U Slavoniji pronađen grob star 5000 godina, u njemu 3 kostura u čudnom položaju

U Slavoniji pronađen grob star 5000 godina, u njemu 3 kostura u čudnom položaju
Foto: Filip Franković

PROŠLU godinu obilježili su neki vrlo zanimljivi arheološki nalazi na području Hrvatske, poput otkrića izduženih i deformiranih lubanja u Osijeku ili nevjerojatno dobro očuvane rimske kočije pronađene kod Vinkovaca.

Godinu 2020. započinjemo u istome tonu, s još jednim fascinantnim arheološkim otkrićem groba iz bakrenog doba u kojem se nalaze tri isprepletena kostura (slika dolje). Za one koji se pitaju, bakreno doba je prijelazno razdoblje između mlađeg kamenog doba i brončanog doba, a trajalo je od 4. do 3. tisućljeća pr. Kr., što znači da je ovaj grob star oko 5000 godina. 

U Lovasu, malom selu u istočnoj Hrvatskoj, arheolozi su pronašli trojni grob iz razdoblja bakrenog doba koji se može povezati s razdobljem kostolačke kulture (okvirno 3300. i 2700. pr. Kr.). Grobovi ove vrste izuzetno su rijetki u Republici Hrvatskoj, a ovo bi mogao biti jedan od najranijih ove vrste - drugi slični primjerci poznati su s nalazišta Vučedol.

Tri isprepletena kostura

No, ono što je pogotovo zanimljivo u ovome nalazu jest to što se u tome grobu nalaze tri kostura, u vrlo neobičnim položajima. Dvoje pojedinaca postavljeno je u isti položaj, odnosno položeni su na leđa, s nogama presavijenima u koljenima i položenima na desnu stranu. Njihove ruke savijene su u laktovima i privučene prema prsima. Jedan kostur pripada ženi, staroj između 20 i 30 godina, a drugi muškarcu između 25 i 35 godina.

Između njih se nalazi još jedna pokopana osoba, žena stara između 30 i 40 godina. Ona je pronađena okrenuta licem i prsima prema tlu. Njezine noge pronađene su isprepletene s nogama žene s njezine lijeve strane, a njezina desna ruka bila je ukrštena s rukom muškarca s njezine desne strane. Na njezinoj desnoj ruci pronađeni su tragovi ozbiljne traume, vjerojatno uzrokovane premlaćivanjem.

Zvuči zanimljivo, zar ne? Kao scena iz filmskog serijala Indiana Jones. Kako bismo saznali nešto više o ovom zanimljivom nalazu, porazgovarali smo s voditeljem ovog projekta arheologom Filipom Frankovićem koji je trenutno na doktoratu na Sveučilištu u Heidelbergu, ali radi i kao vanjski suradnik za Arheološki muzej u Zagrebu.

Zašto su ovi pojedinci pokopani na ovako neobičan način?

Ukopna praksa kostolačke kulture slabo nam je poznata te brojimo relativno mali broj ukopa (i to na području čitavog rasprostiranja, a ne samo Republike Hrvatske). Radi se većinom o pojedincima, ponekad povezanima sa životinjom. Poznati su i paljevinski ukopi. Ovakvi višestruki ukopi poznati su s lokaliteta Vučedol, ali vjerojatno datiraju nešto kasnije od našeg primjerka. Kažem – vjerojatno, zbog još uvijek nejasne datacije našeg groba.

Nažalost, teško nam je još uvijek reći zbog čega su pokopani na način na koji su pokopani i zašto su stavljeni u takav položaj. Nadamo se da će buduće analize dati više informacija o uzrocima smrti i rodbinskoj povezanosti samih pojedinaca, ali je isto moguće da nam i ne otkriju previše. Moguće interpretacije su razne, ali za sada sve ostaju u sferi spekulacije.

Ipak, teško je za vjerovati da su sva tri pojedinca umrla istovremeno i moguće je da se bar u jednom slučaju radi o nasilnoj smrti. Sama isprepletenost i položaji tijela zanimljivi su jer tri pojedinca stvaraju simetričnu sliku, a dva bočna pojedinca (muškarac i žena) povezani su središnjim pojedincem (žena). Posebno je interesantan položaj tijela centralne žene koja je okrenuta licem prema tlu, što se prema nekim interpretacijama može smatrati negiranjem statusa ili identiteta. No, naglašavam, to sve ostaje u sferi spekulacija.

Što znamo o kostolačkoj kulturi, kakve su im, primjerice, bile nastambe?

Kostolačka kultura je prethodnica poznatije vučedolske kulture. Živjeli su u nadzemnim nastambama izgrađenima od kućnog lijepa (građevinski materijal koji se sastoji od gline pomiješane sa slamom i stavljene na nadzemnu strukturu od pruća, drvenih kolaca i greda). Tehniku odlično opisuje engleski termin wattle-and-daub.

S obzirom na to da se radi o bakrenom dobu, javlja se upotreba ovog materijala, ali jednako tako kamene izrađevine ostaju u upotrebi kao i brojna oruđa i oružja od kosti i rogova životinja. Što se vjerovanja tiče, tu sam malo suzdržaniji jer vjerovanja ne ostaju sačuvana (ili rijetko ostaju) u arheološkom zapisu.

Kako ste pronašli ovaj fascinantan nalaz?

Lovas je jedan od najpoznatijih brončanodobnih lokaliteta u Hrvatskoj jer je tamo 30-ih godina 20. stoljeća pronađena ostava zlatnih i brončanih nalaza. Međutim, donedavno nije bilo većih istraživanja.

Naš projekt vodi Arheološki muzej u Zagrebu. Premda sam ja trenutno na doktoratu na Sveučilištu u Heidelbergu, radim kao vanjski suradnik za Arheološki muzej. Muzej je 2011. započeo istraživanja u Lovasu s idejom prikupljanja podataka o obrascima naseljavanja na području Općine Lovas. Međutim, Ministarstvo kulture nije osiguralo sredstva za nastavak projekta do 2017. kada sam ja preuzeo vodstvo nad projektom. Ministarstvo je ponovno prestalo s financiranjem 2018. godine.

Ako Ministarstvo kulture nije osiguralo sredstva, kako ste nastavili s istraživanjem?

Meni je bilo suludo da jednostavno ponovno odustanemo od projekta pa smo se okrenuli međunarodnoj suradnji i osigurali neka sredstva, a financiramo se i iz donacija i crowdfunding kampanja (mislim da smo prvi arheološki projekt u RH koji je to uveo). Od 2018. imamo dvije partnerske institucije, Općinu Lovas i Institut za Klasičnu arheologiju Karlovog Sveučilišta u Pragu, ali imamo većinski međunarodnu ekipu pa smo i pravi međunarodni projekt.

Grob je pronađen tijekom istraživanja u srpnju 2019. godine, ali smo ga do sada malo držali u tajnosti dok nismo odradili primarne antropološke analize na kosturima.

Gdje se sada nalaze kosturi?

Za analizu kostura zadužen je bioarheolog Mario Novak iz Instituta za antropologiju u Zagrebu, gdje se sada i nalaze kosturi. Oni će biti poslani na c14 datiranje, analizu izotopa i DNA analizu. Do kraja 2020. trebali bismo znati više o detaljima nalaza i odnosima između pokopanih pojedinaca.

Samo da za kraj spomenemo da je bioarheolog Mario Novak, koji surađuje na ovom projektu s Filipom Frankovićem, također sudjelovao u istraživanju misterija izduženih lubanja iz Osijeka.

Svaka čast našim arheolozima i njihovom trudu, nadamo se da će ova godina biti jednako uspješna kao i prošla. Sve dodatne informacije o nalazu trojnog groba iz bakrenog doba i projektu Lovas možete pogledati ovdje.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara