ALISA se i danas sjeća prvog puta kad ju je suprug ozlijedio. Vratio se s bojišta na istoku Ukrajine na dopust, pio je i postao agresivan. "Počeo me daviti. Čak se i on sam prepao onoga što je učinio", ispričala je za CNN. "Da nije vojnik, vjerojatno to ne bih trpjela", kaže Alisa, koja je iz sigurnosnih i privatnih razloga zatražila korištenje pseudonima.

"Uvjeravala sam samu sebe da on nije kriv i da moram ostati uz njega. Ne možeš samo tako ostaviti nekoga tko je doživio nešto što ga je slomilo, možda mu samo treba pomoći." No, situacija se samo pogoršavala. Svaki put kad bi se vratio kući s bojišta, njezin je suprug bio sve nasilniji.

Njezina priča nije jedinstvena. Kao i u mnogim zemljama, nasilje nad ženama i djevojčicama bilo je problem u Ukrajini i prije nego što je Rusija u veljači 2022. pokrenula svoju invaziju, no više od četiri godine rata samo je produbilo krizu, piše CNN.

"Rat je poništio desetljeća napretka"

Prema izvješću iz 2019. godine, dvije trećine Ukrajinki izjavilo je da su od svoje 15. godine doživjele psihološko, fizičko ili seksualno nasilje. Ukrajina je postigla određeni napredak u rješavanju tog problema, usvojivši strože zakone i ratificiravši Istanbulsku konvenciju o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

Međutim, UN Women je prošle godine upozorio da je rat "poništio desetljeća napretka" u pogledu ženskih prava. Stručnjaci koji rade u Ukrajini potvrdili su za CNN da se broj slučajeva s kojima se susreću povećava.

Ukrajinski ogranak La Strade, međunarodne nevladine organizacije za ljudska prava, zabilježio je porast poziva za pomoć od 20 posto između 2022. i 2025. godine, pri čemu se udio poziva vezanih uz fizičko nasilje povećao za 5 postotnih bodova. Halyna Skipalska, voditeljica organizacije HealthRight International za Ukrajinu i čelnica Ukrajinske zaklade za javno zdravstvo, koja vodi nekoliko skloništa za žene i telefonske linije za pomoć, rekla je da svi u Ukrajini već više od četiri godine žive pod kroničnim stresom.

"To na ljude utječe na različite načine. Neki potraže pomoć, drugi ne. Tu je mnogo faktora - ekonomska nesigurnost, psihološki stres, alkohol i druge ovisnosti, osjećaj beznađa", rekla je. "Nije tajna da svi ti faktori mogu dovesti do nasilja u obitelji."

Sve više poziva iz vojničkih obitelji

Pozivi za pomoć iz vojničkih obitelji - uključujući i one od samih vojnika koji se bore s kontrolom agresije - postaju sve češći, rekla je Tetjana Zotova, voditeljica Kijevskog gradskog centra za rodnu ravnopravnost, prevenciju i suzbijanje nasilja u obitelji. Iako je to djelomično posljedica činjenice da se ukrajinska vojska u posljednje četiri godine više nego utrostručila, istraživanja u više zemalja također su pokazala da je učestalost nasilja u obitelji veća u vojničkim obiteljima u usporedbi s općom populacijom.

"Broj traumatiziranih raste. Bili su na prvoj crti i vidjeli stvarnost potpuno drugačiju od civilnog života", rekla je Zotova. Posttraumatski stresni poremećaj, izloženost nasilju, traumatske ozljede mozga, zlouporaba supstanci, ekonomske poteškoće i ozljede koje mijenjaju život, sve je to povezano s povećanim stopama nasilja u obitelji. Ipak, tema ostaje tabu.

"Trebala bi biti zahvalna"

Rat je ostavio strašne posljedice na Ukrajince. Vlada ne objavljuje službene podatke o žrtvama, ali nedavne procjene govore da je poginulo između 100.000 i 140.000 ljudi koji se bore za Ukrajinu. "Neće svaki vojnik postati tiranin kod kuće", naglasila je Zotova, ali opće priznanje ogromnih žrtava znači da tema obiteljskog nasilja koje počine pripadnici vojske ostaje "vrlo, vrlo osjetljiva".

Žrtve ga rjeđe prijavljuju i rjeđe dobivaju podršku okoline. "Vlada uvjerenje da počinitelj ne može biti kažnjen jer je heroj i vojnik, a prisutno je i veliko nepovjerenje u vlasti", rekla je, dodajući da njezin odjel provodi kampanju podizanja svijesti o tom problemu.

Olha je toga itekako svjesna. Kada je pozvala policiju tijekom jednog od sve nasilnijih ispada svog supruga, rekli su joj da bi se trebala bolje ponašati prema njemu. "On je ranjeni vojnik. Policija mu nije učinila ništa, a meni su napisali kaznu za lažnu prijavu", rekla je Olha za CNN. Olha, koja je zamolila da se ne koristi njezino prezime, kaže da je policiju zvala nekoliko puta posljednjih mjeseci.

"Na neke moje pozive uopće nisu reagirali. Nekoliko puta su došli i ništa nisu poduzeli, a onda su jednom konačno zabilježili nasilje u obitelji pa smo suprug i ja zajedno otišli psihologu i u socijalnu službu", rekla je. CNN je zatražio komentar od ukrajinskog Ministarstva unutarnjih poslova, nadležnog za policiju, o postupanju s prijavama nasilja u obitelji.

No, spremnost njezina supruga da potraži pomoć nakon intervencije policije bila je kratkog vijeka, rekla je Olha. Život se ubrzo vratio u poznati obrazac. "Znao bi piti i tada sam znala da će nasilje postupno eskalirati, a iduća dva-tri dana bila bi jednostavno užasna... Onda bi rekao da me jako voli, da me tuče iz ljubomore, da nikad nijednu ženu nije toliko volio, pa bi plakao i klečao preda mnom", ispričala je.

Njezin se suprug sam liječio tabletama protiv bolova, puno je pio i iskaljivao se na njoj. Ipak, ona je stalno opravdavala njegovo ponašanje, pripisujući ga traumi koju je pretrpio na bojištu. "Tamo je doživio strašne stvari. Dva je dana polumrtav puzao kroz šumu. Od toga se nikad nije oporavio, nikad se nije zaliječio, vidjela sam da se nije izliječio, ni fizički ni psihički", rekla je.

Onda ju je jednog dana skoro ubio. "Bio je strašno bijesan, stavio mi je vrećicu na glavu i htio mi odrezati uši, mislim, bilo je to potpuno ludilo. Pokušao mi je slomiti nogu čekićem, ozlijediti me nožem i gulilicom za krumpir. Čim me pustio, pobjegla sam", rekla je.

Pobjegla je na općinsko "mjesto nepobjedivosti", javni prostor gdje se ljudi mogu ugrijati i napuniti uređaje tijekom čestih nestanaka struje. "Pozvali su hitnu pomoć i policiju", rekla je. Vlasti su joj pomogle pronaći mjesto u skloništu za žene u Kijevu. Napokon ju je netko poslušao.

Prestrašene da potraže pomoć

Pobjeći iz užasnog kruga obiteljskog nasilja nevjerojatno je teško za svaku žrtvu. Ali rat je Ukrajinkama dodatno otežao traženje pomoći. Ukrajina je 2024. godine uvela novi nacrt zakona koji nalaže svim muškarcima u dobi od 18 do 60 godina da se prijave u vojsku, pri čemu muškarci od 25 do 60 godina podliježu mobilizaciji. No mnogi su ignorirali zakon.

Prema ukrajinskom Ministarstvu obrane, oko 2 milijuna Ukrajinaca trenutno je "traženo" zbog izbjegavanja novačenja. Uz to, oko 200.000 vojnika je odsutno bez službenog dopusta. Neki su pobjegli iz zemlje, ali mnogi su još uvijek u Ukrajini i skrivaju se kako bi izbjegli uhićenje.

"Ti muškarci ostaju kod kuće. Ne mogu van jer bi ih policija mogla pokupiti, pod velikim su stresom, mogu biti skloni alkoholu i nasilju", rekla je Skipalska. "Ali s time se jako teško nositi. Žene ih često ne žele prijaviti jer se boje da će ih odmah odvesti u vojsku ili zatvor."

Ljudmila, koja je također zamolila da se ne koristi njezino prezime, rekla je da joj je rat obiteljski život pretvorio u pakao. Deset godina provela je u braku s muškarcem koji ju je kontrolirao i ponekad bio fizički agresivan. "Trpjela sam to, misleći da su to izolirani incidenti. Majka mi je govorila da će sve biti u redu... da nam samo treba vremena da se naviknemo jedno na drugo i da moramo raditi kompromise", rekla je Ljudmila za CNN, držeći malog sina u krilu.

No, stvari su se znatno pogoršale nakon invazije. Njezin suprug, stranac izuzet od novačenja, izgubio je posao zaštitara kada su njegovi klijenti pobjegli iz Ukrajine. Postao je ovisan o Ljudmili, što mu se nije sviđalo. Agresija je eskalirala nakon što je rodila sina.

"Kontrolirao je svaki moj pokret, moje financije, komunikaciju s kolegama i prijateljima", rekla je. "Izolirao me od svijeta, a udarci su postali jači. Znao je gdje udariti da boli, a da se ne vidi izvana, po glavi ili nogama." Kap koja je prelila čašu, kaže, bila je kada joj je zaprijetio pred sinom. "Odlučila sam da je gotovo", rekla je.

Ona i njezin sin već su nekoliko mjeseci u skloništu i sada se pripremaju za preseljenje u novi stan. "Želim da moje dijete odraste u cjelovitu osobu, da ima uzor koji ne prezire i ne ponižava žene."

Alisa, koja ima tek 23 godine, sada je razvedena i živi sama. Prošla je terapiju i kaže da se sada osjeća sretno i spremno za život. Našla je novi posao, ponovno se povezala sa starim prijateljima i stekla nove. Gledajući unatrag, uvjerena je da je njezin suprug oduvijek imao nasilne sklonosti.

"Mislim da rat sam po sebi ne mijenja ljude. On samo izvuče na površinu ono što je već u njima. Njegova bi se agresija vjerojatno ispoljila kad-tad; rat ju je samo ubrzao, pojačao i zaoštrio. Ali nije ga promijenio", rekla je. "Mnogi su muškarci doživjeli puno gore stvari od mog bivšeg supruga pa se ne ponašaju kao on."