TVORNICA papira Rijeka, Hartera, koja je nekoć bila jedna od najvećih i najpoznatijih proizvođača cigaretnog papira na svijetu, danas postoji tek kao ruina koju posjećuju znatiželjnici zainteresirani za industrijsku baštinu.

Hartera je bila simbol razvijene riječke industrije, poput tvornice Torpedo ili brodogradilišta 3. maj, koje doživljava novu privatizaciju s minimalnim brojem radnika nakon što je propalo u poslovnoj simbiozi s pulskim Uljanikom.

Galerija

"Prva prava industrijska tvornica u cijeloj jugoistočnoj Europi"

"To je bila prva prava industrijska tvornica na našem prostoru, pa i u cijeloj jugoistočnoj Europi. Još 1833. godine dobila je prvi parni stroj, iz Engleske, što je bila najbolja tehnologija tog vremena. Radila je sve do kraja osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, više od 150 godina. Izrađivala je najfiniji cigaretni papir i bila je vrlo važna u tom poslu", kaže za Index ugledni povjesničar Ervin Dubrović, autor značajne knjige o pokretaču tamošnje industrije Ljudevitu Adamiću.

"Prema nekim informacijama, proizvodili su četvrtinu svjetske proizvodnje cigaretnog papira. Na prvoj, tada i prvoj industrijskoj izložbi u Beču dobili su srebrnu medalju, a potom su nastavili izlagati na svjetskim izložbama u Parizu i drugdje. Propala je početkom devedesetih, kao i većina riječkog gospodarstva", navodi Dubrović.

Priča o Harteri može se pronaći i na YouTubeu.

Prnje, parni stroj i svjetska tržišta

Kontekst nastanka tvornice papira, jedne od najvažnijih industrija u Rijeci i na Hrvatskom primorju, objašnjava za Index Danijela Pintur, kustosica Muzeja grada Rijeke.

"U prvoj polovici 19. stoljeća trgovina prnjama, starim lanenim i konopljinim tkaninama, bila je unosan posao u siromašnijim krajevima Rijeke i okolice. Prnje su bile ključna sirovina za proizvodnju papira, a zbog visoke cijene većinom su se izvozile u Englesku i Ameriku. Dopremane su Dunavom, Tisom i Savom do Siska i Karlovca, zatim cestama do riječke luke, odakle su brodovima odlazile u svijet", navodi Pintur.

"Velika potražnja poticala je izvoz, dok je domaća proizvodnja oskudijevala sirovinom. Izvoz je na našim prostorima zakonski reguliran tek 1837. godine. Upravo u tom kontekstu riječki trgovac Andrija Ljudevit Adamić 1821. pokreće inicijativu da se papir počne proizvoditi u Rijeci, umjesto da se sirovina prodaje u inozemstvo", kaže naša sugovornica.

Proizvodnju pokrenuo ključan čovjek za razvoj Rijeke

Adamić je proizvodnju papira pokrenuo u rujnu 1821. kupivši mlin na Rječini, Lučicu, te započeo manufakturnu proizvodnju s dvadesetak radnika. Nije bio osobito uspješan pa je vlasnik ubrzo prodao tvornicu papira.

Poduzetnik Andrija Ljudevit Adamić bio je, dodaje povjesničar Dubrović, ključni čovjek za razvitak Rijeke u to vrijeme.

"Adamić je bio sve u Rijeci. S njime je sve počelo. Engleski putopisac Peter Evan Turnbull posjetio je Rijeku 1830-ih godina i opisuje je u svojoj knjizi 'Austrija'. Opisuje riječke ulice, kazalište, rive i zaključuje kako je sve to napravio Adamić. U knjizi kaže: imao sam čast poznavati tog izuzetnog čovjeka koji je znao voditi brigu i o svojoj sreći i o javnom dobru. To je iznimno, treba voditi brigu o sebi i o javnom dobru", govori nam Pintur.

Godine 1827. tvornicu preuzimaju Englez Walter Crafton Smith i Francuz Charles Meynier. Njihovim dolaskom započinje snažna modernizacija i industrijski uzlet. Reguliran je tok Rječine, izgrađeni su kanali, a 1833. uveden je parni stroj, tada vrhunac tehnološkog napretka.

"Tvornica ubrzo zapošljava i do 800 radnika te proizvodi papir koji se prodaje diljem Europe i izvozi u Liverpool, New York, Brazil i Istočnu Indiju. Riječki papir osvaja srebrnu medalju na Prvoj industrijskoj izložbi u Beču 1835., a brojne nagrade stižu i iz Pariza, Londona i drugih gradova.

Nakon 1848. tvornica postaje važan dobavljač za hrvatski narodni preporod, Narodna tiskarnica Ljudevita Gaja tiskala je Danicu Ilirsku na riječkom papiru. Smith 1858. oporučno ostavlja 120.000 forinti za zbrinjavanje nemoćnih radnika te dodatna sredstva riječkoj bolnici, čime tvornica dobiva i snažnu socijalnu dimenziju", kaže Danijela Pintur.

Cigaretni papir i kraj proizvodnje

Prnje i stare tkanine zamijenjene su krajem 19. stoljeća celulozom. Od 1910. proizvodnja se sve više usmjerava na cigaretni papir. Povijesne okolnosti snažno su utjecale na rad tvornice.

"Nakon raspada Austro-Ugarske 1918., tvornica prelazi u vlasništvo nove države. Godine 1921. upravljanje preuzima industrija papira Jela, a sjedište se seli u Zagreb. Unatoč modernizaciji, gospodarska kriza 1930-ih otežava izvoz i snižava radničke plaće. Tijekom Drugoga svjetskog rata tvornica radi sa smanjenim kapacitetom. Proizvodi se i za partizanski pokret, dok 1943., nakon kapitulacije Italije, proizvodnja prestaje, da bi se nastavila 8. svibnja 1945.", kaže kustosica Pintur.

Pogone imali i u Vukovaru, Otoku, Koški...

Nakon oslobođenja 1945. tvornica papira postaje društveno vlasništvo, uvedeno je radničko samoupravljanje te se proizvodnja povećava na 3.500 tona u 1950. godini. U idućih desetak godina tvornica je modernizirana, proizvodnja se popela na osam tisuća tona godišnje, dok je broj radnika u 1960-ima premašio tisuću.

Tvornica papira Rijeka imala je i pogone udaljene od svog sjedišta, kudeljare u Vukovaru, Ođacima, Otoku i Koški, te pogon za proizvodnju krep-papira u Gerovu.

Početkom 1970-ih započeli su s proizvodnjom parafinskih šibica, no dvije trećine proizvodnje bio je cigaretni papir. Tijekom 1980-ih Tvornica papira Rijeka pokrivala je sedam posto svjetskog tržišta cigaretnog papira i bila druga u Europi po količini proizvoda. Broj zaposlenih bio je oko 1.150, a izvozilo se osamdeset posto proizvodnje.

Nakon pada komunizma vlasnik Hartere je postala - Republika Hrvatska 

Hartera je propala zbog velikih političkih promjena. Raspadom Sovjetskog Saveza i istočnog bloka, koji su činile države Varšavskog ugovora, ugasio se izvoz na ta tržišta, dok je u procesu pretvorbe vlasnik postala Republika Hrvatska.

"Domovinski rat, gubitak tržišta i izostanak ulaganja dovode do slabljenja proizvodnje. Tvornica 1995. postaje dioničko društvo, 1996. prestaje s radom, kratko se obnavlja 1999., a konačno odlazi u stečaj 2005. godine", pojašnjava Danijela Pintur iz Muzeja grada Rijeke.

Postrojenja Tvornice papira Rijeka djelomično su rasprodana, dok je objekte u Marganovu preuzeo Grad Rijeka. Tamo se od 2005. održavao glazbeni festival koji je ugostio 250 iznimno raznovrsnih izvođača i performera iz regije i svijeta. Proteklih godina festival nije održan.