BIVŠA predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić, osuđena pred Haškim sudom (ICTY) za ratne zločine počinjene tijekom rata u Bosni i Hercegovini, umrla je jutros u Beogradu u 96. godini.

Jedina žena osuđena za ratne zločine u Haagu

Plavšić je bila jedna od ključnih političkih figura srpskog vodstva u BiH tijekom prve polovice 1990-ih te jedina žena osuđena za ratne zločine na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Haagu.

Prije političkog angažmana bila je sveučilišna profesorica biologije u Sarajevu, a u politiku je ušla uoči raspada Jugoslavije kao članica Srpske demokratske stranke (SDS). Uz Radovana Karadžića i Momčila Krajišnika postala je jedna od vodećih figura pobunjenih bosanskih Srba te potpredsjednica samoproglašene Republike Srpske.

Ljubila se se Arkanom u okupiranoj Bijeljini, Dodika predložila za premijera

Tijekom rata bila je poznata po ekstremnim nacionalističkim stavovima, otvorenim zagovaranjima etničkog čišćenja i izjavama o navodnoj "genetskoj deformiranosti" nesrpskog stanovništva, a u povijesti je ostala zabilježena i po srdačnom pozdravljanju i ljubljenju s ratnim zločincem Željkom Ražnatovićem Arkanom u okupiranoj Bijeljini 1992. godine.

Nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma i međunarodnog pritiska koji je doveo do povlačenja Radovana Karadžića, Plavšić je 1996. godine preuzela dužnost predsjednice Republike Srpske.

Tada je došla u otvoren sukob s Karadžićevom tvrdom strujom na Palama, preselila političko središte RS-a u Banju Luku te uz potporu međunarodne zajednice osnovala Srpski narodni savez i nakratko surađivala s umjerenijim političkim opcijama, uključujući Milorada Dodika, kojeg je tada predložila za premijera.

Optužena 2000., predala se sudu i sve priznala

Haški sud podigao je protiv nje optužnicu 2000. godine, koja ju je teretila za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja. Plavšić se dobrovoljno predala sudu u siječnju 2001. godine.

Prekretnica u postupku dogodila se u listopadu 2002., kada je postigla sporazum s tužiteljstvom: priznala je krivnju za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi kao zločin protiv čovječnosti, dok je tužiteljstvo zauzvrat odbacilo preostale točke optužnice, uključujući optužbu za genocid. Pred raspravnim vijećem izrazila je kajanje, navodeći da prihvaća punu odgovornost za patnje nesrba koje je njezino vodstvo prouzročilo.

Puštena na prijevremenu slobodu pa relativizirala priznanje

U veljači 2003. osuđena je na 11 godina zatvora, a kaznu je služila u ženskom zatvoru Hinseberg u Švedskoj. Nakon što je odslužila dvije trećine kazne, u listopadu 2009. godine puštena je na prijevremenu slobodu sukladno švedskim propisima.

Nakon izlaska iz zatvora povukla se u Beograd, a u kasnijim javnim istupima i memoarima relativizirala je svoje priznanje krivnje iz Haaga, tvrdeći da je to učinila iz pragmatičnih razloga i radi nagodbe, čime je poništila ranije izraženo kajanje.

Krvnika Mladića je zvala "dobrim čovjekom"

Iako je 1996. godine, nakon podizanja haške optužnice i pod snažnim pritiskom međunarodne zajednice, potpisala odluku o Mladićevoj smjeni s mjesta zapovjednika Glavnog stožera Vojske RS-a, Plavšić je kasnije tvrdila da zbog tog poteza žali.

Sve do kraja života ostala je privržena osuđenom ratnom zločincu. a nakon što je Mladić preminuo u haškom pritvoru služeći doživotnu kaznu za genocid u Srebrenici, 96-godišnja Plavšić izjavila je za medije u Republici Srpskoj da se zbog njegove smrti "grozno osjeća", poručivši da je Mladić "bio dobar čovjek" te da je ona "uvijek bila na njegovoj strani".