DANAS je jedan od najvažnijih praznika ukrajinskih vjernika - Pokrov Majke Božje. U Ukrajini se na današnji dan slavi i Dan branitelja Ukrajine. Za vrijeme rata ovaj praznik zauzima posebno mjesto u životu gotovo svakog stanovnika, jer uz ovako veliki rat u Ukrajini praktički nema obitelji koja nije bila pogođena ratom.

Odlučio sam čestitati svojoj staroj prijateljici Olgi. Organizatorica je poznatog međunarodnog filmskog festivala u Mariupolju, gradu na jugu Ukrajine, koji je trenutno pod privremenom okupacijom Rusije. Sada živi u inozemstvu. Olga danas ima dvostruko slavlje, jer se njezin sin Danilo (ime je promijenjeno), najmlađi branitelj Mariupolja, vratio iz zarobljeništva. U zarobljeništvo je pao u travnju 2022. kada je imao samo 18 godina.

Posljednji put sam čuo njegov glas u veljači 2022., u prvim danima ruske invazije Ukrajine u punom obimu. I tek sada, u jesen 2024. godine, vratio se kući zahvaljujući razmjeni zarobljenika. 

Razgovaram s Danilom o njegovom zarobljeništvu i o drugim braniteljima, našim zajedničkim prijateljima iz Mariupolja. Neki su još uvijek u zarobljeništvu, neki su već oslobođeni, a mnogi su poginuli. Danilo je bio lišen informacija gotovo 2.5 godina i nije znao što se događa u Ukrajini. Dopisivanje i pozivi bili su zabranjeni.

U Kursku zarobljeno puno Rusa, to je jako pomoglo oslobađanju branitelja Ukrajine

Danilo je imao sreće jer su Ukrajinci tijekom operacije u Kurskoj oblasti Ruske Federacije uspjeli zarobiti dovoljno zarobljenika, takozvani fond za razmjenu. Prema različitim izvorima, samo u prvim danima ofenzive broj zarobljenih osoba iznosio je najmanje 564, a ukupno je tijekom operacije u Kurskoj oblasti zarobljeno oko 2000 osoba.

Posebnu vrijednost u razmjeni imaju vojni obveznici i Čečeni. Prvi jer se, unatoč svemu, ruske vlasti boje prosvjeda majki vojnika, drugi jer se o njima brine čelnik Čečenije Ramzan Kadirov. Oni su ruskim vlastima vjerojatno važniji od običnih ruskih vojnika.

Ovaj put je Ukrajina uspjela vratiti mali broj branitelja Mariupolja, koji su među prvima podnijeli najveći teret opsežne invazije, izdržali, dali Ukrajini prijeko potrebno vrijeme da mobilizira sve svoje snage, a kad su se našli u potpunom okruženju, predali su se pod jamstvima razmjene.

Rusi su posebno okrutni prema braniteljima Mariupolja 

Sjećam se tih dana i savjeta mojih prijatelja iz Hrvatske koji su prošli kroz pakao koncentracijskog logora i razmjenu u Nemetinu u kolovozu 1992. godine. Šteta što je to iskustvo Hrvatske tako malo toga naučilo Ukrajince.

Svi svjedoci koji su se vratili iz zarobljeništva kažu da se u ruskim kolonijama prema braniteljima Mariupolja postupa posebno okrutno, a rijetko ih daju na razmjenu. Ukrajinske vojnike u zarobljeništvu slabo hrane. Oni kritično gube na težini. Maksim Kolesnikov, koji je izgubio 32 kg tijekom 10 mjeseci zatočeništva, prisjeća se: "Kruh nije bio izrezan na šest komada prema normi, već na 8-10. Ručak je bila juha - narezani krumpir i voda."

Do sada se, samo prema službenim podacima, više od 8 tisuća Ukrajinaca, civila i vojnika još uvijek nalazi u ruskom zarobljeništvu. U sklopu razmjena između Ukrajine i Ruske Federacije kući se vratilo nešto više od 3000 ukrajinskih vojnika i oko 300 civila.

No prema riječima predstavnika Koordinacijskog stožera za postupanje sa zarobljenicima Jurija Taraniuka, deseci tisuća ljudi, kako civila tako i ratnih zarobljenika, vode se kao nestali. Ruska Federacija krši norme humanitarnog prava jer ne obavještava o zarobljavanju. "Zbog toga je očito da je ogroman broj tih nestalih osoba također u zarobljeništvu", smatraju predstavnici ukrajinskog stožera.

Ukrajina brine o svojim zarobljenicima

Ukrajina je službeno otvorila treći zasebni logor za držanje ruskih ratnih zarobljenika. Točan broj je nepoznat, ali ako uzmemo kao osnovu čak i prilično približne brojke zarobljenika tijekom operacije Kursk, možemo pouzdano reći da ih je sigurno više od 6000. Novo mjesto za zadržavanje zarobljenika, kako se navodi, ukrajinske vlasti su morale otvoriti zbog "velikog broja Rusa koji su se predali i zbog faktičkog blokiranja razmjena od ruske strane".

Ukrajinska strana stalno naglašava da Ukrajina, pridržavajući se Ženevske konvencije i pravila vođenja rata, brine o ratnim zarobljenicima. Ruski vojnici koji su zarobljeni ne drže se u kolonijama, već u zasebnim logorima. Imaju pravo na kontakt s obitelji, pakete, novčane doznake, rad i bavljenje sportom; također im je dopušten pristup predstavnicima Međunarodnog odbora Crvenog križa.

Upravo Međunarodni odbor Crvenog križa treba nadzirati stanje ratnih zarobljenika koje drži Rusija. Te ovlasti su utvrđene Ženevskom konvencijom iz 1929. godine. Prema njoj, djelatnicima Crvenog križa dopušten je obilazak svih mjesta gdje se mogu nalaziti ratni zarobljenici, a mogu i razgovarati sa zarobljenicima osobno ili putem prevoditelja.

Oslobođenim ukrajinskim herojima će trebati ozbiljno liječenje

Međutim, prema svjedočanstvima bivših zatvorenika, uključujući mog poznanika, u 2.5 godina nisu vidjeli nijednog predstavnika Crvenog križa.

Moj poznanik Danilo je trenutno još uvijek u bolnici, prošle godine su počeli problemi s nogama i zdravljem, a sa svojih 21 godinu Danilo će trebati ozbiljno liječenje. Gotovo svi Ukrajinci koji su prošli kroz zarobljeništvo trebaju liječenje. Dovoljno je pogledati njihove fotografije i odmah se sjetiš slika iz Drugog svjetskog rata. Tih slika za koje si se nadao da ih nikad više nećeš vidjeti.

"Promatračka misija UN-a objavila je nekoliko izvještaja u kojima se navodi da se ukrajinski zarobljenici sustavno muče", kaže Andrij Jakovljev, pravnik iz Zaklade Promatračke misije za ljudska prava, koja prati situaciju sa zatvorenicima od 2014. godine. "No činjenica da odgovorne osobe u Rusiji, uključujući i na saveznom nivou, ne poduzimaju mjere za zaustavljanje ovih kršenja normi međunarodnog humanitarnog prava, ukazuje na to da preuzimaju odgovornost i tako pravno potvrđuju svoju krivnju."

Sve manje Europljana bi branilo svoj dom

Na kraju razgovora pitam Danila što planira raditi nakon svega što je preživio u zarobljeništvu. Umjesto odgovora na to pitanje, on kaže da je nedavno pročitao kako je savjetnik mađarskog predsjednika Orbána rekao kako, da je Rusija napala Mađarsku, njegova zemlja ne bi pružila otpor. Također je pročitao da je samo između 14 i 25 posto muškaraca u Europi spremno boriti se za svoju zemlju u slučaju invazije. Brzo provjeravam brojke na web stranici Gallupovog istraživanja i potvrđujem tu informaciju.

To jako iznenađuje Danila, koji je sa 18 godina, bez ikakvog vojnog iskustva, otišao braniti svoj Mariupolj. Uzdiše i kaže da se želi vratiti u rat, iako je službena mobilizacija u Ukrajini od 25 godina, a on ima tek 21. Uostalom, trebamo braniti Europu, ne samo Ukrajinu, kaže. I naravno, osloboditi Mariupolj.

Ispao je neki neslavljenički razgovor - zaključujem, čestitajući mu još jednom Pokrov, najveći blagdan za Ukrajince danas.