UKRAJINSKA puzajuća ofenziva koja nikako ne donosi konkretne rezultate počela je stvarati sasvim konkretne probleme. S obzirom na to da ukrajinska pobjeda nije na vidiku, a isto tako ni ruska, stanje u i oko Ukrajine sve se više komplicira.

Prije nekoliko dana CNN je objavio anketu o američkoj potpori nastavku pomoći Ukrajini. Iako takve ankete nisu pouzdane, ipak pokazuju trend. U anketama provedenim u početku ruske agresije na Ukrajinu oko 60 posto Amerikanaca podržavalo je slanje pomoći. U najnovijoj anketi 55% ispitanika smatra da Kongres SAD-a ne bi trebao odobriti dodatno financiranje za potporu Ukrajini naspram 45% onih koji su za nastavak slanja pomoći. Iako postoci možda nisu potpuno precizni, trend je nedvojben.

Ogroman je to problem za Kijev. Sjedinjene Države dale su daleko najveću pomoć, više od sedamdeset milijardi dolara. Od toga malo manje od 43 milijarde vojne, nešto više od 24 milijarde financijske i 3.6 milijarde humanitarne pomoći. Ostane li bez nove američke pomoći, Ukrajina će izgubiti rat.

Za malo više od godinu dana su američki izbori

Problem je što su 5. studenog iduće godine američki predsjednički izbori. Iako se čini da je to puno vremena, zapravo nije. Američka predizborna kampanja traje ekstremno dugo za europske pojmove. Kad u Republikanskoj stranci 15. siječnja krenu izbori za predsjedničkog kandidata (tzv. primaries), američka javnost naći će se u predizbornoj groznici. Ovi bi primaries, prije svega zbog Donalda Trumpa, mogli biti žešći nego ikad prije.

Anketa CNN-a samo je još jednom pokazala što se znalo i prije - većina republikanaca protivi se pomoći Ukrajini. U ovoj anketi protiv nastavka pomoći izjasnilo se ogromnih 71%. S druge strane, znatno manje demokrata izjasnilo se za nastavak, samo 62%. To pokazuje i da značajan broj demokrata ne podržava nove izdatke za Ukrajinu.

Iako će pitanje Ukrajine biti jedna od glavnih tema predsjedničkih izbora, a ne na primariesima, Trump će to zasigurno često spominjati. Krenu li ankete pokazivati daljnji pad potpore slanju pomoći Ukrajini, ni Joe Biden (ili neki drugi demokratski kandidat ako prođe opoziv) neće moći čvrsto inzistirati na njoj. Naročito ako ankete pokažu da republikanski kandidat ima prednost u državama koje donose odlučujuće elektore.

Onomad je Franklin Delano Roosevelt, kako bi osigurao reizbor 1940. godine, popustio pritisku javnosti i objavio da će poštovati volju većine te da će Sjedinjene Države ostati neutralne u Drugom svjetskom ratu. Tako bi i bilo da preambiciozni Japanci nisu 7. prosinca 1941. napali Pearl Harbour.

Ako je Roosevelt popustio 1940., zašto ne bi Biden 2024.?

Zbog toga nije posve jasno što čekaju u Kijevu. Zar zaista misle da imaju neograničeno vrijeme? Vrlo je izvjesno da će se američka pomoć 2024. početi smanjivati. A bez američkog vodstva, i druge države počet će se kolebati.

Sporost ukrajinske ofenzive, koja ne pokazuje nikakve znakove da bi se mogla ubrzati, donosi i druge probleme. Nakon što je pristao primiti borce Wagnera, Lukašenko je počeo njima prijetiti susjedima. Istina, te su prijetnje „šuplje” jer su u Bjelorusiju došle oko četiri tisuće vagnerovaca. A i ti su potpuno razoružani. Kao takvi nisu neka prijetnja.

Nakon višestrukih prijetnji vagnerovcima, prije svega Poljskoj, Lukašenko je otišao korak dalje. 1. kolovoza jedan Mi-8 i jedan Mi-24 bjeloruskog ratnog zrakoplovstva ušli su u poljski zračni prostor iznad sela Grudki, preletjeli tri kilometra u dubinu poljskog zračnog prostora i okrenuli se iznad sela Białowieża. Bjeloruski su helikopteri bili unutar poljskog zračnog prostora duže od 10 minuta.

Varšava je satima negirala incident sve dok se internetom nisu proširile snimke bjeloruskih helikoptera koji lete tik iznad drveća, a koje su snimili seljani uvjereni da su poljski. Tek kad su se snimke helikoptera proširile internetom, mnogi su zaljubljenici u zrakoplovstvo shvatili kako se radi o bjeloruskim helikopterima. Nakon toga Varšava više nije mogla negirati incident.

Da su bjeloruski piloti odabrali rutu iznad manje naseljenog područja, najvjerojatnije bi prošli neopaženo. Zbog toga se vjeruje da je to bila dobro isplanirana provokacija da se pokaže kako vagnerovci ne moraju u Poljsku ući prerušeni u migrante. Mogu ih, puno jednostavnije i brže, prevesti helikopteri bjeloruskog ratnog zrakoplovstva.

Odgovor osramoćene poljske vojske je slanje dodatnih snaga, uključujući i jurišne helikoptere Mi-24 i W-3 Sokol. Za nadati se je da sve te nove snage imaju i ponešto protuzračnih sustava.

Ruski projektili lete iznad Rumunjske

Iako je ulazak bjeloruskih helikoptera u poljski zračni prostor velika provokacija, pravi problem je puno dalje na istoku Europe, na granici Ukrajine i Rumunjske gdje ruski krstareći projektili pogađaju postrojenja za pretovar žitarica u ukrajinskoj riječnoj luci Izmail. Pritom ruski projektili prelijeću kroz rumunjski zračni prostor jer je na tom dijelu Dunav granica između Ukrajine i Rumunjske.

Da bi izbjegli ukrajinske protuzračne sustave, ruski krstareći projektili na vrlo malim visinama prelijeću rumunjska sela Plauru i Ceatalchioi. Stoga ne čudi da tamošnji seljaci traže zaštitu. Umjesto pružanja zaštite, Bukurešt tvrdi da takvih prelijetanja nije bilo. Pritom se nadaju da niti jedan ruski projektil neće zbog kvara ili pogotka ukrajinskog PZO-a pasti na neko od tih sela. No ako se ruski napadi nastave istom žestinom, to je samo pitanje vremena.