Upravo ste Uljaniku dali 90 kuna, jeste li sretni?

Upravo ste Uljaniku dali 90 kuna, jeste li sretni?
Foto: Index, Dusko Marusic/PIXSELL

KRENULO je. U razgovoru ministra gospodarstva Darka Horvata s novinarima ispostavile su se dvije stvari. Država ne može dati za još jednu plaću Uljaniku, to joj ne dopušta Europska unija (to smo i pretpostavljali), ali isplivala je i još jedna informacija. Od silnih državnih jamstava koje je vlada dala Uljaniku prvo je aktivirano ono od strane Splitske banke, članice OTP grupe.

Da ne kompliciramo oko složene materije jamstava za plaćanje - Uljanik je nešto dugovao banci, no kako firma nema novca na računu, banka je aktivirala jamstvo onoga tko je jamčio za potraživanje Uljanika, a to je vlada. Dakle, država. Dakle, svi mi, jer kako je jednom jednostavno rekla barunica Margaret Thatcher: ''Ne postoji javni novac, postoji samo novac poreznih obveznika.''

Banka se za svoje potraživanje umjesto od Uljanika naplatila od nas - 48.000.000 eura, ili nekih 360.000.000 kuna. Kako nas ima oko četiri milijuna, to ispada nekih 90 kuna po osobi, pa ako ste u četveročlanoj familiji Uljanik vam je upravo spalio 360 kuna.

Na državnoj razini, za te se novce mogao kupiti kakav F-16 ili, skromnije, 1700 Škoda Octavija s motorom od dvije litre i automatskim mjenjačem. Da ne zapostavimo Imoćane: za te novce može se kupiti 900 glanc novih Mercedesa E-klase. Bez količinskog popusta… Uglavnom, samo u jednom danu samo jednim jamstvom spaljeno je skoro pa 1000 automobila luksuzne klase.

Naravno, država se može obeštetiti od Uljanika ako budu dobro poslovao, ali mogućnosti za to su realno manje nego da sada ministar financija uzme kojih stotinjak milijuna i ode u Vegas vratiti državne dugove ulažući na rulet.

Da nema EU-a i dalje bismo bacali novce

Priča dolazi kraju ponajviše zbog Europske komisije koja ne dozvoljava da se novac poreznih obveznika baca u privatne firme. Uljanik je dobio za dvije plaće i nije napravljeno ništa. U drugom brodogradilištu, 3. maju, isto su dobili plaće. Oni bi radili, ali, kako se čuje, nemaju repromaterijala. Da nismo u Europskoj uniji, radi ''mira u kući'' država bi vjerojatno nastavila financiranje narodnim milijardama u ime ''očuvanja radnih mjesta'', a još je bolje opravdanje ono vezano za ''očuvanje tradicije''. 

Tradicija jest dobra, ali tradicija u poslovanju sama ne znači i njegovu uspješnost. Švicarski noževi su tradicija, ali oni svojem proizvođaču itekako donose novac! Tisuće firmi u svijetu proizvodi noževe, ali kupci su spremni platiti doslovno dva-tri puta više za upravo švicarske nožiće - e to je poslovna tradicija. Ako tradicija, pa i brodograđevna, ne donosi dobit firmi, onda joj je mjesto u muzeju ili u sklopu kakvog kulturno-umjetničkog društva. Ne može nitko, pa ni Uljanik, tražiti da ga u ime nekakve ''tradicije'' financiramo mi. A ako nisu u stanju osigurati poslovanje s dobiti, postoji preustroj i postoji stečaj, pa neka firmu kupi tko želi. Tko kaže da tamo mora biti samo brodogradnja? Pula je postojala i prije nego što je Austrija od nje odlučila napraviti glavnu ratnu luku, pa valjda može postojati i nakon toga. 

Uostalom, imali smo mi cijelu raširenu drvenu brodogradnju, desetine škverova, ali oni su ugašeni kada su se počeli graditi željezni brodovi sredinom 19. stoljeća. Ljudi su se preorijentirali na druge djelatnosti. Potpuno začuđuje izjava i radnika i političara: ''Ovdje mora biti brodogradnja!'' Pa neka bude, ali bez državnog novca. Ako ne, neka se uhvate nečeg drugog. Pa ima Istra i IT firme s preko 1000 zaposlenih, nije Istra samo turizam! Ako baš netko osjeća da se mora baviti brodogradnjom, neka uzme garažu i neka si u slobodno vrijeme za svoj novac sklapa brod! Nitko nema ništa protiv brodogradnje, ali otkačite se od državnog novca!

Napokon moramo reći: ovo treba biti kraj bilo kakvih državnih jamstava firmama! Ovo mora biti kraj uzimanja onima koji rade dobro da bi se davalo onima koji rade loše. Neka se država, ako baš želi nekog poticati, ugleda na Irsku ili Rumunjsku pa neka potiče one firme i djelatnosti koje rade uspješno, a ne one koje svoju egzistenciju vežu za stalne dotacije poreznih obveznika.

Neka političari koji vjeruju u Uljanik pomognu svojim privatnim novcem!

Do sada je u hrvatska brodogradilišta ulupano oko 30 milijardi kuna, a stižu i novi računi za državni proračun - pa dokle bismo to trebali trpjeti? Naravno da nema smanjenja poreza kada je samo ovih dana četveročlana obitelj morala dati 360 kuna za Uljanik, i to povrh onog što se dalo do sada! Gdje je sve to isparilo? Postoje nadležni koji bi to trebali reći.

A što se tiče svih ovih političara i drugih koji tvrde da je brodogradnja održiva te da joj treba pomoći i dalje, jednostavno je: Uljanik i drugi mogu plasirati obveznice, koje svi političari koji vjeruju u njihovu budućnost mogu kupiti od svog privatnog novca pa nam primjerom pokazati koliko vjeruju u to što nam govore. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara