kako je poslovanje išlo dobro

"Početkom 20. stoljeća, nakon Whiteheadove smrti 1905., riječka Tvornica postaje dioničko društvo. Europa se počinje naoružavati, a sve većinske potrebe podmiruju engleski proizvođači Vickers i Armstrong, većinski dioničari riječke tvornice. Do 1914. godine poduzeće je moglo u potpunosti zadovoljiti svjetsku potrebu za torpedima. Osnovane su podružnice u Weymouthu, Napulju, St. Tropezu, Livornu i drugdje. Torpedo je usavršen po pitanju dometa, brzine, održavanja smjera i dubine do razine razarajućega izuma velike preciznosti", pojašnjava.

Zlatno doba tvornice

U Rijeci se proizvodilo sve što je bilo potrebno za upotrebu torpeda - lansirne rampe i cijevi te protupodmorničke mreže i kompresori. Godine 1907. započela je i proizvodnja podmornica tipa Holland. Porast proizvodnje pratio je i sve veći broj radnika. Godine 1878. tvornica je zapošljavala 500 radnika, 1900. broj se popeo na osam stotina, dok ih je uoči Prvog svjetskog rata bilo 1.500.

Po mišljenju mornaričkog odjela Ministarstva rata Austrougarske, imali su prevelike plaće.

"Marinesektion 1910. godine izražava stav da su plaće u riječkoj tvornici previsoke u odnosu na plaće drugih poduzeća. Zanimljivo je da su sve strukture radnika bile dobro plaćene i da nije bilo velike razlike između visokokvalificiranih, kvalificiranih i nekvalificiranih djelatnika. Broj zaposlenih pratio je i porast proizvodnje pa je tako 1912. godine proizvedeno 912 torpeda, a 1916. rekordnih 1.139 primjeraka. Godine 1915., uslijed mobilizacije, u tvornici se zapošljava veći broj ženske radne snage", kaže kustosica Deborah Pustišek Antić.

Krajem Prvog svjetskog rata tvornica je bombardirana, proizvodnja je prekinuta te dolazi do talijanske uprave nad Rijekom. Udružuju se s riječkim brodogradilištem Ganz-Danubius, a od 1920. započinje proizvodnja kompresora za potrebe torpiljarki. Kompanija se nazivala S. A. Cantieri Navali del Quarnaro.

Poratni razvoj i propast

Nakon oslobođenja 1945. godine, tvornica je nastavila s radom pod imenom Jadran. Proizvodili su lokote, upaljače i gorionike, nastavivši i proizvodnju lansirnih cijevi i torpeda. Godine 1947. tvornica je dobila ime "Poduzeće Aleksandar Ranković", da bi se od 1953. nazivala Torpedo. Proizvodila je dvije tisuće komada vlastitog motora nazvan ARAN. Uslijedila je proizvodnja traktora, u šezdesetim godinama i kamiona, rovokopača i utovarivača. Godine 1966. obustavljena je vojna proizvodnja.

Polovicom sedamdesetih godina Torpedo je u suradnji s njemačkim Deutzom počeo proizvoditi dizel motore s vodenim hlađenjem koji su izvoženi širom svijeta. U osamdesetim najviše nade u poslovni uspjeh uloženo je kroz proizvodnju traktora.

Vojna proizvodnja obnovljena je 1991. proizvodnjom oklopnih vozila M-91 Straško te nultom serijom vozila LAV-1 1992.

Vojna vozila proizvodila su kada je tvornica već bila u stečaju. Torpedo je financijski propao i otvorio stečaj u ožujku 1990. godine, godinu dana kasnije preuzela ga je Republika Hrvatska kako bi se bavio namjenskom proizvodnjom. Nakon desetljeća propadanja, stečaj je ponovno pokrenut u lipnju 2000. godine.

Naslijeđe industrijskog giganta

Tvornica je ostavila važan trag u riječkoj arhitekturi.

"Godine 1885. gradi se stambeno naselje Whiteheadove tvornice, a iste godine obitelj Whitehead seli u novu 'crvenu vilu' sagrađenu izvan tvorničkog kruga. U starom domu unutar tvornice stanuju Hoyosovi. Naime, kći Roberta Whiteheada, Alice Whitehead, i inženjer Georg Hoyos, koji postaje Whiteheadov najvažniji suradnik, vjenčali su se 1869. godine", kaže naša sugovornica.

"Da bi kuće bile povezane i nesmetano komunicirale gradi se podzemni tunel ispod ceste za Opatiju. Godine 1908. u radničkom naselju tvornice poboljšava se mreža kanalizacije i gradi sportska dvorana," objašnjava Deborah Pustišek Antić i kaže: "Lansirna stanica je simbol riječke industrijske baštine koji donekle odolijeva zubu vremena te se planira njezina obnova."

Danas su prostori Torpeda djelomice konzervatorski zaštićeni kao dio Veletržnice Rijeka i drugih poslovnih nekretnina. Ostala skladišta su napuštena. Vila Whitehead također je pod zaštitom.