U Srbiji je od danas na snazi Tijanin zakon - doživotni zatvor za najteža djela

U Srbiji je od danas na snazi Tijanin zakon - doživotni zatvor za najteža djela
Foto: Facebook

POLOVICOM svibnja susjedna Srbija uvela je kaznu doživotnog zatvora za najteža kaznena djela, uključujući teško ubojstvo, silovanje i obljubu djece, trudnica i nemoćnih osoba. Taj zakon danas je stupio na snagu, a Srbija se pridružila tako brojnim zemljama svijeta koje imaju doživotnu kaznu. Hrvatska je nema, iako je brutalni zločini ne zaobilaze.

Državni tajnik iz srpskog Ministarstva pravde pojasnio je o kojim se točno kaznenim djelima radi: teško ubojstvo djeteta, silovanje sa smrtnom posljedicom, obljuba nad nemoćnom osobom sa smrtnom posljedicom, obljuba nad djetetom sa smrtnom posljedicom, obljuba djeteta zloupotrebom položaja sa smrtnom posljedicom.

Kako je došlo do Tijaninog zakona?

Tijana se te kobne subote prije pet godina bila vratila s mora, s crnogorske obale, gdje je bila na školskom izletu. Otišla je u selo Bajmok i ondje navečer izašla s prijateljima. Ljetni odmor je, kao i ranijih godina, provodila kod djeda i bake na selu. Tog je ljeta bila upisala srednju glazbenu školu, želeći učiti etno pjevanje i usavršiti sviranje violončela. Život je tek bio pred njom.

Bila vani s prijateljima, otišla vratiti majicu koju je posudila

S prijateljima je otišla na malonogometni turnir, koji se održava u zaseoku Rata, i ostala s njima cijelu večer. Oko ponoći je krenula kući u društvu jedne prijateljice i prijatelja, no na pola puta odlučila je da se mora vratiti kako bi vratila majicu s kapuljačom koju joj je prijatelj posudio. Prijatelj je predložio da vrati majicu umjesto nje, ali ona ga je odbila. 

Rastali su se nekih 200 metara od kuće njene bake i djeda. Tijanin otac je kasnije, osobnom istragom, uspio rekonstruirati kuda je išla i što se dogodilo. Na putu prema Sportskom centru rata, Tijana je oko pola sata iza ponoći susrela još nekoliko prijatelja koji su je pitali kamo ide, a ona im je odgovorila da ide vratiti posuđenu majicu. Prešla je željezničku prugu i zemljanim putem nastavila prema sportskom terenu, na kojem ju je čekao prijatelj, vlasnik majice. 

Prijatelj je, kad je vidio da Tijana ne dolazi, krenuo ususret njoj. Ali nesretna djevojčica u tom je trenutku već bila oteta. Pronašao je samo njenu tenisicu, tzv. starku. Igor Jurić je na temelju svoje istrage zaključio da je od trenutka kad je zadnji put viđena do trenutka kad je njena tenisica pronađena prošlo najviše sedam minuta. Pretpostavlja se da je nasilno ugurana u automobil, a da joj je tenisica ispala dok se otimala. 

Potraga trajala 13 dana, uključili se mađarska policija i Interpol

Tijanu su prijatelji te noći počeli zvati na mobitel i slati poruke na Facebook, ali ona nije odgovarala, a nakon dva sata isključio joj se i mobitel. Iste noći djeca i drugi stanovnici Bajmoka počeli su je tražiti po selu i okolnim zaseocima i njivama. Uskoro se uključila i policija, a onda i žandarmerija, uz policijski helikopter i pse tragače.

Tijanin otac, koji se odmah vratio iz Belgije, gdje je radio kao nogometni trener, kasnije je rekao da je otkrio kako je policija ustvari mogla pravovremenom intervencijom pronaći njegovu kćer preko signala mobitela da ga je odmah po nestanku bila locirala. 

Policija je ispitala sve za koje je sumnjala da bi mogli biti umiješani u njen nestanak, ali tragova nije bilo. A onda je u ponedjeljak lociran signal njenog mobitela oko dva kilometra od granice s Mađarskom. U potragu je uključena i mađarska policija, čak i Europol i Interpol. Pojavljivale su se raznorazne teorije: da su Tijanu oteli trgovci ljudima, kamatari kojima je njen otac navodno dugovao, čak i migranti ili neka vjerska sekta.

34-godišnji Đurić ju je oteo, izudarao, pokušao silovati i onda zadavio

A onda je 7. kolovoza, trinaestog dana potrage, objavljeno da je uhićen ubojica Dragan Đurić, 34-godišnji mesar iz beogradskog naselja Surčin. Srpski ministar policije Nebojša Stefanović potvrdio je na press-konferenciji tog dana da je Đurić uhićen dan ranije u svojoj mesnici. Prema ministrovim riječima, on je "potpuno mirno rezao meso i ponašao se kao da se ništa nije dogodilo", uz "potpunu odsutnost bilo kakvog kajanja, potpunu odsutnost bilo kakvog ljudskog ponašanja".

Đurić, inače visok dva metra i težak preko 100 kilograma, prvo je negirao da je oteo i ubio Tijanu Jurić, ali kad je pao na poligrafskom testiranju, slomio se i priznao svoj stravični zločin istražiteljima.

Prema njegovoj priči, pijan je vozio i udario djevojčicu automobilom, a kad je ona počela zapomagati i zvati upomoć, udario ju je više puta u glavu i ubacio u automobil. Potom ju je odvezao na polje, gdje ju je, po svemu sudeći, svukao, pokušao silovati i zatim je zadavio njenom majicom - onom istom koju je htjela vratiti prijatelju. Nakon toga je, kaže, tijelo vratio u auto i prevezao ga desetak kilometara od Sombora, gdje ga je zakopao na divljem smetlištu, udaljenom 23 kilometra od mjesta na kojem ju je oteo. U prtljažniku automobila pronađena je i lopata kojom ju je zakopao. No prije toga je navodno stao u lokalnoj krčmi i nastavio piti. 

Međutim, policijska istraga je utvrdila da Jurić svoju žrtvu uopće nije prvo udario automobilom. Đurić je također poricao da je silovao Tijanu, da bi naknadno priznao da ju je seksualno zlostavljao. Tužiteljstvo je, pak, ustvrdilo da ju je pokušao silovati, a zatim je ubio da bi prikrio pokušaj silovanja, kako je tada pisao srpski Blic.

Na kraju je osuđen na 55 godina zatvora, 40 za teško ubojstvo i 12 godina za pokušaj silovanja, što je objedinjeno u maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora. Da je tada na snazi bio zakon koji je danas donesen, bio bi osuđen na ostatak života iza rešetaka. 

Što s Hrvatskom?

Dragan Paravinja silovao je, a potom ubio 17-godišnju Antoniju Bilić. Taj zločin je 2011. zgrozio Hrvatsku, no očito ne i pravosuđe. Paravinja je osuđen na 40 godina zatvora, a kazna mu je ubrzo prepolovljena. Tin Šunjerga ubio je roditelje metkom u potiljak - 40 godina zatvora. David Komšić bivšu djevojku doslovno je zaklao - nožem ju je izbo 88 puta. Kazna s 30 smanjena mu je na 25 godina. Ne zaboravljamo niti Srđana Mlađana koji je iz čistog mira ubio gimnazijalku i umirovljenika. Na slobodnom vikendu zbog dobrog vladanja, godinama kasnije, nastavio je svoj krvavi pohod i ubio policajca. Ovaj trostruki ubojica na slobodu će za osam godina.

Jesu li kazne za ovakve zločine preblage? Hrvatsko pravosuđe predviđa kazne do maksimalnih 40, odnosno za ponovljeni zločin 50 godina zatvora.

Nobilo: Ja sam protiv smrtne kazne i protiv doživotne kazne

Kakve kazne ima naša država, pitali smo odvjetnika Antu Nobila.

"Hrvatska ima veliki raspon kazni i one su dovoljne da se pokriju sve situacije. Ja sam osobno protiv smrtne i doživotne kazne jer te kazne eliminiraju cilj izvršenja kaznenih sankcija, a to je resocijalizacija, popravljanje čovjeka i nakon određenog vremena vraćanje čovjeka u društvo", objasnio je Nobilo.

Doživotnu kaznu zatvora ima većina zemalja svijeta, a u Europi, uz Hrvatsku, samo četiri nemaju - BiH, Portugal, Norveška i Island. Nobilo je za Media servis objasnio da u Njemačkoj, iako postoji doživotna kazna, zatvorenici rijetko odsluže cijelu kaznu.

"Kazna faktički iznosi 15 godina jer se u pravilu svi puštaju na uvjetnu slobodu nakon navršetka 15 godina", pojasnio je Nobilo.

Škare Ožbolt: Ja sam za doživotnu kaznu, ali...

Struka je oko ovog pitanja podijeljena. Bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt smatra da bismo trebali uvesti doživotnu kaznu, no ističe:

"Mislim da je daleko važnije imati efikasno pravosuđe, da je svaki počinitelj svjestan da će mu se brzo donijeti odluka i da će mu se donijeti pravedna odluka, a možda i ona najviša kazna. To je po meni jača poruka. Ja bih pitanje doživotnog zatvora ostavila struci. I upravo profilima dosadašnjeg ponašanja projekcijama bismo odredili kakva to ponašanja ovo društvo može očekivati i onda praktički zaštitila društvo od potencijalnih počinitelja."

Miljević: Ja sam za doživotni zatvor

Uvođenje doživotnog zatvora desetljećima zagovara odvjetnik Veljko Miljević. Ističe - sve je krenulo ukidanjem smrtne kazne Božićnim Ustavom iz 1990. godine, a tek je 1997. kao zamjena za doživotni uveden tzv. dugotrajni zatvor.

"I trebalo je već 1990. ocijeniti je li kazna dugotrajnog zatvora od 40 godina, koje u tom trenutku nije niti bilo, može li polučiti sve generalno preventivne svrhe, a da ne govorimo o retributivnim svrhama Kaznenog zakona, a to je odmazda i tako dalje", objasnio je Miljević.

Prevencija je bitna, ističe Miljević i objašnjava - psihijatrijskim vještačenjima može se dati pouzdana procjena mogućnosti ponavljanja kaznenog djela.

Novoselec: Kombinacija s uvjetnim otpustom

SDP-ova vlada 2003. godine namjeravala je uvesti doživotnu kaznu. Izmjena Kaznenog zakona bila je izglasana, no ubrzo je ukinuta. U radnoj skupini bio je umirovljeni profesor kaznenog prava Petar Novoselec.

"Ali uz kombinaciju s uvjetnim otpustom. To imaju sve europske države, one su prepisale doživotni zatvor, ali je ipak šansa osuđeniku da izađe iz zatvora, da se naknadno ipak uključi u život. Zato postoji uvjetni otpust", objasnio je Novoselec.

Srbija je ovaj zakon, kojim se brutalna ubojstva kažnjavaju doživotnim zatvorom, nazvao Tijanin zakon. Silovanje i zvjersko ubojstvo 15-godišnje Tijane Jurić šokirali su javnost, a njezin otac Igor osnovao je zakladu s njezinim imenom koja se bavi prevencijom nasilja nad djecom, a koja je pokrenula inicijativu za izmjenu zakona.

 

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara