Naš ugledni filozof dobio poziv iz Švedske, u Hrvatskoj ga šikanirali dok nije dao otkaz

Naš ugledni filozof dobio poziv iz Švedske, u Hrvatskoj ga šikanirali dok nije dao otkaz

FOTO: Privatni album/Wikipedia

UGLEDNI hrvatski filozof dr. sc. Pavel Gregorić prošli je tjedan dao otkaz na Hrvatskim studijima nezadovoljan razvojem situacije u toj ustanovi.

Takvu odluku donio je, među ostalim, i zbog toga što mu nisu htjeli odobriti istraživački boravak na prestižnom sveučilištu u Švedskoj.

Ne treba posebno isticati da je to veliki gubitak za HS i Sveučilište u Zagrebu i našu akademsku zajednicu koja dugi niz godina muku muči s odljevom mozgova. Naime, riječ je o jednom od najkvalitetnijih i najcitiranijih znanstvenika u području filozofije, čiji su radovi objavljivani u vodećim svjetskim časopisima. Ali riječ je i o velikom borcu protiv nepravilnosti u hrvatskom sustavu znanosti i obrazovanja.

Diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, magistrirao je i doktorirao filozofiju na Oxfordu, a usavršavao se u Budimpešti, Berlinu i Berkeleyu. Bavi se antičkom filozofijom, filozofijom uma i filozofijom znanosti.

Hrvatski studiji, na kojima je predavao od 2011. do 2017., u početku su bili osnovani kao svojevrsna nacionalistička protuteža Filozofskom fakultetu, među ostalim i na inicijativu Franje Tuđmana. Godinama su bili ismijavani i osporavani te su se borili za opstanak jer nisu mogli ozbiljno konkurirati kvalitetom. No od 2007. događa se njihov uzlet.

U reakreditaciji 2013. Hrvatski studiji dobili su najviše ocjene od svih visokih učilišta koja izvode programe u društvenim i u humanistički znanostima. Nije tajna da su za te ocjene zaslužni ljudi poput Gregorića koji je kao član prošle uprave HS-a radio na pripremama za reakreditaciju i bio zadužen za komunikaciju s inozemnim povjerenstvom i Agencijom za znanost. Nažalost, upravo ti i takvi ljudi u posljednjih su se godinu dana našli pod raznim pritiscima, a HS je, umjesto da bude unaprijeđen u fakultet, protivno zakonu i volji profesora i studenata sveden na sveučilišni odjel.

Kao novinaru, Gregorić mi je mnogo puta bio vrhunski sugovornik jer se nikada nije bojao govoriti otvoreno o anomalijama u našoj akademskoj zajednici. Tako je bilo i ovaj put.

Nedavno ste dali otkaz na Hrvatskim studijima. Zašto?

Zato što više nisam mogao raditi na ustanovi na kojoj su mi bila uskraćena akademska prava i gdje su moji donedavni kolege bili spremni aktivno ili pasivno sudjelovati u šikaniranju grupe zaposlenika koja se suprotstavila nasilnoj transformaciji Hrvatskih studija.

O kakvom se šikaniranju radilo?


Osim što smo bili isključeni iz tijela odlučivanja, bili smo izloženi raznim oblicima pritisaka, od uskraćivanja potpisa na urednu projektnu dokumentaciju, neisplaćivanja dnevnica za konferencije u inozemstvu na kojima smo izlagali kao pozvani govornici, neovlaštene distribucije dokumenata s privatnim podacima, otezanja s rješavanjem molbi za korištenje slobodne studijske godine, pa sve do besprizornog stegovnog postupka koji je pokrenut protiv kolege sindikalnog povjerenika po netom donesenom Pravilniku o stegovnoj odgovornosti. Pokušajte zamisliti kako je raditi u takvoj okolini.

Već duže vrijeme vi ste glasan kritičar i komentator problema u našoj akademskoj zajednici. Jedan ste od filozofa koji su bivšeg ministra Pavu Barišića prijavili za plagijat. Zbog svoje kritičnosti imali ste problema na Filozofskom fakultetu, a kasnije i na Hrvatskim studijima.

Da, ja sam socijalno neprilagođen, kako me je rektor Damir Boras jednom prilikom opisao studentima, u mom odsustvu, dakako. Smatram to komplimentom jer je vrlina biti neprilagođen duboko izvitoperenom sustavu. Kao što kaže indijski filozof Jiddu Krishnamurti, ''prilagođenost duboko bolesnom društvu nije mjerilo zdravlja''.

Na Hrvatskim studijima zbiva se svojevrsni desant. Vi ste sami odlučili otići, no i dosta drugih ljudi je otišlo, milom ili silom. Čini se da su to prije svega oni koje se smatra nepoćudnima zbog protivljenja načinu na koji se provodi uzurpacija Hrvatskih studija i sudjelovanja u štrajku profesora.


Točno, oni koji su pokazali samo mrvicu protivljenja politici koju uprava Sveučilišta vodi prema Hrvatskim studijima, morali su otići po isteku ugovora o radu. Nisu im raspisani natječaji za stalna radna mjesta niti su angažirani kao vanjski suradnici, čak ni kada se radilo o dokazano izvrsnim nastavnicima i obećavajućim znanstvenicima. Umjesto njih, dovedeni su neki drugi ljudi, po vrlo neobičnim kriterijima i mimo Vijeća odsjeka.

Čini se da se ondje istovremeno uhljebljuju poslušnici. Koji su vaši dojmovi?


Pretpostavljam da se radi o ljudima u vrlo teškoj egzistencijalnoj situaciji pa vjerojatno zato prihvaćaju radna mjesta za koja znaju da su upražnjena svojevrsnim istjerivanjem prethodnika, i to na ustanovi koja djeluje posve heteronomno, kadrovski se popunjava po nekom neobičnom ključu i vrlo je neizvjesne budućnosti.  
 
Mislite na Pismo očekivanja kojim je bivši ministar Mornar tražio da HS regulira svoj pravni status i jasnije se profilira kao studij koji nudi nešto drugačije od sličnih fakulteta u Zagrebu?

Da, postupak reakreditacije Hrvatskih studija završio je Pismom očekivanja kojemu trogodišnji rok istječe 12. prosinca 2017. Koliko vidim, nijedan zahtjev nije riješen, dapače, kod nekih zahtjeva situacija je bitno pogoršana u odnosu na stanje iz 2014. To je jasno i sadašnjoj upravi, jer su pred sam kraj mandata ministra Barišića od njega tražili da im produlji rok iz Pisma očekivanja, iako za to nema nikakvog zakonskog uporišta. Nedavno im je Agencija za znanost i visoko obrazovanje i službeno odbila taj zahtjev, što sigurno izaziva veliku zabrinutost.

Tko su ti ljudi koji su odlučili zauzeti Hrvatske studije i zašto to čine?


Postoji narativ o povratku Hrvatskih studija izvornoj misiji centra za izučavanje i podučavanje hrvatske kulture i društva, što dobro rezonira s konzervativnim svjetonazorom, desnom političkom opcijom i crkvenim krugovima. Međutim, posrijedi su najsiroviji partikularni interesi, kao što su eliminacija konkurencije, poravnavanje osobnih i klanovskih računa, trgovanje radnim mjestima, stvaranje strateških dužnika, osiguravanje glasova u Senatu kao priprema za skorašnje izbore za rektora i sl.

Većina ljudi u našoj akademskoj zajednici uglavnom šuti. Zviždača je jako malo, osobito u ključnim tijelima kao što su Rektorski zbor, Senat i sl. Zašto je to tako?


Prvo i sasvim općenito, nepristojno je režati na ruku koja te hrani. Drugo i sasvim konkretno, opasno je režati na ruku koja te hrani dok je u drugoj ruci batina ili barem neka vratanca na koja svaka maca mora doći kada treba napredovati, dobiti projekt ili asistenta. Treće, mi živimo u društvu nezamjeranja i prihvaćanja raznih vrsta ucjena, a tome je tako zato što nemamo ideala i vjeru da se nešto može promijeniti. Sve to vrijedi i za akademsku zajednicu. Što se pak Senata tiče, ponašanje većine članova koji dižu ruke za evidentno dvojbene odluke, jasno pokazuje da ne postoji zajednička ideja Sveučilišta u Zagrebu i da svatko gleda samo svoja kratkoročna posla.

Je li vam dozlogrdilo da budete usamljeni borac?

Nisam usamljeni borac. Okružen sam s izvanrednim, pametnim i uspravnim ljudima bez čije bih potpore davno odustao. Među kolegama u štrajku i studentima u blokadi vidio sam od čega je sazdana ljudskost. To ću uvijek pamtiti.

Odlazite u Švedsku? Kamo to idete i što ćete točno raditi?

Dobio sam poziv da se priključim jednoj međunarodnoj istraživačkoj grupi na Sveučilištu u Göteborgu, pa ću idući semestar provesti između Švedske i Hrvatske. Jako me veseli što ću imati priliku malo se odmaknuti od Sveučilišta u Zagrebu i vratiti se svojim istraživanjima koja sam u proteklih godinu dana zbog zbivanja na Hrvatskim studijima malo zapostavio.

Biste li ostali u Švedskoj ako vam se pruži prilika?


Ne znam. Ali umišljam si da je na dugi rok od mene veća korist u Hrvatskoj nego u uređenim sustavima kao što je onaj u Švedskoj.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara