Uhljebi, želite pomoći Hrvatskoj? Masovno dajte otkaze i pustite ljude da žive

Uhljebi, želite pomoći Hrvatskoj? Masovno dajte otkaze i pustite ljude da žive

Foto: Index/HRT

DOGODILO se i to – jedan čovjek je odbio biti uhljeb. Docent dr. sc. Marin Strmota, državni tajnik u pretenciozno nazvanom Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, pošteno je, kako i dolikuje znanstveniku, priznao kako "Vijeće za demografsku revitalizaciju" nije donijelo ništa novo, općenito da se na području demografije ne događa ništa što bi se trebalo događati. Potom je pred kamerama, usred tiskovne konferencije, dao ostavku.

>> Državni tajnik za demografiju je shvatio da mu je posao besmislen, baš kao što je besmisleno i cijelo ministarstvo


Biti krpa za pokrivanje nerada za 16000 kuna ili biti znanstvenik za gotovo upola manje (na faksu ga čeka docentska plaća koja teško da će prijeći 9000) – Strmota se prelomio i postao junak mjeseca, otkrivši napokon bit hrvatske politike. A ta bit hrvatske politike je ne raditi ništa ili raditi vrlo malo, no uz velike naslove davati neki dojam da se radi.

Strmota je pred kamerama priznao da su demografske mjere koje ova vlada predlaže skoro pa ništa. Čovjek se time bavi cijeli profesionalni život i zasigurno o demografiji zna puno više od nas.

Jeste li ikada radili djecu radi dječjeg doplatka?


U našoj verziji uhljebništva, demografija se "rješava" na tipično birokratski način, kako se uostalom problemi rješavaju, odnosno pokušavaju riješiti već preko pola stoljeća. Prvo se osnuje neko visoko tijelo (po mogućnosti da na čelu sjedi premijer) za koje se odmah zna da neće biti operativno ni na koji način, jer premijer i ministri kada se nađu grupno nisu operativno tijelo. Onda se u ime nekog ministarstva uvali velikim slovima problem, evo konkretno demografija. Onda, kada već imamo i ministarstvo koje se tako zove, onda idemo zaposliti neke službenike koji će se time baviti. Kako će se time baviti? Pa recimo, evo idemo dignuti cenzus temeljem kojeg se dobiva dječji doplatak. Uzeti ćemo ljudima novac porezom (juhu!), onda ćemo naravno prvo od toga uzeti za naše plaće, naknade, urede, službene aute i telefone, a što ostane – onda ćemo dijeliti. I to je manje-više to. I onda bi, po tim birokratima, ljudi radi eto dječjeg doplatka i još pokoje sitne mjere trebali više raditi djecu.

Budite iskreni, jeste li napravili ijedno dijete radi dječjeg doplatka? Jeste li ikada uopće i pomislili: "Draga/dragi, evo raste dječji doplatak, idemo na još jedno?". Ili je odluka o djetetu ili djeci, jedna od najvažnijih odluka u životu, stvar puno dubljeg premišljanja i razmišljanja o životu, obitelji, okolišu u kojem živimo, stotinama faktora, a dječji doplatak je samo jedna mala stavka u svemu tome? Isto kao ona HDZ-ova o "1000 eura za svako dijete", čak i imenom odvratna odluka koja podsjeća na lijepljenje dviju novčanica od 500 eura muzičaru na harmoniku? Sve te priče su tipično glupo, birokratsko razmišljanje "kako bi evo pomogli da ljudi imaju djecu". Znate kako ćete pomoći, dragi birokrati? Tako da masovno date otkaze i pustite ljudima da žive od svog posla uz male poreze. Ukinite za početak županije. Pa dvije trećine općina i gradova. Pa onda tri četvrtine politički imenovanih položaja. Pa ćemo dalje.

Uostalom, evo dolje i Odluka o osnivanju Vijeća za demografsku revitalizaciju Republike Hrvatske. Pogledajte članove Vijeća. Mogli li ti ikome išta pomoći oko demografskih pitanja? Ili će vam samo nabrajanje likova koji tu sjede ogaditi, kako bi Sheldon rekao, "coitus" na koji dan?

Vijeće Za Demografsku Revitalizaciju by Index.hr on Scribd



Tekst se nastavlja ispod oglasa
Demografija je pitanje cijele zajednice

Postoje, naravno, mjere kojima se demografija može potaknuti. Pisali smo već, ako ste majka izvan Zagreba, vrlo čudno će vas gledati ako tražite vrtić koji radi popodne jer ste recimo učiteljica u školi koja radi u smjenama, ili frizerka. Mogu se lako zamisliti i porezne olakšice za rad na nepuno radno vrijeme, kako bi jedan član obitelji s malom djecom mogao raditi 2, 4 ili 6 sati. Ali tu su i mnoge mjere koje imaju zapadne države, desetine i desetine mjera koje život čine ugodnijim. Od kvalitetnog školovanja koje ne traži da dijete sutra vodite na hrpu dodatnih aktivnosti do rodilišta opremljenih kao mali hoteli, kako bi samo čin rađanja bio maksimalno ugodan i kako žena ne bi odnijela nikakve traume kući.

No osnovni problem demografije u nas je činjenica da ljudi odlaze jer im ogroman javni sustav uzima previše. Nedavno je na Twitteru predsjednik HSS-a Krešo Beljak napisao kako se prije par godina imao čast obratiti članovima Gradskog vijeća Los Angelesa. Znate koliko ih ima? Ukupno 15. Za područje od oko 3,8 milijuna ljudi, samo malo manje nego što je nas u Hrvatskoj. Dakle, 15 političara upravlja područjem koje ima stanovnika gotovo koliko Hrvatska, a proračun grada je 9,2 milijarde dolara, brat-bratu upola hrvatskog državnog proračuna! A mi? Tisuće i tisuće profesionalnih političara, pa tisuće direktora i članova uprava državnih firmi, pa desetine tisuća onih koji primaju neku pinku kao vijećnici svih vrsta, pa tek onda službenici i tako dalje, tko bi sve nabrojio.

Politika i uhljebi ne žele ljude koji bi radili brzo i konkretno

Cijeli taj smiješni politički aparat na koji je naslonjen administrativni aparat je problem, a ne rješenje. U njemu za ljude poput Marina Strmote nema mjesta, jer em žele konkretna rješenja, em traže da se radi brzo, kao pristoji prilici, poslu i općenito vremenu jer danas se u godinu-dvije promijeni više nego nekada u pola stoljeća. No upravo ta želja za promjenom i želja za brzim radom je nešto čega se hrvatska politika i hrvatski uhljebi užasavaju – kakva brzina i kakve reforme ako plaća uredno stiže svakog desetog?

Marin Strmota je odbio biti lutka koja će akademskom titulom pokrivati nečiji nerad i otišao je. Ogolio je svoje poslodavce i napokon nam jasno rekao da nikakvo vijeće ili povjerenstvo neće rješavati demografske probleme – to treba rješavati par profesionalaca, kao što i svaki drugi segment u državi treba rješavati par profesionalaca – državna uprava mora biti mala i profesionalna jer samo onda je pomoć, a ne uteg. Cijeli ovako ogroman i spor javni sustav koji treba ogromne milijarde da bi preživio, ne može i neće riješiti demografski problem, jer sam stvara demografski problem. Upravo radi ogromnih poreza i sveprisutne politike gdje se bez stranačke iskaznice ne može ništa, poduzetnici ne otvaraju firme, a radnici odlaze. S obiteljima. Većina se nikada neće vratiti.

Akademska zajednica mora prestati šutjeti

Strmota je pokazao još nešto – dužnost je znanstvenika, dužnost je pravih poduzetnika, ali naravno i svih drugih stručnjaka javno i glasno neukim i nesposobnim političarima reći da su upravo to što jesu, neuki i nesposobni. Politička korektnost gdje se nitko političaru ne usuđuje reći da ne zna, da nema pojma i da se makne od onoga što ne zna – već nam je previše puta došla glave.

Dobar politički potez, evo kakav je početak učlanjivanja u Europsku svemirsku agenciju, hrvatski znanstvenici i intelektualci trebaju pozdraviti, ali za glupe poteze treba jasno reći da su glupi. To je odgovornost onih preostalih obrazovanih u ovoj zemlji, akademske zajednice posebno. Šutnja i tolerancija glupog nas je dovde dovela.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara