KOMIČAR koji glumi predsjednika i oligarh kojeg zovu Kralj Čokolade, trenutni predsjednik u stvarnosti. To su bila dvojica favorita na ukrajinskim predsjedničkim izborima. I komičar je pobijedio, barem u prvom krugu.

Naime, 41-godišnji komičar Volodimir Zelenskij je, prema privremenim rezultatima, dobio 30,4% glasova. Aktualni predsjednik i vlasnik konfekcijske korporacije Roshen, 53-godišnji Petro Porošenko, dobio je skoro upola manje glasova - 16,18%. A treći najjači kandidat, bivša premijerka Julija Timošenko i jedna od predvodnica takozvane Narančaste revolucije 2004., dobila je 13,15% glasova.

Ova nesvakidašnja situacija, koja s obzirom na datum izbora podsjeća na prvoaprilsku šalu, dosta govori o nesvakidašnjem stanju ukrajinske demokracije. No za razliku od susjedne Rusije, s kojom je Ukrajina od 2014. de facto u neproglašenom ratu, u Ukrajini se zaista sve do objave rezultata nije znalo tko će na izborima pobijediti.

Porošenko je, podsjetimo, pobijedio na prvim predsjedničkim izborima nakon Euromajdan revolucije 2014., kojom je zbačen proruski predsjednik Viktor Janukovič, koji je u međuvremenu pobjegao u Rusiju. Rusija se oglušila na ukrajinski zahtjev za izručenjem bivšeg predsjednika protiv kojeg su u domovini pokrenute istrage zbog masovnog ubojstva prosvjednika, kao i zbog isplate 2 milijarde eura mita raznim ukrajinskim ministrima, zastupnicima, sucima i drugim dužnosnicima, prema pisanju Kyiv Posta. Bivši premijer Arsenij Jacenjuk optužio ga je da je za vrijeme svog predsjedništva izvukao nevjerojatnih 70 milijardi eura iz zemlje na inozemne tajne račune.

Ukrajinci nisu zaboravili u kakvoj raskoši je zbačeni predsjednik Janukovič živio

Prizori iz Janukovičeve vrtoglavo raskošne rezidencije Mezirija, u koju su prosvjednici ušli nakon njegovog bijega u Rusiju, s privatnim zoološkim vrtom, golf-igralištem, luksuznim voznim parkom i lusterima od po sto tisuća dolar, najbolje su ilustrirale skandalozni kontrast između teškog siromaštva trećine Ukrajinaca i sumnjivog bogatstva ukrajinske elite - što, naravno, ne vrijedi samo za Ukrajinu. 

Stoga ne bi trebalo biti posebno iznenađenje da su se Ukrajinci brzo zasitili oligarha koji ga je zamijenio na mjestu predsjednika. Polovica nacije ga, sudeći prema anketama, prezire, a bar četvrtina bi ga vidjela komičara nego njega na mjestu predsjednika - unatoč tome što ratno stanje obično ide na ruku aktualnoj vlasti, a ne izazivaču.

Ima li komičar kapaciteta biti predsjednik? 

A izazivač je u ovom slučaju bio netko čiji je jedini dodir s politkom bio to što ismijava političare - i što je glumio predsjednika u TV seriji. Kritičari 41-godišnjeg Zelenskog s pravom se pitaju ima li on kapacitet za upravljanje zemljom i upozoravaju na neodređenosti njegova programa. No on je očito uspješno iskoristio odbacivanje elita, globalni trend osobito jak u Ukrajini nakon dugih godina teških gospodarskih problema i korupcijskih skandala.

Kao i nekoliko puta dosad u kratkoj, ali burnoj povijesti ove bivše sovjetske republike od njenog osamostaljenja 1992., ukrajinski glasači su imali izbor između kontinuiteta s uvelike omraženim, ali poznatim predsjednikom koji nudi stabilnost s jedne strane te naglim raskidom i rizičnim putem u nepoznatu i nepouzdanu budućnost sa Zelenskim. Iako bi drugi krug izbora mogao to promijeniti, zasad su se očito odlučili za potonje. 

Glavni razlog koji leži iza ovog zaokreta leži u općem razočaranju Ukrajinaca Porošenkovom vladavinom. Većina Ukrajinaca, uključujući novinare i analitičare, smatra da se ništa nije promijenilo od Euromajdana, koji je trebao odvesti Ukrajinu na europski put, uz dublje poštovanje vladavine prava, ekonomskih i političkih sloboda. Štoviše, jedan od kandidata na ovim izborima, Anatolij Hrijcenko, tvrdi da je Porošenko još gori od Janukoviča. 

Ukrajina ipak u boljem stanju danas nego nakon Euromajdana...

Nasuprot tome, činjenice ipak sugeriraju da je Ukrajina u puno boljem stanju nego prije pet godina, piše Foreign Policy. Rusija je tada, nakon što je okupirala, a potom i anektirala Krim, nakon spornog referenduma doslovno održanog u sjeni puščanih cijevi, podržala pobunu ruskih separatista na istoku Ukrajine. Činilo se da slijedi otvorena ruska invazija na Ukrajinu, no sve je ipak ostalo na razini prikrivenog, tzv. hibridnog rata koji traje i dan-danas. Ukrajinski BDP je bio u slobodnom padu - gotovo 25% u dvije godine. Vlada je bila u rasulu, tajne službe i vojska pune ruskih agenata, a sustavna korupcija Janukovičeve vlade načinila je neprocjenjivu štetu ukrajinskoj ekonomiji i društvu u cjelini. Ukrajina je kao država, ukratko, bila na rubu sloma.

No unatoč gubitku Krima, Ukrajina je pod Porošenkom i Jacenjukom obnovila vojsku i zaustavila napredovanje ruskih separatista potpomognutih ruskim vojnim snagama. Poduzela je reforme financijskog i energetskog sektora u skladu sa zahtjevima Međunarodnog monetarnog fonda te razvila opsežne diplomatske, ekonomske i kulturne veze sa Zapadom, poglavito s EU-om. Uložila je znatna sredstva u obnovu dotrajale infrastrukture. Kijevski Institut za ekonomsko istraživanje u svojoj je studiji zaključio da "ukupna ekonomska dobit od antikorupcijskih mjera (u zadnjih 5 godina) iznosi gotovo 6% BDP-a, a Ukrajina je skočila i na "doing business" ljestvici Svjetske banke u istom razdoblju, s 87. na 71. mjesto. 

Ukrajina, za razliku od Rusije i u suprotnosti s narativom koji sustavno promiče ruska medijsko-propagandna mašinerija, ima funkcionalnu demokraciju i visoki stupanj slobode govora i okupljanja uz relativno nisku razinu desnog ekstremizma - dapače, organizacija Ukrajinsko-židovski susret tvrdi da je zastupljenost antisemitizma u Ukrajini među najnižima u istočnoj Europi. 

No Ukrajina je i dalje, uz Moldaviju, najsiromašnija zemlja u Europi, zemlja iz koje zbog iznimno niskih plaća tisuće mladih i dalje bježe u EU, trbuhom za kruhom. A najbolja potvrda da reforme nisu išle dovoljno daleko je činjenica da su dvojica bivših ministara u Jacenjukovoj vladi, ministar gospodarstva Aivaras Abromavicius i ministar financijsa Oleksandar Daniljuk, sad u taboru Zelenskog. Obojica su otišli iz vlade tvrdeći da su sabotirani u provođenju prijeko potrebnih reformi. 

"Svi u Ukrajini znaju što treba učiniti, ali nema političke volje. Zelenskij bi mogao biti ta nada, ta platforma, gdje ljudi s potrebnom političkom voljom mogli dobiti značajnu moć", objasnio je Abromavicius razlog svog ulaska u komičarev tabor za Bloomberg. A na pitanje je li Zelenskij populist, dao je znakovit odgovor: "Ako je populizam ispunjavanje obećanja koja drugi nisu ispunili, onda nemam ništa protiv takve vrste populizma."

...Ali od suđenja korumpiranim oligarsima i dalje ništa

Porošenka se, uostalom, s pravom kritizira zbog toga što pod njim nije došlo do procesuiranja korupcije koja je divljala pod Janukovičem. Gospodarski kriminalci su i dalje na slobodi - i to je također jedan od razloga zašto su ga glasači kaznili. Očito je da je Porošenko napravio kritičnu pogrešku kad je mislio da će Ukrajina nakon Majdana, koji je i izazvan besramnom korupcijom tadašnje elite, tolerirati da te iste elite ostanu nekažnjene.

Iza Porošenkova poraza leže još barem dva zabrinjavajuća faktora. Euromajdan je, piše Foreign Policy, izazvao u Ukrajini nerealna očekivanja da će Ukrajina preko noći ući u EU, što se naravno nije dogodilo. Pred tom zemljom je još dug put. Isto tako, Zelenski je pobijedio u prvom krugu izbora prvenstveno zahvaljujući glasovima mladih, koji su kao i u ostatku Europe nepovjerljivi prema establišmentu, a imidž i simbolika su im važniji od supstance. Pitanje je jesu li ovi glasači nesvjesno pobrkali televizijsku personu Zelenskog i njega kao stvarnog političkog kandidata. Tu su, na kraju krajeva, i nezanemarive kritike na račun sumnjive bliskosti Zelenskog i još jednog ukrajinskog oligarha u egzilu, Ihora Kolomojskog, koji je optužen da je pronevjerio milijarde kuna iz najveće ukrajinske banke.

>> Ukrajinski predsjednik zove NATO u pomoć: "Putin želi cijelu moju zemlju"

Što se Rusije pak tiče, ona je i dalje daleko veća egzistencijalna prijetnja Ukrajini od korupcije. Putin je, valjda podsjetiti, još 2008. zapadnim liderima na marginama NATO summita u Bukureštu poručio da Ukrajina i nije prava zemlja. Gotovo sve što je učinio u odgovoru na antirusku i proeuropsku revoluciju u toj zemlji  - uključujući napad na ukrajinske brodove i zarobljavanje mornara u Azovskom moru u studenom prošle godine - potvrđuje da vidi Ukrajinu kao svoje igralište, a ne suverenu susjednu državu. Je li toga svjestan i izgledni novi predsjednik, pitanje je na koje ćemo tek dobiti odgovor.