Ivan Čović je inženjer strojarstva, dvostruki prvak Hrvatske u judu i osvajač medalja s europskih i svjetskih kupova. Ivan je po majci podrijetlom iz istočne Ukrajine, iz Luganska. I dan-danas vezan je za Ukrajinu. Za Index piše o događajima u ovoj zemlji, odnosima među ljudima te situacijama koje su dovele do ruske agresije.

DANIMA se kroz naš medijski prostor provlači neutemeljen mit povezan sa sve glasnijim zagovaranjem ulaska Ukrajine u EU.

U tom mitu se provlači teza kako to da je Ukrajina spremna "preko noći" za EU, dok je Hrvatska prolazila "zločin i kaznu" (i figurativno i doslovno) da bi postala dio te uljuđene zajednice. Uz određeni dio medijskog aparata, ali i komentara ljudi koji idu uz te napise, tu tezu je provukao i predsjednik Zoran Milanović koji je otprilike ironično izjavio da je BiH spremnija od Ukrajine za EU.

Na stranu mišljenje oko ulaska Ukrajine u EU i njene spremnosti, no Ukrajina neće "preko noći" i bez pregovora ući u EU. Ukrajina se nije sjetila jučer ili kad su ruski tenkovi ušli na njen teritorij postati član EU, Ukrajina pregovara na ovaj ili onaj način s EU već 20 godina.

Na kraju krajeva, ovaj rat je i posljedica ukrajinskih pregovora oko ulaska u EU.

Poput Turske, koja je također imala kamenit put s bližom integracijom s EU, ukrajinska vlada nastojala je osigurati što više ekonomskih koristi, a istovremeno očuvati što je moguće više suvereniteta kako ne bi morala unositi značajne promjene u svoje domaće institucije.

Potaknuta željom za većim pristupom europskom tržištu, Ukrajina je poduzela niz koraka kako bi svoje institucije bliže uskladila sa standardima EU. 

Sve je počelo 1994.

Krenimo kronološki:

Još 1994. Ukrajina je potpisala sporazum o partnerstvu i suradnji s EU. 

15. ožujka 2001. Europski parlament podržao je buduće članstvo Ukrajine. No bez obzira na tu podršku, postojala je izričita skepsa prema ulasku Ukrajine u EU. 

2004. godine nakon ponovljenih izbora i Narančaste revolucije pobijedio je proeuropski kandidat Juščenko koji je zatražio jasniju naznaku Ukrajine za članstvo.

2008. godine počinju pregovori s EU. Oda 20. do 24. listopada 2008. EU i Ukrajina održali su krug pregovora o poglavlju Sporazuma o pridruživanju: područje slobodne trgovine. 

2009. godine Ukrajina s još pet postsovjetskih republika (Bjelorusija, Moldova, Azerbajdžan, Armenija i Gruzija) potpisuje "Istočno partnerstvo" (slično "Zapadnom Balkanu"), s ciljem da se dogovori gospodarska strategija, sporazumi o putovanjima i druga pitanja vezana za EU.

2010. godine (proruski) predsjednik Janukovič obećava usvojiti u lipnju te godine zakone potrebne za stvaranje slobodne zone trgovine između EU i Ukrajine.

Pritisak na Janukoviča

30. ožujka 2012. predsjednik Janukovič potpisuje sporazum o pridruživanju EU, no EU ne potpisuje sporazum kao vid pritiska na Janukoviča radi pritvaranja Julije Timošenko, jer su to pritvaranje smatrali politički motiviranim.

U ožujku 2013., Stefan Fule, povjerenik EU za proširenje, obavijestio je Europski parlament da su ukrajinske vlasti dale svoju "nedvosmislenu predanost" rješavanju pitanja koja je pokrenuo EU. A uključivala su nekoliko "uznemirujućih" nedavnih incidenata; uključujući poništenje mandata Timošenkovog odvjetnika Sergeja Vlasenka u Vrhovnoj radi (ukrajinskom parlamentu), što bi moglo odgoditi potpisivanje sporazuma. No sljedećeg dana ukrajinsko Ministarstvo vanjskih poslova izrazilo je optimizam da će sporazum ipak biti potpisan u studenom.

Sredinom kolovoza 2013. Rusija je promijenila svoje carinske propise o uvozu iz Ukrajine tako da je 14. kolovoza 2013. ruska carinska služba zaustavila svu robu koja dolazi iz Ukrajine i potaknula političare kako bi se taj potez shvatio kao početak trgovinskog rata protiv Ukrajine, a kako bi se spriječilo da Ukrajina potpiše trgovinski sporazum s EU. Ukrajinski ministar industrijske politike Mihajlo Korolenko izjavio je 18. prosinca 2013. da je zbog toga ukrajinski izvoz pao za 1.4 milijarde dolara (ili smanjenje od 10% na godišnjoj razini kroz prvih 10 mjeseci te godine).

3. rujna 2013. godine Janukovič poziva parlament da usvoji zakone kako bi Ukrajina ispunila kriterije EU i mogla potpisati sporazum u studenom.

21. studenoga 2013. Vrhovna rada nije uspjela usvojiti niti jedan od šest prijedloga o dopuštenju bivšoj premijerki Juliji Timošenko da se liječi u inozemstvu, što je bio zahtjev EU za potpisivanje sporazuma o pridruživanju. 

Istog dana, dekretom ukrajinske vlade obustavljene su pripreme za potpisivanje Sporazuma o pridruživanju. Naveden je razlog to što je Ukrajina prethodnih mjeseci doživjela "pad industrijske proizvodnje i odnosa sa zemljama ZND-a."

Vlada je također uvjeravala: "Ukrajina će nastaviti s pripremama za provedbu sporazuma kada se pad industrijske proizvodnje i odnosi sa zemljama Zajednice neovisnih država (ZND) kompenzira europskim tržištem." 

Sporazum o pridruživanju nije potpisan iako se to očekivalo

Prema ukrajinskom premijeru Azarovu, "izuzetno teški uvjeti" Međunarodnog monetarnog fonda (zajam MMF-a koji je predstavio 20. studenog 2013.), koji je uključivao velike rezove proračuna i povećanje računa za plin za 40%, bio je posljednji argument u prilog odluke ukrajinske vlade da obustavi pripreme za potpisivanje Sporazuma o pridruživanju EU.

Predsjednik Janukovič je nazočio summitu EU od 28. do 29. studenog 2013. u Vilniusu (gdje je prvotno bilo planirano da će Sporazum o pridruživanju biti potpisan 29. studenog 2013.), ali Sporazum o pridruživanju nije potpisan. I Janukovič i visoki dužnosnici EU signalizirali su da žele potpisati Sporazum o pridruživanju kasnije

17. prosinca Ukrajina je potpisala sporazum s Rusijom prema kojem će Rusija kupiti ukrajinske euro obveznice za 15 milijardi dolara, a cijena ruskog prirodnog plina koji se isporučuje Ukrajini bit će smanjena, iako je Putin izjavio da "danas nismo razgovarali o ulasku Ukrajine u Carinsku uniju (Bjelorusije, Kazahstana i Rusije)".

Tri dana kasnije, visoki dužnosnici EU izjavili su da je EU i dalje spreman potpisati Sporazum o pridruživanju "čim Ukrajina bude spremna za to", da je sporazum bio koristan i za Rusiju i da EU "nije potpuno zabrinut za činjenicu da Ukrajina potpisuje sporazume s Rusijom". 

Majdan, aneksija Krima, građanski rat...

U međuvremenu se događa Majdan, ruska aneksija Krima i građanski rat na istoku zemlje (što je druga tema).

16. rujna 2014. Vrhovna rada odobrila je nacrt zakona o ratifikaciji Sporazuma o pridruživanju između Ukrajine i Europske unije, koji je istog dana potpisao predsjednik Petro Porošenko.

1. siječnja 2016. na snagu je stupilo "duboko i sveobuhvatno područje slobodne trgovine između Ukrajine i EU". Do travnja 2016. Sporazum o pridruživanju ratificirale su Ukrajina i sve zemlje članice EU osim Nizozemske koja je održala referendum o odobrenju sporazuma. Nakon odbijanja sporazuma na referendumu, nizozemski premijer Mark Rutte rekao je da će ratifikacija biti stavljena na čekanje tijekom pregovora s ostalim stranama sporazuma kako bi se pronašao kompromis.

Krajem siječnja 2017. nizozemska je vlada predstavila nacrt zakona kojim potvrđuje odobrenje sporazuma. Nizozemski Zastupnički dom odobrio je prijedlog zakona 23. veljače 2017. godine. Senat je usvojio prijedlog zakona 30. svibnja 2017.

Ukrajina još možda nije spremna za EU, ali svoj put plaća krvavim ratom

EU je s Ukrajinom održao dvadeset i tri summita od 1997. godine do danas, Ukrajina je participirala na još pet dodatnih summita EU. Od 1994. postoje sporazumi, nacrti sporazuma, ugovori o trgovini, ukidanju viza, ukidanju carina, usklađivanje zakona itd. 

Ukrajina možda nije spremna za EU, kao što možda ni EU nije spreman za Ukrajinu (pogotovo u ratnom stanju). No nipošto se ne smije provući teza o nedovoljnoj angažiranosti Ukrajine oko EU članstva. Ukrajina je možda imala najduže i najmučnije pregovore s EU u svojoj bliskoj povijesti. Ukrajina plaća i danas svoj europski put krvavim ratom. I nije pošteno da se Ukrajini umanjuje njen angažman na putu prema EU.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.