FSB, glavna ruska obavještajna služba obavijestila je predsjednika Putina kako je danas ubijen Šamil Basajev, vođa čečenskih pobunjenika koji je godinama uživao reputaciju jednog od najtraženijih terorista na svijetu.

Prema izvješću agencije Itar-Tass, Basajev je noćas ubijen u Ingušetiji gdje je, prema obavještajnim izvorima, planirao "spektakularnu terorističku akciju" koja je trebala koincidirati sa sastankom na vrhu zemalja Grupe G8, koji se sljedećeg vikenda održava u Rusiji.

Putin je izrazio zadovoljstvo s viješću, rekavši kako je Basajev "dobio što je zaslužio". Basajev je rođen u Čečeniji, u tadašnjem SSSR-u godine 1965. a ime je dobio prema Šamilu, legendarnom borcu protiv ruskih osvajača Kavkaza u 19. stoljeću.

Nakon bezuspješnih pokušaja studiranja u Moskvi kraće je vrijeme radio kao prodavač kompjuterske opreme, da bi se u kolovozu 1991. godine pridružio snagama ruskog predsjednika Borisa Jeljcina u slamanju konzervativnog državnog udara.

Iste je godine Čečenija proglasila nezavisnost, a Basajev je tome pružio podršku sudjelujući u jednoj od prvih terorističkih akcija u svrhu ostvarenja tog cilja - otmicom zrakoplova "Tu-154" u studenom 1991. Ta je akcija, za razliku od ostalih, završila mirno i bez žrtava.

Basajev je sljedeće godine postao medijska zvijezda kada je na čelu muslimanskih dragovoljaca sudjelovao u ratu u kojem se muslimanska Abhazija de facto otcijepila od nezavisne, ali većinski kršćanske Gruzije.

Neki izvori tvrde da je Basajev tada bio u službi Moskve, kojoj je u interesu bilo oslabiti prozapadnu Gruziju. Međutim, nakon što je Jeljcin 1994. krenuo oružjem slomiti čečensku nezavisnost, Basajev se pretvorio u jednog od najljućih ruskih neprijatelja. Njegova specijalnost su postale spektakularne akcije u kojima su se napadali civilni ciljevi i uzimali taoci.

Prva takva je bio napad na bolnicu u Budjonovsku u lipnju 1995. godine. Suočena s tisućama talaca koje nije mogla osloboditi, ruska vlada je popustila Basajevljevim zahtjevima i omogućila mu siguran prolaz.

Sljedeće godine je prepad Basajevljevih gerilaca na Grozni natjerao Jeljcina na povlačenje iz Čečenije i primirje kojim je kavkaska republika postala de facto nezavisna.

Basajev se u jesen iste godine kandidirao za predsjednika Čečenije, ali je poražen od Arslana Mashadova. Godine 1998. je ipak postao čečenski premijer. Sve to vrijeme je, međutim, Basajev postao sve radikalniji i sve povezaniji s raznim islamističkim pokretima u svijetu.

U skladu s time je nastojao islamističku revoluciju izvesti i u druge krajeve Rusije, uključujući susjedni i pretežno muslimanski Dagestan. U kolovozu je taj pokušaj krvavo odbijen, a to, kao i nikad razjašnjena ekplozija stambene zgrade u Moskvi, je poslužio kao izgovor ruskoj vladi za novu invaziju Čečenije.

U ratu koji je nastao Čečenija je nominalno stavljena pod rusku kontrolu, ali je Basajev, usprkos gubitku noge, nastavio voditi borbu protiv ruskih i njima savezničkih čečenskih snaga, koristeći sve bezobzirnija sredstva, uključujući bombaše-samoubojice i uzimanje talaca.

Tako je godine 2004. ubijen proruski premijer Ahmed Kadirov. Svjetska javnost Basajeva daleko bolje pamti po dvjema akcijama koje su završile masovnim krvoprolićem nedužnih civila -uzimanjem taoca u moskovskom kazalištu godine 2002. te talačkom krizom u Beslanu.

U oba slučaja je Basajev preuzeo odgovornost za masovna ubojstva nedužnih ljudi, izjavivši kako izbacivanje ruskog okupatora iz Čečenije sasvim opravdava i najbrutalnija sredstva.

Basajevljeva brutalnost je s vremenom dovela do rascjepa u pokretu za nezavisnost, čiji su se čelnici nastojali distancirati od akcija poput one u Beslanu, držeći da naglo gube simpatije koje su godinama uživali u svjetskoj javnosti.

Međutim, nakon što je umjereni čečenski vođa Arslan Mashadov ubijen od ruskih snaga prošle godine, Basajev je postao neupitna ikona čečenskih pobunjenika.

Basajevljeve akcije su godinama bile trn u oku ruske vlade i predsjednika Putina, pa je hvatanje ili likvidacija čečenskog vođe bio prioritet ruskih službi sigurnosti. U tu svrhu je kao nagrada za informaciju koja bi dovela do njegovog hvatanja ponuđena nagrada od 10 milijuna američkih dolara.

Vijest o smrti Šamila Basajeva do završetka teksta nisu potvrdili čečenski pobunjenički izvori.

D.A.