HRVATSKI književnik, diplomat, prevoditelj i publicist Benjamin Tolić umro je u 79. godini života u četvrtak u Zagrebu od posljedica korone, doznaje se od obitelji.

Tolić je rođen u Osoju kod Posušja 1943. godine, a u Zagrebu je na Filozofskom fakultetu studirao germanistiku i filozofiju. Studij je završio tijekom emigracije u Beču, gdje je otišao sa suprugom Dubravkom nakon objavljivanja Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. godine.

Devedesetih bio u hrvatskoj diplomaciji

Nakon povratka u Hrvatsku tijekom Hrvatskog proljeća radio je kao profesor njemačkog jezika u različitim školama te uređivao Osmojezični rječnik za njemački jezik u Leksikografskom zavodu.

Tijekom devedesetih je bio u hrvatskoj diplomaciji, a predsjednik RH Frano Tuđman imenovao ga je 1995. za konzula, šefa Konzulata Republike Hrvatske u Švicarskoj, sa sjedištem u Zürichu, a kasnije je ondje bio i na dužnosti generalnog konzula.

Obnašao je i dužnost glavnog i odgovornog urednika hrvatske novinske agencije Hrvatske izvještajne novinske agencije, od 1998. do 2000. godine. U politici se aktivirao 2003. te kandidirao na parlamentarnim izborima na zajedničkoj listi HIP-a i Hrvatskog bloka - pokreta za modernu Hrvatsku. 

Pisao kolumne, objavio šest knjiga

Pisao je kolumne i objavio šest knjiga, među kojima su i Tko smo mi?, Sanaderova dionica, Vesele karmine i Kraj neovisnosti.

S njemačkog jezika preveo je na hrvatski djela Wilhelm Reich: Spolna revolucija: prilog karakternoj samoupravi čovjeka 1985., Gottfried August Bürger: Pustolovine baruna Münchhausena, 1988., Hermann Bahr: Dalmatinsko putovanje, 1991., Max Scheler: Ideja čovjeka i antropologija - izbor tekstova (suprevoditelj), 1996. te Robert Musil: Pomutnje gojenca Törlessa, 2004.

Zastupljen je i u zbirci pjesama Kroatia esperanta poemaro.